REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3371/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. S. iz Z., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica P. J. V., odvjetnica u Z., ..., protiv tuženika Z. d.o.o., P. Č., iz Z., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u Z., ..., radi isplate odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1554/2018-2 od 14. svibnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2991/2016-42 od 27. rujna 2018., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1554/2018-2 od 14. svibnja 2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2991/16-42 od 27. rujna 2018. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima postupka nastalima u povodu revizije odlučit će se u odluci o konačnoj stvari.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Z. H. D.O.O. P. Č. OIB: ... iz Z., ... isplatiti tužitelju S. Z. OIB: ... iz Z., ... iznos od 165.801,67 kn bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

- 5.523,02 za listopad 2012. godine od 14.11.2012. godine do isplate

- 3.450,40 za studeni 2012. godine od 13.12.2012. godine do isplate

- 3.503,64 za prosinac 2012. godine od 12.01.2013. godine do isplate

- 3.539,25 za siječanj 2013. godine od 15.02.2013. godine do isplate

- 3.592,34 za veljaču 2013. godine od 15.03.2013. godine do isplate

- 3.566,23 za ožujak 2013. godine od 13.04.2013. godine do isplate

- 3.573,51 za travanj 2013. godine od 16.05.2013. godine do isplate

- 3.519,38 za svibanj 2013. godine od 15.06.2013. godine do isplate

- 3.594,03 za lipanj 2013. godine od 11.07.2013. godine do isplate

- 3.536,91 za srpanj 2013. godine od 10.08.2013. godine do isplate

- 3.572,67 za kolovoz 2013. godine od 11.09.2013. godine do isplate

- 3.592,34 za rujan 2013. godine od 11.10.2013. godine do isplate

- 4.083,10 za listopad 2013. godine od 09.11.2013. godine do isplate

- 3.788,00 za studeni 2013. godine od 11.12.2013. godine do isplate

- 3.640,64 za prosinac 2013. godine od 11.01.2014. godine do isplate

- 3.819,38 za siječanj 2014. godine od 11.02.2014. godine do isplate

- 3.217,19 za veljaču 2014. godine od 11.03.2014. godine do isplate

- 3.378,04 za ožujak 2014. godine od 11.04.2014. godine do isplate

- 3.570,96 za travanj 2014. godine od 10.05.2014. godine do isplate

- 3.554,75 za svibanj 2014. godine od 11.06.2014. godine do isplate

- 3.400,59 za lipanj 2014. godine od 11.07.2014. godine do isplate

- 3.724,87 za srpanj 2014. godine od 09.08.2014. godine do isplate

- 3.393,19 za kolovoz 2014. godine od 09.09.2014. godine do isplate

- 3.554,22 za rujan 2014. godine od 11.10.2014. godine do isplate

- 3.715,90 za listopad 2014. godine od 08.11.2014. godine do isplate

- 3.231,11 za studeni 2014. godine od 11.12.2014. godine do isplate

- 3.973,47 za prosinac 2014. godine od 10.01.2015. godine do isplate

- 3.583,69 za siječanj 2015. godine od 10.02.2015. godine do isplate

- 3.231,11 za veljaču 2015. godine od 10.03.2015. godine do isplate

- 3.554,22 za ožujak 2015. godine od 10.04.2015. godine do isplate

- 3.554,70 za travanj 2015. godine od 09.05.2015. godine do isplate

- 3.407,40 za svibanj 2015. godine od 10.06.2015. godine do isplate

- 3.570,14 za lipanj 2015. godine od 09.07.2015. godine do isplate

- 3.731,82 za srpanj 2015. godine od 08.08.2015. godine do isplate

- 3.459,79 za kolovoz 2015. godine od 08.09.2015. godine do isplate

- 3.595,64 za rujan 2015. godine od 08.10.2015. godine do isplate

- 3.596,81 za listopad 2015. godine od 07.11.2015. godine do isplate

- 3.433,40 za studeni 2015. godine od 10.12.2015. godine do isplate

- 3.759,13 za prosinac 2015. godine od 09.01.2016. godine do isplate

- 3.435,86 za siječanj 2016. godine od 09.02.2016. godine do isplate

- 3.434,70 za veljaču 2016. godine od 09.03.2016. godine do isplate

