Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 33 Gž-997/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B., OIB… iz G., kojeg zastupa punomoćnik O. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika HŽ P. p. d.o.o., OIB…, Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1814/20-53 od 25. veljače 2022. i žalbi tužitelja protiv dopunske presude poslovni broj Pn-1814/20-63 od 13. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1814/20-53 od 25. veljače 2022. u pobijanoj točki III izreke.
II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje navedena presuda u pobijanoj točki I i II izreke.
r i j e š i o j e
I. Preinačava se rješenje o troškovima postupka iz točke II dopunske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1814/20-63 od 13. travnja 2023. u dijelu, u kojem tužitelju nije dosuđen trošak u iznosu od 6,64 eur, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju daljnje troškove u iznosu od 6,64 eur sa zateznom kamatom po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za druge odnose tekućom od 12. ožujka 2024. do isplate, u roku od 15 dana.
II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje navedeno rješenje u preostalom pobijanom dijelu u kojem tužitelju nisu dosuđeni daljnji troškovi parnice.
III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Citiranom prvostupanjskom presudom odlučeno je:
„I Tuženik je dužan isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 93.480,00 kn sa zateznom kamatom od 21.04.2016.. do isplate, 10.500,00 kn na ime naknade za tuđu pomoć i njegu sa zateznom kamatom od 21.04.2016. do isplate, po stopi koja se izračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, sve u roku 15 dana.
II Tuženik je dužan isplatiti tužitelj trošak parničnog postupka u iznosu od 26.860,23 kn, sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se izračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku 15 dana.
III Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu glavnice za neimovinsku štetu u iznosu od 21.520,00 kn sa zatraženom zateznom kamatom.“
2. Protiv dijela navedene presude, kojim je obvezan na isplatu i odluke o parničnim troškovima tuženik HŽ Putnički prijevoz d.o.o. (dalje: tuženik) je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukine u pobijanom dijelu a 1/tuženiku dosude i troškovi žalbe.
3. Tužitelj je podnio žalbu i prijedlog za donošenje dopunske presude, a žalbom pobija presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točka III izreke), zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troška u cijelosti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te traži trošak žalbe.
4. Nadalje, dopunskom presudom od 13. travnja 2023. odlučeno je:
„ I Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana na ime trajne tuđe pomoći i njege isplati ukupno 11.945,24 EUR / 90.102,94 kn sa zateznom kamatom:
- 199,08 EUR / 1.500,00 kn od 10.6.2016.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.7.2016.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.8.2016.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.9.2016.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.10.2016.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.11.2016.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.12.2016.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.1.2017.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.2.2017.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.3.2017.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.4.2017.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.5.2017.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.6.2017.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.7.2017.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.8.2017.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.9.2017.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.10.2017.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.11.2017.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.12.2017.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.1.2018.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.2.2018.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.3.2018.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.4.2018.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.5.2018.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.6.2018.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.7.2018.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.8.2018.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.9.2018.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.10.2018.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.11.2018.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.12.2018.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.1.2019.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.2.2019.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.3.2019.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.4.2019.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.5.2019.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.6.2019.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.7.2019.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.8.2019.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.9.2019.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.10.2019.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.11.2019.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.12.2019.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.1.2020.,
- 265,45 EUR / 2.000,00 kn od 10.2.2020.,
- 66,36 EUR / 500,00 kn od 10.3.2020., po stopi koja se na iznose u kunama počevši od dospijeća do 31.12.2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate na iznose u EUR po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana na ime parničnog troška isplati 310,12 EUR/ 2.336,59 kn2.“
5. Protiv odluke o troškovima iz točke II navedene dopunske presude tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. ZPP, uz prijedlog da se odluka o troškovima preinači i tužitelju dosude daljnji zatraženi troškovi.
6. Na žalbe nije podnesen odgovor.
7. Žalbe nisu osnovane u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana žalba tužitelja u odnosu na odluku o troškovima parnice u dijelu u kojem tužitelju troškovi nisu dosuđeni, a koja se na temelju čl. 129. st. 5. ZPP smatra rješenjem.
