REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 68 Pž-836/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravec, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, sutkinje izvjestiteljice i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Barbare Vlašiček Sesvečan iz Starogradačkog Marofa 47, OIB 94279432469, koju zastupa punomoćnik Zlatko Šimek, odvjetniku u Koprivnici, protiv tuženika-protutužitelja Poljoprivredna zadruga Marof iz Starogradačkog Marofa 41, OIB 88259503090, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukelić, odvjetniku u Bjelovaru, radi predaje, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-27/2023-16 od 9. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-27/2023-16 od 9. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odlučeno je: „I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice- protutužene Barbare Vlašiček Sesvečan iz Starogradačkog Marofa 47, protiv tuženika-protutužitelja Poljoprivredne zadruge Marof iz Starogradačkog Marofa, kao neosnovan a koji glasi: " I Nalaže se tuženoj Poljoprivrednoj zadruzi Marof iz Starogradačkog Marofa 41, OIB 88259503090, da tužiteljici Barbari Vlašiček Sesvečan iz Starogradačkog Marofa kbr. 47, OIB: 03623025219, kao pravnom slijedniku iza pokojnog Ivana Sesvečana iz Starogradačkog Marofa kbr.47, OIB 03623025219, vrati u vlasništvo: -skladište za jabuke izgrađeno na čkbr.1208/95 k.o.Stari Gradac, -skladište za žitarice izgrađeno na čkbr.1208/111 čkbr.1208/25 k.o.Stari Gradac, -te da vrati u posjed i vlasništvo sušaru za zrno, silos za sušenje i uskladištenje, ekonomsko dvorište, vlagomjer-"MULTI GRAIN", motornu kosu (trimer), traktor "Torpedo", traktor IMT-575, transportni puž, faks uređaj KX-FP 105, prskalicu, mosnu vagu, malčer TF2 čekić, kamionsku prikolicu "ZMAJ", pilu i amotizer-prskalicu u roku od 8 dana." II Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja Poljoprivredne zadruge Marof iz Starogradačkog Marofa 41, OIB: 88259503090, protu tužiteljiceprotutužene Barbare Vlašiček Sesvečan iz Starogradačko Marofa 47, kao neosnovan koji glasi "Tužitelj-protutuženik Barbara Vlašićek Sesvečan iz Starogradačkog Marofa 47, OIB: 94279432469, kao pravni slijednik iza pokojnog Ivana Sesvečana iz Starogradačkog Marofa 47, OIB 03623025219 dužan je tuženiku-protutužitelju u roku od 8 dana predati u posjed motornu kosu (trimer), traktor Torpedo, transportni puž, prskalicu, mosnu vagu, malčer TF2 čekić, kamionsku prikolicu ZMAJ, pilu, atomizer prskalicu te montažni objekt-sušaru za žitarice. III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.“

2. U obrazloženju odluke se navodi da je neosnovan tužbeni zahtjev jer iz provedenog dokaznog postupka, prvenstveno dokaza geodetskim vještačenjem, kao i uviđajem na licu mjesta radi identifikacije spornih čestica i objekata sagrađenim na tim česticama utvrđeno je da objekti nisu upisani u katastar i gruntovnicu. Kao vlasnik/suvlasnik na predmetnim česticama upisano je vlasništvo tužiteljice, a u drugoj polovini Zdravko Sesvečanin. Kako se objekti ( skladište, sušara, silos..) za koje tužiteljica traži povrat vlasništva nalaze na nekretninama tužiteljice i Zdravka Sesvečanina, te objekti nisu upisani u zemljišne knjige ili katastar, to prema odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 97/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 141/08, 38/09, 153/09, 890/10 i 143/12; dalje: ZVDSP) dio koji se ne može odvojiti od stvari ne može biti samostalnim objektom stvarnih prava i pripadaju česticama na kojima su izgrađeni. U odnosu na pokretnine koje traži da joj se vrati u posjed i vlasništvo, prvostupanjski sud navodi da se iz izvedenog dokaznog postupka nije moglo sa sigurnošću utvrditi da li pokretnine uopće postoje niti ih se može identificirati jer nedostaju potrebni podaci za identifikaciju te se ne može utvrditi u čijem su vlasništvu ili posjedu. Također u odnosu na protutužbeni zahtjev kojim protutužitelj traži predaju u posjed pokretnine sud odbija zahtjev iz istih razloga jer se ne može utvrditi u čijem su vlasništvu ili posjedu. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga pobijajući točke I. i III. izreke. Ističe i bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t.11. ZPP-a. Poziva na povredu prava na pošteno suđenje u smislu čl. 6. Europske konvencije. Smatra da je sud zanemario činjenicu kako je pokojni Ivan Sesvečan bio jedan od najimućnijih osoba u kraju koji je unosio svoja novčana sredstva i sredstva rada u zadrugu; da je u trenutku unosa uloga u zadrugu bio jedini i isključivi samovlasnik svih sredstava rada. Ne osporava utvrđenja suda da su tužiteljica i Zdravko Sesvečan vlasnici nekretnina na kojima se nalaze objekti. U odnosu na pokretnine se navodi da su neke u isključivom posjedu tužiteljice, na istom mjestu, u neispravnom stanju dok je pojedine nekretnine otuđio Zdravko Sesvečan. Smatra da je sud ako nije mogao utvrditi kod koga se nalaze pojedine pokretnine trebao odlučiti o zahtjevu za isplatom vrijednosti pokretnina. Smatra da je sud propustio utvrditi činjenicu da tuženik ne posjeduje predmetnu imovinu već Zdravko Sesvećan. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu, podredno ukinuti i traži trošak žalbe u iznosu od 3.119,31 EUR, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 663,61 EUR.

