Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1006/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vlaste Horvat-Mataić kao članice vijeća, u izvanparničnom predmetu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača M. M. iz D., OIB:…, odlučujući o žalbi vjerovnika C. o. d.d. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici K. R. M., odvjetnici u Z., podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu poslovni broj Sp-327/2023 od 25. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba vjerovnika C. o. d.d. iz Z. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, poslovni broj Sp- 327/2023 od 25. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke je otvoren jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača M. M. iz D., dok je pod točkom II. izreke zaključen isti postupak. Pod točkom III. oslobođen je potrošač od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike i to:
1. osnova broj OVR-2110/12 I, izdavatelja OPCINSKI SUD, OPCINSKI SUD U ŠIBENIKU, ŠIBENIK- vjerovnik (1) C. o. d.d., Z., OIB:…, zaprimljena 14.06.2022., glavnica: 1.369,90 EUR, kamata: 2.622,01 EUR, trošak: 593,27 EUR.
2. Protiv navedenog rješenja žali se vjerovnik C. o. zbog svih žalbenih navoda iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), koji se primjenjuje temeljem čl. 10. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj: 71/15. i 104/17. - dalje: SZ) u vezi s čl. 23. i čl. 79.o Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" broj: 100/15. i 67/18. - dalje ZSP) te predlaže pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Prvostupanjski sud utvrđuje da su u ovom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za otvaranje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača. Naime, utvrđeno je da je Financijska agencija temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18) prestala izvršavati osnove za plaćanje navedene u Očevidniku, te da navedene osnove za plaćanje (brisane osnove) ukupno s osnove glavnice iznose 1.640,28 €, odnosno 12.358,69 kn, ali se ne oslobađa za ovaj iznos jer u zbroju s točkom 1. prelazi 2.465,46 € odnosno u konkretnom slučaju kumulativno nisu ispunjene zakonske pretpostavke (članak 79. a stavak 3. ZSP-a) da se ovaj postupak provede i u odnosu na osnove za plaćanje koje je Financijska agencija prestala izvršavati, odnosno koje su brisane iz Očevidnika istekom roka prema posebnom zakonu, obzirom da tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje je Financijska agencija brisala iz Očevidnika zajedno sa tražbinama vjerovnika čije osnove za plaćanje su evidentirane u Očevidniku prelaze iznos od 20.000,00 kuna/2.654,46 €.
5. Nadalje je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 79.f stavak 2. ZSP-a od FINA-e pribavio podatke (isti su zaprimljeni u podnesku FINA-e od 25. siječnja 2024.), o dohodcima i primicima potrošača te utvrdio da potrošač u 2021. primio socijalnu potporu u iznosu od 10.250,00 kn/ 1.360,41 €, zatim u 2022. primio je socijalnu potporu u iznosu od 12.170,00 kn/ 1.615,24 € te u 2023. je primio socijalnu potporu u iznosu od 3.006,€/ 399,07 kn. PROVJERI Isto tako, uvidom u evidenciju Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo, evidenciju Visokog trgovačkog suda, evidenciju S. K. d. d., te evidenciju Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture vidljivo je da potrošač nema imovine, a uvidom u bazu MUP-a utvrđeno je da je potrošač ne posjeduje automobil. Također, utvrđeno je da ima dva računa od kojih je jedan zaštićeni. Prema tome, imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da druge relevantne imovine nije utvrdio, prvostupanjski sud zaključuje da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti manja od 10.000,00 kuna u smislu odredbe članka 79.g stavak 1. ZSP-a.
6. Slijedom toga, prvostupanjski sud utvrđuje da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke da se ovaj postupak provede u odnosu na evidentirane neizvršene osnove za plaćanje, obzirom da ukupna glavnica ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna/2.654,46 €, i razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova jest trajalo dulje od tri godine, sve temeljem članka 79.a stavak 2. ZSP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke pobijanog rješenja dok je primjenom odredbe čl. 79. g stavak 4. ZSP potrošač oslobođen od preostalih obveza u odnosu na vjerovnike i iznose tražbina navedene u točki 3. izreke pobijanog rješenja.
7. Takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je otvorio i zaključio jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača i kada je oslobodio potrošača od preostalih obveza u odnosu na navedenog vjerovnika.
8. U žalbi vjerovnik neosnovano smatra da nije ispunjen uvjet da je potrošač u blokadi duže od tri godine za ovu neizvršenu osnovu i da ukoliko je uračunato razdoblje i za brisane osnove da je trebalo uračunati i iznose glavnica svih osnova i aktivne i brisane. Naime, odredbom čl. 79. a. st. 3. propisano je da će se jednostavni postupak stečaja potrošača provest i radi namirenja vjerovnika čije osnove za plaćanje na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača nisu evidentirane u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ako ih je Financijska agencija brisala iz tog Očevidnika istekom roka prema posebnom zakonu i ako:
– nakon brisanja osnova za plaćanje u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje nema evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje, a tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje je Financijska agencija brisala s osnove glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna ili
– tražbine vjerovnika iz osnova za plaćanje koje je Financijska agencija brisala iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje zajedno s tražbinama vjerovnika čije osnove za plaćanje su evidentirane u tom Očevidniku s osnove glavnice ne prelaze iznos od 20.000,00 kuna.
9. Slijedom navedenog, kako brisane osnove ukupno s osnove glavnice iznose 1.640,28 €, odnosno 12.358,69 kn, čime prelaze 20.000,00 kn/2.654,46 €, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 79.a. st. 3. ZSP, a isto tako neosnovani su žalbeni navodi da potrošač nije u blokadi duže od tri godine budući da je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da je potrošač imao više neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto duže od tri godine (ukupno vrijeme blokade 1286 dana). Naime, nije bitan broj dana blokade računa po pojedinoj osnovi nego ukupan broj dana blokade računa po svim osnovama jer se trajanje razdoblja od tri godine iz čl. 79.a st. 2. ZSP utvrđuje na temelju ukupne neprekidne blokade računa potrošača po svim osnovama koje su ikad bile upisane u Očevidnik, a ne samo s obzirom na trajanje blokade računa po osnovama za koje je pokrenut postupak stečaja potrošača, a takvo stajalište je izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-995/2021 od 14. rujna 2021.
10. U odnosu na žalbene navode da se Zakon o stečaju potrošača primjenjuje na odnose u koje su potrošači stupali s trgovcima s kojima zaključuju pravne poslove na tržištu, a ti pravni poslovi koje su sklopili ne ulaze u područje njihove profesionalne djelatnosti dok je u konkretnom slučaju riječ o osnovi koja proizlazi iz pravomoćno donesene odluke što se ne može smatrati poslom potrošača i trgovca, valja reći da su ocijenjeni kao neosnovani.
11. Naime, odredbom čl. 4. st. 2. Zakona o stečaju potrošača propisano je da se potrošačem, u smislu ovoga Zakona, smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, međutim, kada bi se to doslovno primijenilo, odredba čl. 77. st. 1. ZSP ne bi imala smisla jer se potrošač ne bi mogao osloboditi obveze proizašle iz sudske odluke ako pravni odnos ne proizlazi iz odnosa potrošača i trgovca pa uskratu oslobođenja za uzdržavanje i štetu proizašlu kaznenim djelom ne bi trebalo posebno regulirati.
12. Slijedom navedenog, budući da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. 79.a st. 2. ZSP-a za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača, a potrošač nema imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa, pravilan je stav prvostupanjskog suda da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 79.g st. 1. ZSP-a za otvaranje i zaključenje jednostavnog postupka stečaja potrošača te iz st. 4. istoga članka za oslobođenje potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnovu za plaćanje i vjerovnika iz čl. 79.a st. 2. ZSP-a.
13. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 12. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Grgić, v.r.
