Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-925/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića predsjednika vijeća, Dubravke Penić Lukač, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tihane Marije Miladin, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Z. C. OIB: …, D. S., zastupanog po punomoćniku L. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. & p. j.t.d. u Z., protiv tuženika C. o. d.d., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu P. & S. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3540/18-32 od 28. siječnja 2022. u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3540/18-32 od 28. siječnja 2022. u dijelu pod toč.

I. izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da plati tužitelju 1.262.719,90 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2018. do isplate, te da mu isplati i trošak parničnog postupka u iznosu od 221.987,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. siječnja 2022. do isplate (toč. I. izreke).

Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos od 1.262.719,90 kn za razdoblje od 24.travnja 2018. do 10. srpnja 2018. (toč. II. izreke).

2. Protiv citirane presude pod toč. I. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno da ukine presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava u cijelosti žalbene navode tužene te predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 1.262,719,90 kn sa pripadajućim kamatama, kao iznosa dvostruke kapare, a koji zahtjev tužitelj temelji na činjeničnim tvrdnjama da je temeljem tuženikovog prihvata ponude tu od 8. ožujka 2019. između stranaka sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine u Z., a od kojeg ugovora da je tuženik odustao poništenjem Javnog poziva za prikupljanje ponuda za kupnju predmetne nekretnine.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno upire žaliteljica.

7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju predloženih po strankama i izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje.

8. Tako svoje stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

- da je tuženik objavio Javni poziv za prikupljanje ponuda za kupnju nekretnina, između ostalih i za nekretninu u Z., u naravi poslovna zgrada koja se sastoji od prizemlja i tri etaže, ukupne korisne površine 1.663 m2, sa pripadajućim zemljištem od 896,00 m2, upisana u zemljišnim knjigama kao kč.br. 3564/1 k.o. Z. za koju početna cijena iznosi 1.689. 000,00 EUR;

- da je tužitelj, sukladno odredbama Javnog poziva, 8. ožujka 2018. sastavio Ponudu za kupnju nekretnine u Z., istom ponudom ponudio iznos cijene 1.700.500,00 EUR te ponudi priložio i dokaz o uplati na ime jamčevine 170.050,00 EUR ( plaćeno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB9, a koji iznos predstavlja 10% ponuđene cijene;

- da je tuženik ponudu tužitelja od 8. ožujka 2018., zajedno da dokazom o uplati jamčevine zaprimio 9. ožujka 2018.,

- da je tuženik dopisom od 21. ožujka 2018., obavijestio tužitelja kao ponuđača, o postojanju zabilježbe spora na nekretnini koja je predmet ponude te ga zamolio očitovati se ostaje li, obzirom na navedeno, pri svojoj ponudi ili od iste odustaje;

- da se tužitelj dopisom od 29. ožujka 2018. očitovao na način da ostaje kod dane ponude za kupnju nekretnine u Z.;

- da je tuženik dopisom od 5. travnja 2018. obavijestio tužitelja o tome da je njegova ponuda za kupnju nekretnine u Z.- odabrana kako najpovoljnija, pozvavši ujedno tužitelja na sastanak radi "finalizacije pregovora kupoprodaje" na dan 13. travnja 2018. u sjedište tuženika, Ujedno je tuženik naveo da je u tijeku izrada nacrta Kupoprodajnog ugovora, a koji će tužitelju biti proslijeđen do najkasnije 11. travnja 2018.;

- da je sa adrese elektroničke pošte Ž. H. P. 11. travnja 2018. tužitelju dostavljen prijedlog Kupoprodajnog ugovora, a koja elektronička pošta je "na znanje" dostavljena i I. B.;

- da je 13. travnja 2018. održan sastanak u prostorijama tuženika na kojem se razgovaralo o konačnom sadržaju Ugovora o kupoprodaji nekretnine u Z., a kojem su prisustvovali, tužitelj i njegov punomoćnik L. B., na strani kupca te na strani prodavatelja (tuženika), pored ostalih i I. B.;

