-1-                                Broj:Ppž-3608/2023

  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

                                                      P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I.okrivljenog T. J. i II. okrivljenog L. M. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90., 30/90., 47/90., 29/94.,114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, MUP-a, PU šibensko-kninske, Postaje pomorske policije Šibenik  podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-16685/2022-9 od 13. ožujka 2023. na sjednici vijeća održanoj dana  6. prosinca 2023.,

                                                    p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja MUP-a, PU šibensko-kninske, Postaje pomorske policije Šibenik i pobijana presuda potvrđuje.   

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom I.okrivljeni T. J. i II.okrivljeni L. M. oslobođeni su od optužbe da bi počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, s obrazloženjem da opisane riječi iz optužnog akta sadržajno predstavljaju psovke, uvrede, prijetnje međutim da izgovor takvih riječi odnosno obraćanje takvim riječima kada izgovor odnosno upućivanje nije  bilo uz viku ili kao takav intezitet nije utvrđen kako je to obrazloženo u točki 10. i 11. ne predstavlja obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Protiv te presude tužitelj MUP-a, PU šibensko-kninske, Postaje pomorske policije Šibenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga zbog kojih se ona pobija  žalbom, kao i po služenoj dužnosti je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pri tome ovaj sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda.

5. Naime, neosnovano tužitelj ističe, između ostalog da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da između okrivljenika prilikom međusobnog vrijeđanja nije bilo vike ili da ona nije utvrđena, da je došlo do svađe između okrivljenika kojom prilikom je došlo do remećenja javnog reda i mira.

6. Treba naglasiti da je za II.okrivljenog L. M. u optužnom prijedlogu u činjeničnom opisu prekršaja navedeno, da II.okrivljeni odgovara „što glumiš, oću svoju kantu za smeće, jebem ti mater ustašku, dite će ti kopati po smeću kao i ti“ dakle II.okrivljeni L. M. u činjeničnom opisu prekršaja se niti ne tereti za počinjenje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira budući kad se radi o verbalnoj komunikaciji odlučna činjenica je da se radi o vikanju ili svađi (uključujući sinonime) i ta činjenica, kao jedan od konstitutivnih elemenata, mora biti navedena u činjeničnom opisu jer je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadrži u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, te iz navedenog razloga sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

6.1. Dakle, iz činjeničnog opisa prekršaja koji se II.okrivljenom L. M. stavlja na teret a kako je to navedeno u optužnom prijedlogu nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja jer za ostvarenje obilježja ovog prekršaja nije dovoljno utvrđenje da je II. okrivljenik odgovorio riječi koje su već gore navedene jer takva komunikacija odnosno takvo ponašanje ne ispunjava zakonsko biće predmetnog prekršaja .

6.2. Stoga pravilno je prvostupanjski sud u točki 10. obrazložio da iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga ne proizlazi zakonska obilježja prekršaja iz članka 13. te je na temelju odredbe članak 182. točke 1. Prekršajnog zakona II.okrivljenog L. M. oslobodio optužbe.

7. Nadalje, u odnosu na I.okrivljenog T. J. iz optužnog prijedloga proizlazi da je vikao glasno obraćajući se L. M. riječima „ zapamtit ćeš , ovo ti nije trebalo, plesat ću ti na grobu tebi i tvojoj dici, ovo ti nije tribalo“, odnosno za I.okrivljenog T. J. proizlazi u činjeničnom opisu prekršaja navedenom u optužnom prijedlogu zakonsko obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira međutim prvostupanjski sud  je na temelju provedenog dokaznog postupka, a što je obrazložio u točki 11. pobijane presude zaključio da nema dokaza da bi I.okrivljeni T. J. počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jer II.okrivljeni L. M. je u obrani naveo da mu je opisane zgode J. pristupio na maloj udaljenosti obraćajući mu se citiranim riječima ali da pri tome nije vikao a osim toga prvostupanjski sud je obrazložio da niti svjedok J. R. nije teretio I.okrivljenika da bi se obraćao II.okrivljenom uz viku.

8. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud u točki 11. utvrdio da nema dokaza sa potrebnom dokaznom snagom niti vrijednošću da bi se I.okrivljenog T. J. proglasilo krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te u nedostatku dokaza je trebalo i I.okrivljenog T. J. osloboditi od optužbe međutim I.okrivljenika je trebalo osloboditi od optužbe na temelju odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona odnosno zbog nedostatka dokaza.

9. Slijedom navedenog neosnovano tužitelj u žalbi ističe da za počinjenje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira nije neophodno da kumulativno budu ispunjena sva tri uvjeta, odnosno da se na javnom mjestu netko tuče, svađa ili viče te ako je prvostupanjski sud zaključio da između okrivljenika prilikom međusobnog vrijeđanja nije bilo vike ili ona nije bila utvrđena svakako je došlo do svađe između okrivljenika kojom prilikom je došlo do remećenja javnog reda i mira.

9.1. Međutim prema zakonskom opisu prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kada je način djelovanja verbalna komunikacija, o tome se radi u ovom prekršajnom predmetu odlučna je činjenica da se radi o vikanju ili svađi (uključujući i sinonime) te dakle ta činjenica mora proizlaziti iz optužnog prijedloga odnosno kao jedan od konstitutivnih elemenata mora biti navedena u činjeničnom opisu, jer se ispunjenje bića djela procjenjuje isključivo samo na temelju činjeničnog opisa optužbe, a što je u činjeničnom opisu optužbe u ovom prekršajnom predmetu izostalo u odnosu na II.okrivljenog L. M., a iz činjeničnog opisa prekršaja navedenom u optužnom prijedlogu ne proizlazi ni da su se svađali.

9.2.Dakle pravilno je prvostupanjski sud okrivljenike oslobodio od optužbe na temelju odredbe članka 182. Prekršajnog zakona te svoju odluku pravilno i obrazložio u točki 10. i 11. pobijane presude.

10. Slijedom navedenog kako navodi žalbe nisu dovele u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

                                           U Zagrebu 6. prosinca 2023.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike i tužitelja.