8. U predmetnoj parnici tužitelj, kao pravni slijednik J. B., koja je preminula … 2020., tijekom predmetne parnice pokrenute 18.10.2016., potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti svoje prednice nastale uslijed ozljeđivanja u prometnoj nezgodi u kojoj je sudjelovala kao putnik u vozilu na koje je naletio vlak.
9. U ovoj fazi postupka tuženik ne osporava pasivnu legitimaciju, ali i dalje osporava svoju odgovornost, ističući da je predlagao dokaz provođenjem očevida i vještačenja po vještaku željezničke struke, a suprotno razlozima pobijane presude.
10. Iz spisa predmeta vidljivo je, da je tuženik u odgovoru na tužbu predložio provođenje navedenog vještačenja, da bi na ročištu od 13. svibnja 2019. naveo da će dostaviti konačno izvješće Agencije za istraživanje nesreća, ukoliko je isto sada kompletirano, iako je navedena Agencija podneskom od 5. srpnja 2017. obavijestila sud da nije u mogućnosti postupiti po zamolnici te da Konačno izvješće ne bi trebalo biti korišteno kao dokaz u sudskom ili bilo kojem drugom postupku koji ima za cilj utvrđivanje građanskopravne, upravnopravne ili kaznenopravne odgovornosti pojedinca.
Na ročištima od 14. lipnja 2021. i 4. listopada 2021. tuženik je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga.
11. U odnosu na odgovornost tuženika sud je obrazložio, da je temeljem čl. 12. ZPP vezan pravomoćnom osuđujućom presudom ŽS u Bjelovaru K 11/17 u odnosu na odgovornost i počinitelja, a protiv vozača vlaka Tomislav Kučko, koji je zaposlenik tuženika, koji je oglašen krivim i kažnjen zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - ugrožavanja posebnih vrsta prometa iz čl. 225 st. 4. KZ/11.
12. Pri tom je nesporno da u trenutku štetnog događaja signalizacija na pružnom prijelazu nije bila u funkciji, a tuženik je prigovarao da je vozač taxi vozila u kojem se prednica tužitelja nalazila postupio protivno čl. 136. ZOSPC tj. nije prilagodio brzinu kretanja na način da može vozilo zaustaviti prije prijelaza, te da vlak uvijek ima prednost prolaska u odnosu na cestovno vozilo, i u slučaju podignute rampe i nefunkcioniranja svjetlosnih signala.
13. Prednica tužitelja bila je putnica u vozilu, a u postupku su stranke, na ročištu od 14. lipnja 2021., učinile nespornim da je prilikom štetnog događaja bila vezana sigurnosnim pojasom.
14. Radi toga nisu odlučni prigovori tuženika o tome da ne bi bili provedeni dokazi na okolnost odgovornosti vozača taxi vozila u kojem se nalazila za štetni događaj, odnosno eventualnom postojanju podijeljene odgovornosti, s obzirom na to da je pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku utvrđena odgovornost vozača vlaka za isti.
15. Prvostupanjski sud je obrazložio, da je odluku donio na temelju čl.1045. do 1110. ZOO u vezi sa čl. 349. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.: 35/05, 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO/05). Prema čl. 1061. st. 1. ZOO/05 za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzrokuje trećoj osobi, odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku kada je šteta prouzročena, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.
Navedeno dakle dopušta dokazivanje odgovornosti trećih za štetu, ali prednica tužitelja kao putnik u vozilu mogla je nastanku štete pridonijeti samo na način da nije bila vezana u vozilu, a što nesporno nije bio slučaj, niti je prigovoreno da je vozač taksi vozila bio pod utjecajem alkohola a ona pristala na vožnju s takvim vozačem.
