Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 80 Gž-420/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda, kao predsjednice vijeća Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., Gabriele Topić Kordej sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. E., odvjetniku u Z., protiv tuženice M. T. J. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku Z. C., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4367/13 od 3. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4367/13 od 3. srpnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. F. iz Z., posl. broj Ovrv-627/07 od 14.06.2007. godine.
Pod točkom II. izreke je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa u visini 3,77 EUR / 28,41 kn.
Pod točkom III. izreke je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa u visini 3.081,01 EUR / 25.763,98 kn, sa pripadajućom zateznom kamatom.
Pod točkom IV. izreke je tužitelju dosuđen parnični trošak.
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke žalbu podnosi tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11 ,25/13, 28/13, 89/14. , 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima te da joj se nadoknadi trošak žalbenog postupka.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
5. Predmet spora je isplata s osnova solidarnog jamstva.
6. Tijekom provedenog postupka sud prvog stupnja utvrdio je sve potrebne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, a to je:
- da je tuženica preuzela solidarno jamstvo Ugovorom o jamstvu radi osiguranja za uredno ispunjenje obveza iz Ugovora o poslovnom najmu koji je sklopljen između tužitelja i korisnika leasinga
- da je tuženica potpisala dvije bianco mjenice koje je tužitelj ispunio sukladno uvjetima i rokovima iz osnovnog pravnog posla - Ugovora o poslovnom najmu
- da korisnik leasinga nije ispunjavao svoje obveze iz Ugovora o poslovnom najmu
-da je Ugovor o poslovnom najmu jednostrano raskinut slanjem obavijesti od 6. travnja 2006. korisniku leasinga zbog neplaćanja
- da je ukupan dug na dan 6. travnja 2006. iznosio 26.685,56 kn
- da su mjenice dospjele na naplatu 5. lipnja 2007.,
- da je na temelju vlastite mjenice dana 2. listopada 2007. podnesen prijedloga za ovrhu radi namirenja novčane tražbine u visini 35.430,24 kn za zateznim kamatama od 6. lipnja 2007. do isplate
- da je po prigovoru ovdje tuženice ovršni postupak nastavljen kao parnični postupak - da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2644/06 od 14. srpnja 2007. naloženo korisniku leasinga predati u posjed tužitelju vozilo koje je bilo predmetom Ugovora o poslovnom najmu
- da korisnik leasinga nije vratio vozilo koje je bilo predmetom Ugovora o poslovnom najmu
- da je ovršni postupak poslovni broj Ovr-2196/07 radi predaje vozila pravomoćno obustavljen 22. travnja 2015.
- da je tužitelj korisniku leasinga ispostavio račun za otkup vozila od 27. srpnja 2015. s dospijećem plaćanja 3. kolovoza 2015. na iznos od 58.734.01 kn
- da korisnik leasinga nije platio račun
- da je tužitelj u predmetnom parničnom postupku podnio zahtjev za isplatu iznosa od 58.734,01 kn dana 16. veljače 2015. te taj iznos umanjio za uplaćenu jamčevinu - da su tijekom prvostupanjskog postupka vršene neke uplate
- da je financijskim vještačenjem utvrđena ukupna visina novčane tražbine na dan 6. srpnja 2021. u iznosu od 24.913,97 kn
- da je tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom tražio isplatu 3081,01 eura /23.213,86 kn za pripadajućom zateznom kamatom.
7. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica kao potpisnica Ugovora o jamstvu temeljem odredaba čl. 3. tog Ugovora te čl. 27. 1. i čl. 19.2. Općih uvjeta ima obavezu kao solidarni jamac udovoljiti utuženoj tražbini zbog čega ukida platni nalog te prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3081,01 eura s pripadajućom zateznom kamatom te iznosa od 3,77 eura .
8. Suprotno žalbenim navodima pobijana prvostupanjska odluka nije kontradiktorna kada je u točki I. izreke ukinut platni nalog, a u točki II. i III. izreke meritorno odlučeno , tužitelj je tijekom parničnog postupka konačno o tužbenom zahtjevu. Naime
postavljenim tužbenim zahtjevom obuhvatio i tražbinu koja nije bila predmetom platnog naloga. Stoga prema ocjeni ovoga suda činjenica da je izrekom prvostupanjske presude sud prvo ukinuo platni nalog u cijelosti, da bi potom istom odlukom , sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu meritorno odlučio prihvativši tužbeni zahtjev , prvostupanjsku presudu ne čini proturječnom, niti izreka te presude nije proturječna obrazloženju.
9. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP time što je prvostupanjski sud u izreci pod točkom III. izreke dosudio tužitelju iznos od 3.081,01 eur / 25.763,98 kn umjesto iznosa 3.081,01 eur/23.213,86 kn. U konkretnom slučaju je pravilno dosuđen iznos u euru koji je zatražen tužbenim zahtjevom, dok je pogrešan iznos dvojnog iskazivanja u kunama. No, kako je u vrijeme donošenja ove drugostupanjske odluke isteklo razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja propisano odredbom čl. 2. st. 4. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 85/22), to je izneseni žalbeni razlog neodlučan za pravilnost pobijane odluke kojom je dosuđen iznos koji je predmetom tužbenog zahtjeva, a to je iznos od 3.081,01 eura.
10. Neosnovan je i prigovor promašene pasivne legitimacije utemeljen na tvrdnji da je ovršni prijedlog, sada tužbe, podnesena protiv ordinacije M. T. J., a ne protiv tuženice kao fizičke osobe u odnosu na koju je donesena pobijana presuda, te da se u biti radi o subjektivnoj preinaci na koju tuženica nije pristala. Naime, ordinacija nije pravna osoba već privatna stomatološka ordinacija nositeljice M. T. J. kao fizičke osobe koja je samostalno obavljala profesionalnu djelatnost i nositelj je odgovornosti sukladno čl. 12. st. 2. Zakona o stomatološkoj djelatnosti (Narodne novine br. 121/23) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka obveze tuženice kao solidarnog jamstva. Posljedično navedenom se, suprotno žalbenim navodima, ne radi o subjektivnoj preinaci tužbe niti o promašenoj pasivnoj legitimaciji tuženice u ovom postupku .
11. Nadalje, točno je da je ovaj postupak započeo ovršnim prijedlogom podnesenim temeljem vjerodostojne isprave donesene zbog neispunjenja ugovornih obveza plaćanja rata leasinga za vozilo, a da je tijekom postupka zahtijevana i isplata po računu zbog nevraćanja vozila, kao i da se tuženica protivila objektivnoj preinaci tužbe. No, prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku kada je dopustio preinaku tužbe kao svrsishodnu temeljem odredbe čl. 190. st. 1. ZPP, a zbog čega je onda pravilno u cijelosti ukinuo platni nalog koji je donesen zbog novčane tražbine neplaćanja leasinga za vozilo te meritorno odlučio kako o zahtjevu koji obuhvaća i novčanu tražbinu zbog neplaćanja leasinga i neplaćenu tražbinu po računu za otkup vozila koje je bilo predmetom leasinga. Pri tom treba nadodati da za dopuštenje preinake tužbe nije odlučno što se preinačeni dio tužbenog zahtjeva ne temelji na potpuno istoj činjeničnoj osnovi.
12. U odnosu na u žalbi ponovljeni prigovor zastare tražbine za otkup vozila valja reći da je u utvrđenim okolnostima u kojima je korisniku leasinga naložena predaja vozila pravomoćnom presudom koja predaja nije ostvarena niti u ovršnom postupku to zahtjev tužitelja za naplatu navedene novčane tražbine koji je podnesen 16. veljače 2016. nije u zastari. Naime, u ovom se slučaju radi o nemogućnosti provedbe ovrhe radi predaje vozila, a u tom slučaju tužitelju pripada pravo na naknadu vrijednosti vozila. Takvo pravo tužitelja sadržajno predstavlja zahtjev za naknadu štete, a rok zastare teče od obustave ovrhe. Kako je ovrha pravomoćno obustavljena 22. travnja 2015. to se od tog datuma računa trogodišnji rok zastare koji je propisan čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18,126/21,114/22,156/22,145/23,155/23 - dalje: ZOO). Posljedično navedenom, a kako je zahtjev za naplatu tražbine u visini vrijednosti vozila podnesen 16. veljače 2016. to nije istekao trogodišnji rok zastare.
13. Na žalbene navode valja reći da se ne radi o naknadi štete već o isplati utemeljenoj na računu koji je izdan tek nakon što je postalo izvjesno da se vozilo ne može vratiti. U tim okolnostima se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da je zahtjev za isplatu cijene otkupa vozila tužitelj mogao odnosno morao postaviti ranije.
14. Žalba je također neosnovana i u odnosu na odluku o parničnom trošku koja odluka je donesena uz pravilnu primjenu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa). Pri tome je bez utjecaja činjenica da je prvostupanjski sud ukinuo platni nalog, jer time tuženik nije uspio u sporu koji je dovršen meritornim odlučivanjem kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen. Nadalje, činjenica je da je tužitelj u više navrata snižavao tužbeni zahtjev koje sniženje ima značenje povlačenja tužbe. No kako tuženik u žalbi ne tvrdi da je tražio naknadu parničnog troška zbog sniženja tužbenog zahtjeva, to su njegovi žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost odluke o parničnom trošku kojom odlukom je samo tužitelju dosuđen parnični trošak.
15. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u temeljem odredaba čl. 368. st. 1. ZPP.
U Zagrebu 12. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur., v.r.
