Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-108/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš, predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice- protutuženice mlljt. Ž. B. OIB …, iz Z., koju zastupa punomoćnica mr. sc. G. Š., odvjetnica u Z., protiv tuženika-protutužitelja R. C., OIB …iz O., kojeg zastupa punomoćnica I. R., odvjetnica u Z., uz sudjelovanje mlljt. djeteta stranaka L. C., OIB … iz Z., zastupanog po posebnoj skrbnici T. P., dipl. iur., djelatnici centra, Podružnica S. i uz sudjelovanje zavoda, ured Z., radi odluke o roditeljskoj skrbi i povećanju i sniženju uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-181/2021-51 od 7. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-181/2021-51 od 7. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod toč. II. i IV. izreke, zatim u dijelu toč. III. izreke kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju da doprinosi za uzdržavanje mlljt. sina L. C. iznos od 305,26 EUR1/2.300,00 kn mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe 31. kolovoza 2021. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski razlozi, najkasnije do 15-tog dana u tekućem mjesecu sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate na tekući račun majke Ž. B., te u dijelu toč. V. izreke kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju naknaditi tužiteljici-protutuženoj parnični trošak u iznosu od 331,77 EUR/2.499,75 kn.

II. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je odlučeno da će majka Ž. B. samostalno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb u odnosu na mlljt. L. C. u pogledu izrade osobnih dokumenata mlljt. djeteta, u pogledu donošenja odluke o obrazovanju i zdravlju djeteta i promjeni prebivališta i odlučuje da će i u tom dijelu roditeljska skrb biti zajednička.

III. Preinačuje se prvostupanjska i u dijelu toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice-protutuženice da tuženik-protutužitelj doprinosi za uzdržavanje mlljt. sina L. C. daljnji iznos od 26,54 EUR/200,00 kn mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe 31. kolovoza 2021. do isplate, te u dijelu toč. V. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 165,94 EUR/1.250,25 kn, te se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice u tom dijelu odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj naknaditi tuženiku-protutužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 132,71 EUR/999,90 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je da mlljt. L. C. nastavlja živjeti s majkom Ž. B., te da će majka samostalno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb u odnosu na mlljt. L. C. u pogledu izrade osobnih dokumenata mlljt. djeteta, u pogledu donošenja odluke o obrazovanju i zdravlju djeteta i promjeni prebivališta, a da će u ostalim bitnim osobnim i imovinskim pitanjima skrb biti zajednička (toč. I. izreke). Izmijenjena je odluka Općinskog suda u Zadru, poslovni broj R1-71/11 od 12. rujna 2012. te je određen način i obim osobnih odnosa mlljt. L. C. s ocem R. C. na način kako je to pobliže opisano u toč. II. izreke. Naloženo je tuženiku R. C. da umjesto iznosa od 1.500,00 kn mjesečno, koji je utvrđen pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-1174/09 od 16. travnja 2010. doprinosi za uzdržavanje mlljt. sina L. C. iznos od 331,82 EUR/2.500,00 kn mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe 31. kolovoza 2021. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to najkasnije do 15-tog u tekućem mjesecu sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate na tekući račun majke Ž. B. (toč. III. izreke). Odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika da doprinosi za uzdržavanje mlljt. sina L. C. iznos od 1.200,00 kn mjesečno počevši od dana podnošenja protutužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec sa kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate na račun majke Ž. B. (toč. IV. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 497,71 EUR/3.750,00 kn (toč. V. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na tužbu tužiteljica-protutuženica (dalje u tekstu: tužiteljica) osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika, te predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice-protutuženice (dalje u tekstu: tužiteljica) da mlljt. sin nastavi stanovati s njom i za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi, zahtjev za izmjenu ranije odluke o osobnim odnosima mlljt. djeteta i oca utvrđen presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj R1-71/11 od 12.9.2012. i za izmjenu pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-1174/09 od 16. travnja 2010. u pogledu uzdržavanja djeteta, te protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja (dalje u tekstu: tuženik) za sniženjem uzdržavanja utvrđenom navedenom sudskom odlukom, zbog promijenjenih okolnosti.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju u žalbi sadržajno ukazuje žalitelji. Izreka presude je jasna i razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju, te ju je moguće ispitati. Nisu su počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom čl. 354. st. 2. ZPP, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

7. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8. U stadiju žalbenog postupku nije sporno da je mlljt. sin stranka rođen … i da od prekida izvanbračne zajednice stranaka 2008. godine stanuje s majkom u Z., dok otac živi u O., te da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj R1-71/11 od 12. rujna 2012. odlučeno da se osobni odnosi djeteta i oca održavaju u razdoblju od veljače do lipnja i od kolovoza do prosinca svaki drugi vikend u mjesecu od srijede u 15,00 sati do nedjelje u 17,00 sati, a u siječnju i srpnju po 15 dana u kontinuitetu, te svaki drugi blagdan i praznik od 9,00 do 19,00 sati, kao i telefonski kontakti od 18,00 do 19,00 sati. Nije sporno niti da je prema pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P2-1174/09 od 16. travnja 2010. tuženik u obvezi doprinositi za uzdržavanje sina mjesečni iznos od 199,08 EUR/1.500,00 kn.

9. Sporno je jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za samostalnu roditeljsku skrb majke, te za izmjenu ranijih sudskih odluka u pogledu obima i načina održavanja osobnih odnosa mlljt. sina i oca, te jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za povišenje uzdržavanja zbog promijenjenih okolnosti, kako to tužbenim zahtjevom traži tužiteljica, ili za sniženje uzdržavanja, kako to protutužbom traži tuženik. 10. Odlučujući o tužbenom i protutužbenom zahtjevu, prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

- da se tuženik ne protivi da mlljt. sin stranaka nastavi stanovati s majkom;

- da je zavod za socijalni rad, ured Z. (dalje u tekstu: H.) u svom mišljenju predložio da se osobni odnosi mlljt. L. s ocem održavaju prvih deset dana u mjesecu srpnju i zadnjih deset dana u mjesecu kolovozu i tri do pet dana za vrijeme zimskih i proljetnih praznika na način da otac preuzme dijete na adresi stanovanja majke i vrati ga na istu adresu, dok u pogledu samostalne roditeljske skrbi majke predlažu da se ona odredi u pogledu izrade osobnih dokumenata mlljt. djeteta, u pogledu donošenja odluke o obrazovanju i zdravlju djeteta i promjeni prebivališta, jer otac od prekida izvanbračne zajednice nije aktivno uključen u brigu i skrb o djetetu dok u pogledu ostalih bitnih osobnih i imovinskih pitanja da roditeljska skrb bude zajednička;

- da su se osobni odnosi oca i sina nakon što je dijete krenulo u školu održavali samo preko ljeta (oko 10-15 dana) jer otac živi u O., a majka i dijete u Z., te da je dijete izrazilo želju da i dalje održava osobne odnose s ocem u O., jer mu je lijepo s njih, i to na način da se ti odnosi održavaju prvih deset dana u srpnju i zadnjih deset dana u kolovozu, te 3-5 dana za vrijeme zimskih i proljetnih praznika;

- da je mlljt. L. u vrijeme ranije sudske odluke o uzdržavanju imao godinu i pol dana, a sada ima 15 godina i odličan je učenik osmog razreda osnovne škole, time da njegovi troškovi prehrane u školi iznose 200,00 kn mjesečno, za dnevni džeparac majka mu daje 20,00 kn, te od izvanškolskih aktivnosti pohađa muzičku školu i trenira nogomet, što mjesečno iznosi 500,00 kn, a uključen je i u glumački studio u H. Z., te troškovi kostima godišnje iznose do 400,00 kn,