16. Radi odluke o visini tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku kirurgu dr. D. D. iz kojeg proizlazi da je prednica tužitelja dana 28.12.2015. stradala u prometnoj nezgodi, nakon čega je prebačena u OB B. i bila hospitalizirana od 28.12.2015 do 07..01.2016. Utvrđeno je kako je zadobila prijelom gornjeg ramusa lijeve pubične kosti, hematom oko lijevog bubrega, razderno nagnječnu ranu u regiji lijevog ručnog zgloba, natučenje glave, prsišta, lumbalne regije i malom krvarenju u mokraći. Nakon toga je od 13.01.2016. do 10.02.2016. ponovo hospitalizirana zbog duboke venske tromboze lijeve noge.
Radilo se o teškim tjelesnim ozljedama.
16.1. Ozljede su ostavile trajne posljedice koje su uzrok umanjenja životnih aktivnosti od 25%. Prednica tužitelja je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta od trenutka ozljeđivanja kumulativno 4 sata, jače bolove srednjeg intenziteta kumulativno 14 dana, bolove srednjeg intenziteta kumulativno 8 tjedana, bolove slabog i povremenog karaktera 4 mjeseca, 1 dan, srednjeg intenziteta 8 dana, manjeg intenziteta 3 mjeseca. Nadalje je trpjela primarni strah jakog intenziteta 24 sata, sekundarni strah jakog intenziteta 48 sati (oboje korigirano saslušanjem vještaka), srednjeg intenziteta kumulativno 14 dana, manjeg intenziteta kumulativno 3 mjeseca. Nastupilo je naruženje lakog stupnja. Tuđa njega i pomoć bila joj je potrebna 6 sati dnevno 30 dana, 4 sata dnevno 30 dana i 2 sata dnevno 60 dana.
16.2. Što se tiče tuđe pomoći i njege vještak je nalaz korigirao na 6 sati 30 dana, 4 sata 30 dana, 2 sata 60 dana. Sada pok. tužiteljica hodala je uz pomoć dvije podlakatne štake, bila je astenične konstitucije i fizički vrlo slaba sa znacima izraženih posljedica teške duboke venske tromboze, cijeli lijevi donji ekstremitet bio je u minimalnoj funkciji, vidno otečen i smanjenih funkcionalnih kapaciteta i u regiji gležnja, koljena, kuka. Svaka promjena položaja tužiteljice predstavljala je vrlo veliko naprezanje. Smatra da je tužiteljici od 7.5.16. do smrti tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od 3 sata dnevno, prije svega zbog noćnih sati kada je tužiteljica zahtijevala ustajanje i vraćanje od toaleta do kreveta. Naruženje je ponekad bilo vidljivo jer je cijela lijeva noga i zdjelica bila prekrivena odjećom. Za osobe tužiteljičinih godina korištenje štaka je neizbježno i ne predstavlja posebno naruženje. Štake su nošene uslijed posljedica nezgode.
16.3. Cijena jednog sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 25,00 kn nije sporna među strankama, kao niti činjenica da u trenutku nezgode uređaj za osiguranje prijelaza nije bio ispravan, te da je prednica tužitelja u trenutku nezgode bila vezana sigurnosnim pojasom.
17. Slijedom navedenog razvidno da je neimovinska šteta koja je nastala pok. tužiteljici u ovom štetnom događaju posljedica povrede prava osobnosti, pa stoga tužiteljica osnovano postavlja tužbeni zahtjev u skladu s čl. 1048. ZOO-a.
18. Uzimajući u obzir intenzitet i trajanje fizičkih bolova, a sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, sud je ocijenio da pok. tužiteljici po ovom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 40.500,00 kn, za pretrpljeni strah 16.680,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti pok. tužiteljice u omjeru od 25%, imajući na umu životnu dob tužiteljice (rođena 1939. g.) 33.000,00 kn.