4. Žalbu je podnio i tuženik pobijajući točke II. i III. izreke, zbog svih žalbenih razloga. U bitnom navodi da je sud počinio bitnu povredu postupak iz čl. 354. st .2. t. 11. ZPP-a. Nadalje navodi kako je obrazloženje odluke suprotno stanju spisa jer je tužiteljica iskazala da je mosna vaga kod nje i može se prenositi dok se silosi mogu rastaviti i tada postaju pokretnine. Nadalje, žalitelj navodi kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da su sve pokretnine u njenom posjedu, dok je tuženik 9 pokretnina detaljno opisao. Nastavno navodi da su sve pokretnine kupljene od strane prednika tužiteljice i da je tuženik vlasnik pokretnina. Predlaže ukinuti pobijanu presudu.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je ona pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbi sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. U odnosu na žalbeni navod tužitelja kako je počinjena povreda prava na pošteno suđenje u smislu čl. 6. Europske konvencije, takav navod je iznesen paušalno bez uporišta u stanju spisa. Osvrt tužitelja kako je došlo do povrede jer sud nije analizirao dokaze predložene od tužitelja ne proizlazi iz stanja spisa, naime tužitelj ni u ponovljenom postupku nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva za „povrat vlasništva“ nekretnina niti pasivnu legitimaciju tuženika, dok u odnosu na pokretnine nije dokazao po kojoj osnovi je stekao vlasništvo pokretnina, da li je to imovina koju je unio prednik tužiteljice ili je to Zadruga kupila. Također, nije dokazao kod koga se nalaze pokretnine koje je trebalo valjano opisno identificirati.

8. U odnosu na tužbeni zahtjev za povrat vlasništva skladišta za jabuke, skladišta za žitarice, ekonomsko dvorište (asfaltirani dio nekretnine), u odnosu na taj dio zahtjeva je ukinuta ranija prvostupanjska odluka i vraćena na ponovno suđenje presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4938/2016-2 od 8. kolovoza 2017.

8.1. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 6. st. 1. ZVDSP-a, nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je utvrdio da se na nekretninama u vlasništvu tužiteljice ili u suvlasništvu sa Zdenkom Sesvečanom u 1/2 dijela ( što je nesporno i u žalbi tužiteljica ponavlja da je vlasnica/suvlasnica nekretnina) nalaze objekti koji nisu upisani kao objekti u zemljišne knjige ili katastar. Naime, pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje i dijeli njenu pravnu sudbinu. Stoga je osnovano odbijen zahtjev tužiteljice da joj se vrati u vlasništvo skladišta za jabuke i za žitarice, te ekonomsko dvorište koje dijeli pravnu sudbinu i stanje nekretnine koje je upravo u vlasništvu/suvlasništvu tužiteljice. Pored toga tuženik Poljoprivredna zadruga Marof nije niti pasivno legitimirana na povrat vlasništva jer nije upisani zemljišno knjižni vlasnik ili suvlasnik nekretnine. Neosnovano tužiteljica u žalbi iznosi da je sud bio dužan voditi brigu o činjenici da je suvlasništvo nekretnine preneseno na Zdravka Sesvečana temeljem ugovora o darovanju ( od prednika tužiteljice, oca Zdravka Sesvečana) i da je time jasno kako tužitelj nije prenio vlasništvo nekretnina. Na tužiteljici je da iznosi činjenične tvrdnje koje je dužna dokazati i odrediti tužbeni zahtjev, a ne na sudu.

9. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva da se tužiteljici vrati u vlasništvo i posjed pokretnine (sušaru za zrno, silos za sušenje i uskladištenje, ekonomsko dvorište, vlagomjer – „MULTI GRAIN“, motornu kosu (trimer), traktor „Torpedo“, traktor IMT-575, transportni puž, faks uređaj KX-FP 105, prskalicu, mosnu vagu, malčer TF2 čekić, kamionsku prikolicu „ZMAJ“, pilu i amotizer-prskalicu), kao i protutužbeni zahtjev da tužiteljica preda u posjed protutužitelju pokretnine (motornu kosu (trimer), traktor Torpedo, transportni puž, prskalicu, mosnu vagu, malčer TF2 čekić, kamionsku prikolicu ZMAJ, pilu, amotizer prskalicu te montažni objekt-sušaru za žitarice), prvostupanjski sud je odbio tužbeni i protutužbeni zahtjev jer nije mogao utvrditi da li pokretnine još postoje, niti ih je mogao identificirati, ni utvrditi u čijem su vlasništvu ili posjedu. Iskazi stranaka su dijametralno suprotni, dok svjedoci nemaju detaljna saznanja gdje što nalazi i u kakvom je stanju.

9.1. Odredbom čl. 116. st. 1. ZVDSP-a je propisano kako se vlasništvo pokretne stvari stječe na način da dotadašnji vlasnik preda predajom tu stvar stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. U odnosu na pokretnine nije odlučno je li posjed neposredan ili posredan ali je potrebno dokazati i utvrditi tko ima/drži posjed pokretnine i da li je predana pokretnina/ne na temelju valjano očitovane volje. Tužiteljica traži da se utvrdi da je vlasnica pobrojanih pokretnina i predaju u posjed dok se protutužbom traži predaja u posjed pokretnina. U odnosu na oba zahtjeva stranke su dužne dokazati da su vlasnici predmetnih pokretnina radi primjene odredbe čl. 161. i čl. 162. st. 1. ZVDSP-a. Također stranke su dužne dokazati identitet stvari, pokretnina (čl. 162. st. 2. ZVDSP-a).

9.2. Iz stanja spisa proizlazi da nijedna strana nije dokazala da su tražene pokretnine u njenom vlasništvu. U tom dijelu je pravilna odluka prvostupanjskog suda. Naime, tužitelj (njegov prednik) je tvrdio da su pokretnine njegovo vlasništvo koje je unio u Zadrugu kao ulog, te je podneskom od 21. ožujka 2018. taksativno pobrojao pokretnine ali ne iste u opisu vrste i količine kako je tražio tužbenim zahtjevom. Zahtjev nije određen u pogledu identiteta pokretnina, odnosno točnog opisa da bi se sudska odluka mogla provesti. U smislu činjenice da je tužiteljica bila dužna dokazati da se pokretnine nalaze u posjedu tuženika Poljoprivredne zadruge Marof, ide i žalbeni navod (točka 5. žalbe) da žaliteljica navodi da su pokretnine kod Zdravka Sesvećana. Obje stranke su za pojedine pokretnine navele da više niti ne postoje, jer su u međuvremenu prodane, zamijenjene, ili su neupotrebljive zbog starosti. Stoga, temeljem takvog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud zaključio o neosnovanosti tužbenog i protužbenog zahtjeva u pogledu pokretnina. Stoga je valjalo potvrditi točke I. II. izreke temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a. Prvostupanjski sud će nastavno odlučiti o postavljenom eventualnom tužbenom zahtjevu (čl. 188. st. 2. ZPP-a) na isplatu vrijednosti pokretnina, kako je tužiteljica tražila u tužbi.

10. U odnosu na troškove postupka, iako se prvostupanjski sud pogrešno poziva na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a, valjanom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl.154. st. 4. ZPP-a, odluka je ista i pravilno je ocijenjeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka. To imajući u vidu, da je u ranijem postupku tuženik pravomoćno odbijen s protutužbenim zahtjevima ( za isplatom iznosa od 400.000,00 kn na ime naknade štete i dijelom zahtjeva za isplatom iznosa od 62.778.57 kn) te je naloženo tuženiku da preda u posjed objekte tužitelju. Odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja da se utvrde ništetnim odluke tuženika sa Skupština 20. ožujka 2012. i 12. travnja 2012. dok u ponovljenom postupku su odbijeni tužbeni i protutužbeni zahtjevi. Odluka u točki III. izreke je potvrđena temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 12. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec

Broj zapisa: 9-30864-fd2ea

Kontrolni broj: 04007-11ca3-63264

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.