- da tužiteljica podstanarski stan plaća 2.200,00 kn mjesečno, a režije 800,00 kn mjesečno, zaposlena je kao glumica u H. Z. i njezina mjesečna plaća iznosi 7.200,00 kn, a skrbi o starim i bolesnim roditeljima;

- da tuženik živi i radi u O., ima vlastiti obrt i bavi se TV snimanjem, mjesečno zarađuje oko 9.000,00 kn, za svoje vanjske suradnike izdvaja mjesečno od 14.000,00 do 20.000,00 kn, vlasnik je stana u O. u kojemu posluje njegov obrt, dok živi u stanu svojih bake i djede, režije plaća oko 1.000,00 kn mjesečno, otplaćuje mjesečnu ratu kredita od 3.000,00 kn za kupnju kamere (kredit iznosi 120.000,00 kn), doprinosi za uzdržavanje sina L. mjesečni iznos od 1.500,00 kn, a kupio mu je playstation (4.500,00 kn), računalo (6.000,00 kn), bicikl (2.500,00 kn), ronilačko odijelo (2.000,00 kn), te mu godišnje kupuje odjeću i obuću za rođendan u iznosu oko 1.500,00 kn, a u međuvremenu je postao otac još dvoje djece koja su rođena 2015. i 2017., te prema presudi doprinosi za njihovo uzdržavanje ukupni mjesečni iznos od 3.000,00 kn;

- da prema Odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 30/21, 37/22 i 48/23) koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom za dijete od 13-18 godina za 2021. iznosi 1.487,86 kn, za 2022. iznosi 1.568,38 kn, a u 2023. iznosi 223,46 EUR/1.683,66 kn.

11. Temeljem utvrđenja da između roditelja ne postoji međusobna komunikacija i da tuženik nije aktivno uključen u brigu i skrb oko mlljt. sina, prvostupanjski sud je u skladu s mišljenjem H. primjenom odredbi čl. 92. i 105. st. 1., 3. i 4. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19 i 47/20– dalje: ObZ) prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio da će mlljt. sin stranka nastaviti živjeti s majkom i da će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u pogledu izrade osobnih dokumenata djeteta, donošenja odluka o njegovu obrazovanju i zdravlju, te o promjeni prebivališta, dok će u ostalim bitnim osobnim i imovinskim pitanjima roditeljska skrb biti zajednička. Nadalje je, uvažavajući izraženo mišljenje mlljt. L. da s ocem održava osobne odnose početkom i koncem ljeta od deset dana i nekoliko dana za vrijeme zimskih i proljetnih praznika kod oca u O., koje je podudarno s prijedlogom H. taj sud je izmijenio raniju odluka o osobnim odnosima oca i djeteta pozivom na odredbe čl. 121., 360. st. 1. i 416. ObZ i odredio način i obim susreta i druženja na način kako je to pobliže navedeno u toč. II. izreke. Ujedno je sud utvrdio da su se promijenile okolnosti od donošenja ranije sudske odluke o uzdržavanju, jer je mlljt. L. sada učenik osmog razreda osnovne škole s brojnim izvanškolskim aktivnostima i da su se osim povećanih troškova života povećale i njegove ukupne mjesečne potrebe, prvostupanjski sud je imajući u vidu ukupne mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja i njegovu zakonsku obvezu uzdržavanja još dvoje maloljetne djece, primjenom odredbi čl. 285., 309., 310., 311. st. 1., 313. st. 1., 314. st. 1. i 3. i 317. izmijenio raniju sudsku odluku o uzdržavanju i obvezao tuženika da doprinosi za uzdržavanje mlljt. sina mjesečni iznos od 331,81 EUR/2.500,00 kn, a odbio protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži sniženje iznosa uzdržavanja na mjesečni iznos od 159,27 EUR/1.200,00 kn kao neosnovan.

12. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da su ispunjene zakonske pretpostavke za izmjenu ranije odluke o uzdržavanju zbog promijenjenih okolnosti (čl. 285. ObZ), utoliko što je mlljt. sin stranka sada učenik osmog razreda osnovne škole i u dobi je od 15 godina, dok je u vrijeme ranije sudske odluke imao godinu i pol dana, te zbog toga raniji iznos uzdržavanja od 199,08 EUR/1.500,00 kn mjesečno nije dostatan za zadovoljavanje njegovih ukupnih materijalnih potreba obzirom na njegovu životnu dob, potrebe obrazovanja, porast troškova života i njegove izvanškolske aktivnosti.

13. Međutim, odlučujući o visini mjesečnog iznosa uzdržavanja prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika da doprinosi za uzdržavanje mlljt. sina L. mjesečni iznos od 331,81 EUR/2.500,00 kn. 14. Nedvojbeno je da je primarna dužnost roditelja uzdržavati svoju maloljetnu djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućuju normalan razvoj i obrazovanje, jer dijete ima pravo na životni standard u skladu sa svojim potrebama i mogućnosti osoba koje su ga dužne uzdržavati propisuje (čl. 27. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 12/1993).

15. Međutim, imajući u vidu da minimalni novčani iznos koji je prema Odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o minimalnim novčanim iznosima dužan plaćati roditelj koji ne stanuje s djetetom za uzdržavanje djeteta od 13-18 u 2023. iznosi 223,46 EUR/1.683,66 kn, te cijeneći stvarne mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja i njegovu zakonsku obvezu uzdržavanja još dvoje maloljetne djece za koje plaća mjesečni iznos od 3.000,00 kn, u pravu je žalitelj da je dosuđeni iznos uzdržavanja previsoko dosuđen.

16. Polazeći od ukupnih materijalnih potreba mlljt. L. i stvarnih mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja, koji osim L. ima zakonsku obvezu uzdržavanja još dvoje maloljetne djece (sinove I. i A.), ocjena je ovoga suda da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mllj. sina L. mjesečni iznos od 305,26 EUR/2.300,00 kn, a ne iznos od 331,81 EUR/2.500,00 kn mjesečno, koji je utvrdio prvostupanjski sud. 17. Iz navedenih razloga prvostupanjska presuda je po žalbi tuženika djelomično preinačena temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za povišenje izdržavanja preko iznosa od 305,26 EUR/2.300,00 kn, za daljnji iznos od 26,54 EUR/200,00 kn, te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan.

18. Pravilno je sud prvog stupnja u skladu sa izraženim mišljenjem mlljt. L., koje je podudarno s mišljenjem i prijedlogom, odnosno dopunom mišljenja H. od 13. ožujka 2023. izmijenio raniju odluku o osobnim odnosima oca i djeteta, na način da se ti susreti održavaju početkom srpnja i krajem kolovoza po deset dana i nekoliko dana za vrijeme zimskih i proljetnih praznika kod oca u O.. Žalbeni navodi tuženika da ovakvo parcijalno druženje preko ljeta bitno skraćuje vrijeme njihova druženja za četiri dana, zbog putovanja po dijete i vraćanja djeteta na adresu majke na relaciji Z.- O., te da se time nepotrebno povećavaju troškovi, ne mogu se prihvatiti. Ovo iz razloga jer je sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 360. st. 1. ObZ omogućio mllj. L., koji je navršio 15 godina, da samostalno izrazi svoje mišljenje u pogledu načina i obima održavanja osobnih odnosa s ocem, uvažavajući pritom njegovu želju da se ti susreti, obzirom na različita mjesta stanovanja (Z. i O.) održavaju na sličan način kao što su se održavali već godinama, odnosno od kada je mlljt. L. krenuo u školu. Stoga je sud prvog stupnja rukovodeći se najboljim interesom i dobrobiti djeteta, pravilno odlučio kao u toč. II. izreke pobijane presude.