18.1. Kako je vještak ustanovio da je pok tužiteljici za vrijeme liječenja u kući pomoć i njega bili potrebni u opsegu od 420 sati, sud je prihvatio cijenu sata u iznosu od 25,00 kn (koju su stranke učinile nespornom), te je na temelju čl. 1095. st. 2. ZOO-a tužiteljici za tuđu pomoć i njegu dosudio pravičnu novčanu naknadu u 10.500 kn. 19. Radi toga je ukupna dosuđena pravična novčana naknada neimovinske štete iznos od 90.180,00 kn za koji iznos je osnovano prihvaćen tužbeni zahtjev, dok je u preostalom dijelu, za 21.520,00 kn tužitelj odbijen.
20. Prvostupanjski je sud pri tom dosudio ukupni iznos neimovinske štete od 93.480,00 kn, iako je zbroj dosuđenih naknada po pojedinim kriterijima 90.180,00 kn, odnosno 11.968,94 eur, a o istom nije dao razloge, niti je u presudi obrazloženo da li je, i u kojem iznosu, prilikom dosuđivanja naknade sud imao na umu i kriterij duševne boli zbog naruženja.
21. Radi toga je u dijelu, u kojem je tužiteljici dosuđena naknada u iznosu od 3.300,00 kn, presuda opterećena bitnom povredom ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., na koju ukazuje tuženik u žalbi, ali isto po mišljenju ovog suda ne utječe na zakonitost presude. Ovo zato jer prema nalazu i mišljenju vještaka postoji naruženje koje je ponekad bilo vidljivo jer je cijela lijeva noga i zdjelica bila prekrivena odjećom, dok korištenje štaka ne predstavlja posebno naruženje za osobu godina prednice tužitelja, a po tom kriteriju zahtjev za naknadu štete bio bi osnovan upravo u dosuđenom iznosu od 3.300,00 kn, iako navedeno sud nije obrazložio.
22. Naknada za tuđu pomoć i njegu dosuđena je za razdoblje za vrijeme liječenja u kući, odnosno od 7.5.2016. do smrti u trajanju od 3 sata dnevno, što je sud izrazio kao 420 sati te dosudio naknadu od 10.500 kn (što bi odgovaralo dakle naknadi za 140 dana, iako je prednica tužitelja nesporno živjela od nesreće 28.12.2015. do 7.2.2020.). Navedeno je međutim sanirano dopunskom presudom.
23. Naknada štete za tuđu pomoć i liječenje je imovinska šteta, a (ne)prenosivost prava na određene oblike naknade imovinske štete normirana je odredbom čl. 1097. ZOO-a prema kojoj se pravo na naknadu štete u obliku novčane rente zbog smrti bliske osobe ili zbog ozljede tijela ili narušenja zdravlja ne može prenijeti na drugu osobu (st. 1.), dok se dospjeli iznosi naknade mogu prenijeti na drugoga ako je visina naknade određena pisanim sporazumom strana ili pravomoćnom sudskom odlukom (st. 2.).
24. Dakle, tom odredbom propisano je da se pravo na naknadu štete u obliku novčane rente zbog smrti bliske osobe ili ozljede odnosno narušenja zdravlja ne može prenijeti na drugu osobu, jer je to strogo osobno pravo koje u pravilu nije prenosivo ni nasljedivo, uz iznimku propisanu u čl. 1097. st. 2. ZOO-a, slijedom čega valja zaključiti da je pravo na naknadu imovinske štete (u konkretnom slučaju naknada za tuđu pomoć i njegu) prenosivo i nasljedivo.
25. U tom kontekstu neosnovano je pozivanje tuženika na čl. 1105. st. 1. ZOO, kojom je propisana prenosivost neimovinske štete na nasljednike, jer je u tom dijelu zahtjev tužitelja trebalo ocijeniti na temelju čl. 1097. ZOO, a u konkretnom slučaju ne radi se o iznimkama iz čl. 1097. st. 1. ZOO.