- 3.759,19 za ožujak 2016. godine od 09.04.2016. godine do isplate

- 3.438,57 za travanj 2016. godine od 07.05.2016. godine do isplate

- 3.616,12 za svibanj 2016. godine od 09.06.2016. godine do isplate

- 3.597,15 za lipanj 2016. godine od 08.07.2016. godine do isplate - 3.433,10 za srpanj 2016. godine od 10.08.2016. godine do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Z. H. D.O.O. P. Č. OIB: ... iz Z., ... naknaditi tužitelju S. Z. OIB: ...iz Z., ... trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. "

II. Nalaže se tužitelju S. Z. OIB: ... iz Z., ... da tuženiku Z. H. D.O.O. P. Č. OIB: ... iz Z., ... na ime parničnog troška isplati iznos od 15.625,00 kn u roku od 8 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja važnih za osiguravanje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u njegovoj primjeni s obzirom na to da je o tim pitanjima revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i s obzirom na to da se radi o pitanju o kojem, unatoč zauzetom shvaćanju revizijskog suda, postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da se tužiteljev zahtjev prihvati u cijelosti podredno da pobijanu odluku ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

5. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

7. U reviziji tužitelj postavlja sljedeća pitanja:

„1. U slučaju faktičnog izvršavanja poslova drugog radnog mjesta, pripada li radniku pravo na isplatu plaće ili naknade u odnosu na radno mjesto čije je poslove radnik faktično izvršavao, a u slučaju kada nije sklopljen ugovor o radu odnosno aneks ugovora o radu u pisanom obliku, ali je faktični rad izvršavan po uputi poslodavca?

2. Može li poslodavac uputiti radnika na izvršavanje poslova drugog radnog mjesta bez da radniku ponudi sklapanje novog ugovora o radu odnosno aneksa postojećeg ugovora o radu za to radno mjesto te radniku isplaćivati plaću za radno mjesto iz pisanog ugovora o radu?

3. Može li se ugovor o radu sklopiti u usmenom obliku te konkludentnim radnjama (npr. nalogom poslodavca radniku da izvršava poslove novog radnog mjesta te faktično izvršavanje poslova novog radnog mjesta od strane radnika?

4. Može li se upućivanje radnika na izvršavanje poslova drugog radnog mjesta smatrati suglasnošću poslodavca za sklapanje ugovora o radu za to radno mjesto?“.

8. U odnosu na prvo postavljeno pitanje revident navodi da je u presudama ovog suda Revr-925/2017 od 2. svibnja 2018., Revr 704/2014 od 2. prosinca 2014. i drugima zauzeto drugačije pravno shvaćanje od onog izraženog u pobijanoj presudi.

9. Revizija je osnovana i dopuštena.

10. Ovaj sud ocjenjuje da se kod prvog postavljenog pitanja radi o pitanju koje ispunjava pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

11. Kada je protiv presude suda drugog stupnja podnesena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće koju je primao temeljem ugovora o radu i plaće koju bi trebao primati za poslove koje je obavljao kod tuženika.

13. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

-tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac zaključili su 31. listopada 2012. ugovor o radu na neodređeno vrijeme na temelju kojeg se tuženik zaposlio na radnom mjestu šef smjene odvoza glomaznog otpada u Sektoru operative, Odjel odvoza glomaznog otpada;

-tim ugovorom ugovorena je plaća tužitelja koja se obračunava po koeficijentu složenosti poslova 2,95;

-tužitelj je od listopada 2012. godine do srpnja 2016. obavljao poslove radnog mjesta rukovoditelj Službe odvoza otpada na koje ga je usmeno rasporedio voditelj podružnice B. V., a da stranke nisu zaključile ugovor o radu za navedeno radno mjesto;

-Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova p. Č. od ožujka 2011. propisan je koeficijent radnog mjesta rukovoditelj Službe odvoza otpada od 4,00;

-istim Pravilnikom za ovo radno mjestu propisan je VII stupanj stručne spreme;