- da je I. B. mail korespondencijom na el. adresu odvjetnika L. B. 13. travnja 2018. u 12,07 zatražila od istog konačnu suglasnost na nacrt prijedloga Kupoprodajnog ugovora do 16. travnja 2018. prilažući i tekst Ugovora o kupoprodaji;

- da je odvj. L. B. e-mailom 16. travnja 2018. obavijestio I. B. o tome da je tužitelj suglasan sa prijedlogom teksta Ugovora o kupoprodajni nekretnine čiji je sadržaj usuglašen na sastanku 13. travnja 2018., a na koji e-mail je istog dana, I. B. i odgovorila navodeći kako će, o daljnjem tijeku aktivnosti biti u daljnjem kontaktu, vezano za realizaciju kupoprodaje;

- da je odvj. L. B. e-mailom od 27. travnja 2018. upitao I. B. o tome je li Nadzorni odbor tuženika prihvatio postignuti dogovor te skrenuo pažnju da je tužitelj osigurao novčana sredstva na posebnom računu, ali kako nisu podignuta - da ga banka tereti za dodatne naknade;

- da je I. B. e-mailom od 27. travnja 2018. odgovorila odvj. L. B. da su već obavijestili tužitelja o tome da će prodaja nekretnine u Z. biti uvrštena na iduću sjednicu Nadzornog odbora , zahvalivši na strpljenju;

- da je tuženik dopisom od 14. lipnja 2018. obavijestio tužitelja o tome da je tuženik donio odluku o poništenju natječaja prodaje nekretnine u Z. te da će izvršiti povrat iznosa u visini 1.254.919,90 kn na račun tužitelja, a koji je uplaćen kao jamčevina na račun tuženika;

- da je tuženik odlukom od 14. lipnja 2018. poništio javni poziv za prikupljanje ponuda za kupnju nekretnine u Z.;

- da je tuženik tužitelju izvršio povrat iznosa u visini 1.262,719,90 kn uplaćenog na ime jamčevine; i to prema uplatama od 15. lipnja 2018. (uplaćen iznos 168.899,04 EUR) i od 26. rujna 2019. u visini 7.800,00 kn, a koji potonji iznos je uplaćen nakon pokretanja postupka P-11330/19, u kojem postupku su tužitelju plaćene i zatezne kamate zbog zakašnjenja;

- da Ugovor o kupoprodaji nekretnine u Z., a koja je bila predmetom spora, formalno nikada nije potpisan po strankama.

9. Prema stavu prvostupanjskog suda prihvaćanjem ponude tužitelja došlo je do sklapanja Ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine, sve na temelju odredbe čl. 253. u vezi čl. 262. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO), te kraj nesporne činjenice da je tužitelj uz ponudu dostavio i dokaz o uplati tada jamčevine u visini 10% ponuđene kupoprodajne cijene te kraj činjenice da je prihvatom ponude ta uplaćena jamčevina postala kaparom (prema odredbi toč. 2. 4. Javnog poziva za prikupljanja ponuda za kupnju nekretnina), a ujedno u skladu sa odredbom i čl. 303. st. 1. ZOO i znak da je ugovor sklopljen, tuženikovim poništenjem natječaja (odlukom od 14. lipnja 2018.) tuženik je odustao od već sklopljenog ugovora, raskinuvši jednostrano navedenog dana ugovor i u tom smislu prvostupanjski sud prihvaća zahtjev tužitelja na isplatu dvostrukog iznosa kapare (čl. 304. st. 2. ZOO).

10. I po stavu ovog suda na pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno prava kada je tužbeni zahtjev tužitelja usvojio. 11. Neosnovano žalbom tuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda o sklopljenom ugovoru ističući da je I. B. po nalogu upravo tuženika u okviru svog radnog mjesta bila ovlaštena samo voditi pregovore s tužiteljem, međutim da ista nije imala punomoć uprave za potpisivanje ugovora, te da je konačnu odluku o sklapanju ugovora donosila uprava tuženika uz prethodnu suglasnost Nadzornog odbora. Naime, iz iskaza same svjedokinje I. B. proizlazi da je ista radila kod tuženika na mjestu direktora sektora, te je bila ovlaštena od strane tuženika voditi pregovore za sklapanje kupoprodaje, a i cijeli postupak kupoprodaje je provela po odobrenju uprave tuženika, nije bilo potrebno da upravu obavještava o svakom mailu budući su isti bili u skladu sa odlukom uprave o prodaji nekretnina.

