Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 79 Gž-4837/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz G., , OIB: … kojeg zastupa punomoćnica V. H. D., odvjetnica u Z., protiv tužene G. V., iz G., , OIB: …, radi iseljenja i predaje nekretnine u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ps-2/2021-44 od 8. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja M. D., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ps-2/2021-44 od 8. studenog 2023.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženoj iseljenje iz nekretnine-stana koji se nalazi u G., na adresi,1. kat, broj stana 4, u zgradi koja se nalazi na k. č. br. 6213/3 i 6206/3, poduložak 137, zk. ul. broj 2467 k.o. Š. te predaju istog slobodnog od stvari i osoba u posjed tužitelju, kao i nalaganje tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama.
Rješenjem je naloženo tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 39,82 €, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj.
3. Tužitelj se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 115/23 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred izmijenjenim sucem pojedincem.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za iseljenjem tužene iz stana pobliže opisanog u izreci presude, te predaju istog, slobodnog od osoba i stvari u posjed tužitelju.
6. Ispitujući presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. ZPP), na koje ovaj sud drugog stupnja sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
7. Sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u žalbi.
8. Nakon otpočinjanja parnice svaka je stranka ovlaštena obavijestiti treću osobu, za koju misli da je zainteresirana za ishod spora, da eventualno stupi u parnicu kao umješač na strani stranke koja ga obavještava o postojanju parnice.
9. Po prijedlogu tužitelja, u smislu odredbe čl. 211. ZPP, sud prvog stupnja obavijestio je o parnici Republiku Hrvatsku (Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću i Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Republike Hrvatske), uz dostavu tužbe s prilozima dana 1. rujna 2023., a kako to proizlazi i iz obrazloženje presude (rbr. 6. obrazloženja)
10. Obavještavanjem treće osobe o parnici, stranka koja to radi osigurava se da u slučaju regresne parnice, koju bi pokrenula poslije okončanja spora u kome je obavijestila treću osobu, ta treća osoba ne bi mogla prema njoj isticati prigovore koje je ta stranka propustila istaknuti u parnici, čak i kada bi ti prigovori, da su bili istaknuti, doveli do povoljnijeg ishoda spora za tu stranku.
11. S obzirom na to da treća osoba nije dala svoju izjavu o stupanju u parnicu u svojstvu umješača na strani tužitelja, tu okolnost, suprotno mišljenu tužitelja, nije bilo potrebno posebno cijeniti niti je time počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. toč. 11.
ZPP na koju ukazuje tužitelj.
12. Ne proizlazi iz stanja spisa, a posebno ne iz presude da bi uredujući sudac imao formirani stav ili mišljenje o postupku ili strankama, odnosno da bi imao animozitete prema punomoćnici tužitelja. Tome valja dodati da je punomoćnica tužitelja, imala mogućnost uvidom u sudski spisu (čl. 150. st. 1. ZPP) utvrditi je li Republika Hrvatska obaviještena o postojanu parnice.
13. Sud prvog stupnja odbijanjem zahtjeva tužitelja pravilno je primijenio materijalno pravo.
14. Ocjenom izvedenih dokaza suda prvog stupnja nalazi utvrđenim slijedeće.
-da su tužitelj kao najmoprimatelj i Ministarstvo kao najmodavatelj dana 23. ožujka 2010. zaključili ugovor o najmu stana kojim najmodavatelj daje u najam najmoprimatelju stan u vlasništvu Republike Hrvatske koji se nalazi u G. na adresi na 1. katu, broj stana 4 koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kčbr. 6213/3 i 6206/3 i upisan je u podulošku 137 i zk. ulošku broj 2467 k.o. Š.;
-da se najmoprimatelj predmetnim ugovorom obvezao koristiti stan isključivo za stanovanje; da je najmodavatelj predmetni stan dao u najam najmoprimatelju na neodređeno vrijeme;
-da se najmoprimatelj obvezao platiti najam od 1. travnja 2010. mjesečno najkasnije do 15.-og u mjesecu za protekli mjesec u korist Državnog proračuna;
-da je ugovoreno u slučaju ako najmoprimatelj ne koristi stan isključivo za stanovanje u njemu i ako ne ispunjava uvjete utvrđene člankom 10 Zakona o područjima posebne državne skrbi (prema kojem on i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva nemaju u vlasništvu ili suvlasništvu obiteljsku kuću ili stan na području Republike Hrvatske ili istu nisu prodali, darovali ili na bilo koji drugi način otuđili nakon 8. listopada 1991. odnosno na području država nastalih raspadom SFRJ odnosno nisu stekli pravni položaj zaštićenog najmoprimca) te u slučaju da najmoprimatelj predmetni stan daje u podnajam trećim osobama, da najmodavatelj može otkazati ovaj ugovor uz prethodno pisano opomenu najmoprimatelju da u roku od 30 dana otkloni razloge za otkaz sukladno čl. 19 st. 2 Zakona o najmu stanova;
-da je iskazima saslušanih svjedoka utvrđeno da je u posjedu predmetnog stana tužena i to od 2016. ili 2017. godine; da tužena i tužitelj nisu zaključili pisani ugovor o najmu stana; da je tužena za predmetni stan plaćala najamninu tužitelju u iznosu od 100,00 €;
-da je tužena u posjedu predmetnog stana;
-da je predmetni stan u vlasništvu Republike Hrvatske.
15. Polazeći od navedenih utvrđenja pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine slijedom čega nije aktivno legitimiran za vlasničko pravnu zaštitu (čl.161. i čl.162.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP).
16. Tužitelj osporava pravilnost zaključka suda prvog stupnja navodeći da je za odluku o zahtjevu tužitelja bila mjerodavna odredba čl. 166. ZVDSP - tužba predmnijevanog vlasnika.
17. U odnosu na žalbene navode u vezi s odredbama čl. 166. ZVDSP koje uređuju pravo predmnijevanog vlasnika, a na koje se poziva tužitelj valja reći slijedeće:
18. Pojam predmnijevanog vlasnika uređuje odredba čl. 166. st. 1. ZVDSP prema kojoj onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja, smatrat će se vlasnikom određene stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na dok stavak 4. istog članka određuje da predmnijevani slabijem pravnom temelju,
vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo dokazati činjenice na temelju kojih se predmnijeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku stvari iz st. 1. i 2. članka; inače se na vlasničku tužbu predmnijevanog vlasnika, na prigovore posjednika kao i na pravni položaj koji ima pošteni odnosno nepošteni posjed kad je dužan predati stvar vlasniku, na odgovarajuću način primjenjuje ono što i za pravu vlasničku tužbu, ako nije drugo određeno zakonom niti je u suprotnosti s pravom naravi tužbe predmnijevanog vlasnika.
19. Imajući na umu utvrđenja suda prvog stupnja, tužitelja se ne može smatrati ni predmnijevanim vlasnikom predmetne nekretnine jer nije dokazao pravni temelj i istinit način svoga stjecanja predmetne nekretnine budući da za isto nije predložio materijalne dokaze, a temelj stjecanja vlasništva predmetne nekretnine ne proizlazi ni iz podnesenih dokaza.
20. Uzimajući u obzir sve prije navedeno, tužitelj nije vlasnik ni predmnijevani vlasnik pa i nije aktivno legitimiran za traženje iseljenja tužene iz predmetnog stana te predaju istog, slobodnog od osoba i stvari u posjed tužitelju.
21. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović, v.r.
