REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 209/2017-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HELIX d.o.o., Zagreb, IX. južna obala 18, OIB:81776413664, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Modrušan & Filipčić u Zagrebu, protiv tuženika ERICSSON NIKOLA TESLA d.d., Zagreb, Krapinska 45, OIB:84214771175, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-8837/13-2 od 9. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 5089/2009 od 22. srpnja 2013., u sjednici održanoj 12. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Tuženi ERICSSON NIKOLA TESLA d.d. iz Zagreba, Krapinska 45, povrijedio je odredbe Ugovora o suradnji na javnom nadmetanju za izradu projekta informatizacije sustava PZZ RH od 26. kolovoza 2002. tako što nije omogućio tužitelju HELIX d.o.o. iz Zagreba, IX. Južna obala 18, uvid u računovodstvenu dokumentaciju na temelju koje je izvršen obračun naknada za obavljene radove prema citiranom ugovoru.
2. Tuženi ERICSSON NIKOLA TESLA d.d. iz Zagreba, Krapinska 45, povrijedio je odredbe Ugovora o suradnji na javnom nadmetanju za izradu projekta informatizacije sustava PZZ RH od 26. kolovoza 2002. glede zaštite tužiteljevih autorskih prava na tehnička rješenja implementirana u Ugovoru i to tako što ih je neovlašteno prezentirao kao svoja u ponudama trećim kupcima i naplaćivao ih.
3. Tuženi ERICSSON NIKOLA TESLA d.d. iz Zagreba, Krapinska 45, dužan je tužitelju HELIX d.o.o. iz Zagreba, IX. Južna obala 18, predočiti na uvid poslovnu dokumentaciju obračun naplaćenih iznosa vezano uz „Ugovor o suradnji na javnom nadmetanju za izradu projekta informatizacije sustava PZZ RH“ od 26. kolovoza 2006.
4. Tuženi ERICSSON NIKOLA TESLA d.d. iz Zagreba, Krapinska 45, dužan je platiti tužitelju HELIX d.o.o. iz Zagreba, IX. Južna obala 18, iznos od 1.391.646,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 29. studenog 2009. do isplate, za osam postotnih poena, u roku od 8 dana.“
II. Odbija se tužitelj sa zatraženim troškom parničnog postupka u iznosu od 145.800,00 kn.“
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. II.).
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijane odluke preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske u "Narodnim novinama" od 19. srpnja 2002. oglasilo poziv za nadmetanje izravnom pogodbom broj: 02-41-6105 za nabavu izvedbenog rješenja informatizacije sustava primarne zaštite Republike Hrvatske (dalje: Projekt PZZ),
- da su stranke 26. kolovoza 2002. sklopile Ugovor o suradnji kojim su ugovorile da će tuženik biti nositelj projekta prema naručitelju – Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske, da tužitelj sudjeluje u nadmetanju za Grupu I.: komponente izvedbeno rješenje informatizacije (informatičko i hardver rješenje) sustava u okviru ukupne ponude koju podnosi tuženik i ne prenosi nikakva prava na tuženika, a udio tužitelja u ukupnoj vrijednosti posla definira se u vrijednosti od 10%,
- da je tuženik 21. studenoga 2003. sklopio s Ministarstvom zdravstva Republike Hrvatske Ugovor o nabavi Ev. br:017/02 i
I. Aneks – 27. rujna 2004. – kojim se mijenja rok ispunjenja ugovornih obveza,
II. Aneks – 27. listopada 2005. – kojim se mijenja rok ispunjenja ugovornih obveza,
III. Aneks – 24. studenoga 2006. – kojim se ugovara nabavka sklopovske i programske potpore povezivanja dodatnih subjekata PPZ, u postupku nabave Ev: 317/2006/E-VV u vrijednosti od 6.900.000,00 kuna,
IV. Aneks – 24. studenoga 2007. – kojim se ugovara sklopovske i programske potpore povezivanja dodatnih subjekata PPZ, u vrijednosti od 9.589.200,00 kuna,
- da je tuženik po Ugovoru o suradnji od 26. kolovoza 2002. te Ugovoru o nabavi od 21. srpnja 2003. i I. i II. Aneksu Ugovora o nabavi od 21. studenoga 2003. isplatio tužitelju ukupno 5.512.161,25 kuna, zaključno s danom 24. studenoga 2008.,
- da je tuženik 24. studenoga 2008. obavijestio tužitelja o prestanku važenja Ugovora o suradnji od 26. kolovoza 2002. zato što je projekt završen 29. studenoga 2006., kad je preuzet od strane naručitelja, a posljednja uplata izvršena 24. studenoga 2008.,
- da tužitelj smatra da mu na temelju čl. 5. i čl. 15. Ugovora o suradnji od 26. kolovoza 2002. pripada 10% od naplaćenih realizacija po III. i IV. Aneksu Ugovora o nabavi od 21. studenoga 2003. u utuženom iznosu od 1.391.646,00 kuna, kao i 10% od svih naplaćenih ugovora iz projekta PZZ RH s osnove autorskog imovinskog prava.
8. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev zaključujući da tužitelj neosnovano potražuje od tuženika isplatu iznosa od 1.391.646,00 kuna na temelju isplata po Aneksu III. i Aneksu IV. Ugovora o nabavi, obzirom se radi o novim postupcima javne nabave (br. Ev:317/2006/E-VV i Ev: 61/2007E-VV-9), a ne o postupku javne nabave broj Ev-017/02 na temelju koje su stranke sklopile Ugovor o suradnji od 26. kolovoza 2002. i koji projekt je završio 29. studenoga 2006.. Nadalje, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da tužitelj nije dokazao da su se poslovi iz Aneksa III. i IV. Ugovora o nabavi ostvarili na rezultatima Projekta iz Ugovora o suradnji od 26. kolovoza 2002., kao ni koja su autorska i intelektualna prava na rješenja u odnosu na koja tužitelj ima pravo na 15% svakog budućeg prihoda koji se ostvaruje rezultatima Projekta.
9. Revident ističući revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da sud sadržajno nije upoznat sa tekstom Aneksa III. i IV. Ugovora o nabavi čime je sud utemeljio presudu na dokazima koji nisu izvedeni u postupku te da isti nisu sastavni dio spisa ujedno nadalje navodeći da je tijekom postupka utvrđeno da su Aneksi III. i IV. dostavljeni sudu, te da strankama nije omogućen uvid u iste.
10. Suprotno navodima revidenta nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje revident obzirom su predmetni Aneks III. i IV. Ugovora o nabavi priloženi spisu, te nižestupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti s ispravama u spisu.
11. Nadalje nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP u vezi čl. 7. st. 3. ZPP na koju revident ukazuje smatrajući da mu nije omogućeno očitovanje na činjenice bitne za odlučivanje u ovoj stvari obzirom je na ročištu održanom 7. lipnja 2013., na kojem je proveden dokaz dopunskim saslušanjem vještaka za financije i knjigovodstvo, tužitelj očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka ukazao na upoznatost sa sadržajem predmetnog Aneks III. i IV. Ugovora o nabavi.
12. Valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP, na koju revident sadržajno ukazuje u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini revident. Nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom zakonske odredbe iz čl. 8. ZPP odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te su o odlučnim činjenicama, pravno relevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja.
13. Odredbom čl. 375. st. 1. ZPP propisano je da u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, što je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju učinio. Stoga prema ocjeni revizijskog suda tijekom drugostupanjskog postupka nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koju revident opisno upire u reviziji.
14. Slijedom navedenog proizlazi da tijekom postupka pred sudovima nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje revident ukazuje u reviziji.
15. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
16. Tužitelj pogrešno smatra da je svaki računalni program (softvare), pa samim tim i onaj koji je bio predmetom Ugovora o suradnji od 26. kolovoza 2002., takvo djelo koje uživa autorsko pravnu zaštitu na temelju samog Zakona, pa tijekom postupka niti ne iznosi činjenice vezane za autorstvo i identifikaciju njegove intelektualne tvorevine u odnosu na koje zahtjeva autorsko pravnu zaštitu.
17. Naime, ima li računalni program ili dio aplikacije ili baze podataka zakonom traženu subjektivnu novost u smislu da je nastalo neovisno od drugih djela i izvornost (originalnost) djela je činjenično pitanje.
18. Ako je djelo nastalo samo primjenom pravila struke i tehničkih pravila radi izrade računalnih podataka kojim se iskazuju činjenice i informacije u obliku pogodnom za obradu u računalnom sustavu, onda se ono ne može smatrati izvornim djelom, pa niti ne podliježe pod autorsko pravnu zaštitu.
19. Prema odredbi čl. 221.a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju, o postojanju činjenica zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
20. Kako na temelju izvedenih dokaza i njihovom ocjenom nižestupanjski sudovi nisu utvrdili odlučne činjenice za ovaj spor, to su o njihovom postojanju odnosno nepostojanju zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja te odbili tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva. Kako tužitelj nije jasno i nedvosmisleno identificirao autorsko djelo (ili dio djela) čiju autorsko pravnu zaštitu zahtjeva pravilno je sud primjenom odredbe čl. 221.a ZPP odbio tužbeni zahtjev.
21. Slijedom svega navedenog, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa ju je na temelju odredbe članka 393. ZPP valjalo odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 12. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