19. Suprotno navodima žalbe, uz valjane je razloge odbijen dokazni prijedlog tuženika za provođenjem psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, a vezano za primjedbe tuženika na nalaz i prijedlog H. u kojemu je iznijet prijedlog o načinu održavanja osobnih odnosa mlljt. sina i tuženika i o djelomičnom samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi od strane majke, te kompetentnosti pojedinog roditelja u tom pravcu. Naime, i prema ocjeni ovoga suda predloženi dokaz nepotreban je za postupak, jer je prvostupanjski sud odluku o održavanju osobnih odnosa djeteta i oca donio, kako je ranije navedeno, na temelju samostalno izraženog mišljenja mlljt. L. C., koji je navršio 15 godina i koji može shvatiti značenje ovoga postupka i samostalno izraziti svoje mišljenje o načinu održavanja osobnih odnosa s ocem.

20. Osnovan je žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na samostalnu roditeljsku u pogledu izrade osobnih dokumenata mlljt. djeteta, donošenja odluke o obrazovanju i zdravlju djeteta i promjeni prebivališta, pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je majci dodijelio samostalnu roditeljsku skrb u tom dijelu.

21. Prema odredbi čl.104. st. 1. ObZ roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Stavkom 2. istog članka propisano je da kad roditelji trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz članka 106. toga Zakona. Stavkom 4. istog članka propisano je da roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

22. Tužiteljica je u tužbi kao razlog izmjene postojeće odluke o zajedničkoj roditeljskoj skrbi navela da je nakon prestanka izvanbračne zajednice preuzela svu brigu o djetetu, a da tuženik nije zainteresiran za djetetove razvojne potrebe i aktivnosti. Prvostupanjski sud prihvatio je prijedlog i mišljenje H. i njegovu dopunu i ocijenio da je u najboljem interesu djeteta da tužiteljica samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u pogledu izrade osobnih dokumenata, odluka vezanih za obrazovanje i zdravlje djeteta, te promjene prebivališta.

23. No, kako iz stanja spisa i provedenih dokaza ne proizlazi da bi tuženik do sada na bilo koji način onemogućavao ili sprječavao ostvarenje zajedničke roditeljske skrbi, niti uskratio majci bilo kakvu suglasnost ili izjavu vezanu za dijete, pa tako niti u pogledu izrade njegovih osobnih dokumenta, promjene prebivališta ili odluke koje bi se odnosile na njegovo zdravlje, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da bi samostalna roditeljska skrb majke u dijelu u kojem ju je odredio pobijanom presudom bila u skladu s dobrobiti djeteta.

24. Zbog iznijetih razloga, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo u dijelu toč. I. izreke kojim je majci dana samostalna roditeljska skrb u pogledu izrade osobnih dokumenata, odluka vezanih za obrazovanje i zdravlje djeteta i promjene prebivališta, te je prvostupanjsku presudu u tom pobijanom dijelu valjalo preinačiti temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP i odlučiti da će roditeljska skrb stranaka i u tom dijelu biti zajednička.

25. Protutužbeni zahtjev tuženika za smanjenje iznosa uzdržavanja pravilno je odbijen kao neosnovan, jer nisu nastupile okolnosti propisane odredbom čl. 430. st. 1. ObZ koje bi opravdavale sniženje uzdržavanja na zahtijevani iznos 159,27 EUR/1.200,00 kn.

26. Djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude izmijenjen je i konačan uspjeh stranka u sporu. Razmjerno konačnom uspjehu tužiteljice u sporu u omjeru od 66,66%, valjalo je prema parničnim radnjama pravilno utvrđenim prvostupanjskom presudom djelomično preinačiti i odluku o troškovima postupka i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 331,77 EUR/2.499,75 kn, a odbiti za preostali dosuđeni iznos parničnog troška u iznosu od 165,94 EUR/1.250,25 kn.

27. Razmjerno uspjehu tuženik a u žalbenom postupku u omjeru od 66,66%, priznat mu je zatraženi trošak sastava žalbe u iznosu od 132,71 EUR/999,90 kn.

28. Slijedom iznijetih razloga temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP, u vezi čl. 346. ObZ odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 12. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš, v.r.