12. Stoga u konkretnoj situaciji kada je direktorica sektora za upravljanje nekretninama postupala u okviru opisa svog radnog mjesta te bila ovlaštena u ime i za račun tuženika voditi pregovore za sklapanje kupoprodaje, pa tako i prihvatiti ponudu tužitelja kao najpovoljniju, te je sve i provela u skladu sa odlukom uprave o prodaji nekretnina, onda je za zaključiti da je tuženik dao valjano očitovanje volje kojom je prihvatio ponudu tužitelja kao najpovoljniju.

13. Kako je tužitelj kao pounudilac dao pismenu ponudu za sklapanje ugovora koja je sadržavala sve bitne sastojke ugovora (predmet i cijenu), te je tužitelj kao ponudilac primio pisanu izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen u smislu čl. 252. st. 1. ZOO.

14. Naknadno usaglašavanje teksta ugovora, odnosno finalizacija pregovora kupoprodaje nije od utjecaja na činjenicu da je ugovor sklopljen, jer u smislu čl. 253. st. 2. ZOO ako su ugovorne strane nakon postignute suglasnosti o bitnim sastojcima ugovora ostavile neke sporedne točke za kasnije, ugovor se smatra sklopljenim, a sporedne točke, ako ugovaratelji ne postignu suglasnost o njima, utvrdit će sud vodeći računa o vođenim pregovorima, utvrđenoj praksi između ugovaratelja i običajima.

15. Isto tako neosnovano tuženik upire na nedostatak pismene forme ugovora jer su i ponuda i prihvat ponude učinjeni u pisanom obliku, pa u smislu čl. 259. ZOO obvezuju obje stranke, pa samo potpisivanje usuglašenog kupoprodajnog ugovora u pisanom obliku ne bi imao konstitutivni značaj već samo formaliziranje već sklopljenog pravnog posla kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

16. Niti okolnost što nadzorni odbor tuženika nije dao suglasnost na predmetni ugovor nije od utjecaja na činjenicu da je ugovor prihvatom ponude zaključen, jer je tuženik u trenutku prihvata ponude morao voditi računa o pravnim posljedicama prihvata ponude tužitelja i tako valjano očitovanoj volji tuženika kojom su u ime tuženika preuzete obveze sukladno odredbama Javnog poziva i Zakona o obveznim odnosima.

17. Iznos jamčevine koju je tužitelj položio tuženiku prija javnog nadmetanja ima karakter kapare, a sukladno odredbi toč. 2. 4. Javnog poziva za prikupljanje ponuda za kupnju nekretnina.

Naime citiranom odredbom javnog poziva propisano je da u slučaju prihvata ponude, smatrat će se jamčevina kaparom.

18. Kako je dakle došlo do sklapanja ugovora, te je tuženik poništenjem natječaja odustao od već sklopljenog ugovora to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužitelju pripada u skladu sa odredbom čl. 304. st. 2. ZOO pravo na isplatu dvostrukog iznosa kapare te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužitelju iznos od 1.262.719,90 kn.

19. Neosnovano tuženik osporava i odluku o zateznim kamatama jer je tuženik nesavjestan stjecatelj obzirom da je odgovoran za neispunjenje ugovora, pa tužitelj u smislu odredbe čl. 1115. ZOO ima pravo na zatezne kamate od nepoštenog stjecatelja od dana stjecanja, a u konkretnom slučaju iste su dosuđene od podnošenja tužbe.

20. Stoga, a temeljem čl. 368. st 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

21. Tužiteljima nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu 12. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić, v.r.