-tužitelj nije imao potreban stupanj stručne spreme za radno mjesto rukovoditelj Službe odvoza otpada;

-poslodavac je uputio tužitelja na dodatno obrazovanje pa je on 2012. godine upisao Visoku školu za sigurnost koju je završio 2015. godine i stekao zanimanje inženjer sigurnosti (VŠS);

-tuženikovim Pravilnikom u glavi C čl. 24. propisano je kako u iznimnim slučajevima, poslodavac može za određeno radno mjesto zaključiti ugovor o radu i s radnikom koji posjeduje za jedan stupanj nižu stručnu spremu od one propisane za to radno mjesto;

-dopisom od 29. rujna 2015. direktor Sektora operative T. F. predložio je voditeljici P. G. K. prijedlog trajnog premještaja tužitelja na način da se s tužiteljem sklopi ugovor o radu za radno mjesto rukovoditelj Službe odvoza otpada sukladno članku 24. Pravilnika;

-dopis istog sadržaja direktor Sektora operative uputio je voditeljici Podružnice i 7. ožujka 2016.;

-dopisom od 23. svibnja 2016. predsjednica uprave Z. d.o.o. A. S. D. obavijestila je Samostalni sindikat ... kako tuženik nema namjeru zaključiti s tužiteljem ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta rukovoditelj Službe odvoza otpada jer tužitelj ne zadovoljava uvjete za obavljanje tog radnog mjesta budući je za to radno mjesto predviđena visoka stručna sprema koju tužitelj nema;

-tužitelj i tuženik nisu sklopili ugovor o radu na temelju kojeg bi tužitelj obavljao poslove radnog mjesta rukovoditelj Službe odvoza otpada.

14. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja polazeći od shvaćanja o isključivoj mjerodavnosti ugovora o radu i njime ugovorene plaće pozivajući se pri tome na načelo slobode ugovaranja pri primjeni kojega nije pravno odlučno koje je poslove tužitelj obavljao.

15. U pravu je tužitelj kada ukazuje na odstupanje pobijane presude od prihvaćenih pravnih shvaćanja i stajališta ovoga suda (npr. Revr-925/2017 od 2. svibnja 2018., Revr 704/2014 od 2. prosinca 2014, Rev-2088/2019 od 13. srpnja 2022., Rev- 3629/2019 od 18. svibnja 2022.). Naime, ovaj je sud izrazio pravno shvaćanje prema kojem je poslodavac dužan isplatiti plaću za konkretno obavljen faktični rad, pa i onaj koji se ne odnosi na poslove za koje je sklopljen ugovor o radu jer je plaća ekvivalent davanja za faktični rad te njezina isplata ovisi o obavljenom faktičnom radu. Upravo na ovo se i odnosi prvo pitanje kojim se ustvari problematizira odnos plaće iz ugovora o radu i one plaće koja bi radniku trebala pripasti s obzirom na rad koji je stvarno obavljao. Stoga je revizija dopuštena upravo s obzirom na ovo pitanje. Druga pitanja ne odnose se na konkretno izraženo pravno shvaćanje suda iz pobijane odluke na kojem bi bila zasnovana i odluka toga suda.

16. Zbog pogrešnog pravnog pristupa glede odnosa ugovorene plaće i one plaće koja bi radniku pripadala na temelju stvarno izvršenog rada sudovi nisu ocijenili koje je to stvarno i konkretno poslove tužitelj obavljao i u čemu bi se oni sastojali, jesu li poslovi rukovoditelja Službe odvoza otpada za koje tužitelj nije imao sklopljen Ugovor o radu uključivali i poslove šefa smjene odvoza glomaznog otpada u Sektoru operative za koje je imao sklopljen ugovor o radu, je li tužitelj sporni posao izvršavao dragovoljno ili je na njega raspoređen po nalogu poslodavca (iz nižestupanjskih odluka proizlazi oboje).

17. Slijedom navedenog, nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je valjalo nižestupanjske presude ukinuti na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP i predmet vratiti na ponovno suđenje (st. I. izreke).

18. Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke).

Zagreb, 12. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća

dr.sc. Jadranko Jug, v.r.