26. Iznosi dosuđeni na ime naknade za tuđu pomoć i njegu (koje sud i tužitelj pogrešno nazivaju rentom, budući da se radi o već prethodno dospjelim iznosima) pravilno su utvrđeni, čemu stranke ne prigovaraju, dok tuženik neosnovano prigovara da bi se radilo o strogo osobnom nenasljedivom pravu. Navedeni iznosi predstavljaju dospjelu, nerepariranu imovinsku štetu pa je tuženik pravilno obvezan na isplatu iste, s kamatama od dospijeća pojedinih iznosa do isplate.
27. Pri tom je visinu pravične novčane naknade za pretrpljene oblike imovinske i neimovinske štete prvostupanjski sud pravilno utvrdio, na temelju čl. 1095. i 1100. ZOO te nisu osnovani suprotni navodi žalbe tužitelja.
28. Prilikom odmjeravanja naknade za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti od 25% prvostupanjski sud je imao na umu visoku dob tužiteljice (rođena 1939. godine), te činjenicu da je preminula u razdoblju nešto dužem od četiri godine od ozljeđivanja, pa su dakle te boli bile vremenski ograničene.
29. Odluka o kamatama na iznos naknade neimovinske štete temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO na temelju kojeg tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od dana podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a čemu se u žalbama ne prigovara.
30. U odnosu na odluku o troškovima iz točke II dopunske presude, prvostupanjski sud obrazlaže da je „na taj način sud je kod donošenja presude Pn-1814/20-53 pogrešno izračunao omjer uspjeha tužitelja u sporu i vps. Konačni vps iznosi 215.602,94 kn, od čega je tužitelj uspio sa 90%, pa tužitelju pripada daljnjih 310,12 EUR / 2.336,59 kn na ime parničnog troška.“
31. U odnosu na prigovor tužitelja da sud nije imao na umu njegov uspjeh u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, koji iznosi 100%, valja reći da je u tom dijelu odluka donesena pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP. Naime, uz uspjeh u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva od 100%, te visinu tužbenog zahtjeva od 90% (tužitelju je od ukupno traženih 27.216,90 eur dosuđeno 24.359,00 eur) ukupni uspjeh tužitelja iznosi 95%, te kad se od toga oduzme uspjeh tuženika od 5%, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o ukupnom uspjehu tužitelja u sporu od 90%.
32. Nadalje, osnovano sud nije tužitelju dosudio trošak podneska od 6.12.2016. koji je na ročištu od 18.1.2017. uručen punomoćniku tuženika (te je navode tog podneska, tužitelj mogao iznijeti na ročištu) te trošak pripremnog ročišta od 18.1.2017. u punom iznosu jer je na istom raspravljano o prijedlogu za spajanjem predmetnog postupka i onog protiv E. o. d.d., protiv kojeg tuženika je tužitelj tijekom postupka povukao tužbu, dok nije bilo rasprave o meritumu spora.
32.1. Pripremno ročište na kojem se raspravljalo o dokaznim prijedlozima održano je 9. svibnja 2017., a za isto je tužitelju dosuđena naknada od 250 bodova.
33. Nadalje, glavna rasprava u predmetnom postupku zaključena je na ročištu od 4. listopada 2021., za koje je tužitelju dosuđena naknada u punom iznosu od 250 bodova, a ne 25.2.2022., kada je samo objavljena presuda, radi čega za to ročište tužitelju ne pripada nagrada od 250, nego 50 bodova.
34. Budući da je Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT) izmijenjena 28.10.2022., kada je objavljena u NN 126/22, a da je prvostupanjska presuda donesena 25. veljače 2022., ista se ne može primijeniti u konkretnom slučaju, na troškove dosuđene u toj presudi.
35. U presudi od 25.2.2022. trošak je dosuđen imajući na umu uspjeh tužitelja u sporu od 81,28%, a koji je izmijenjen dopunskom presudom, tako da konačno iznosi 90%. Zato je sud ukupni iznos dosuđene naknade za zastupanje s pdv-om od 25% od 3.374 eur uvećao za daljnjih 9% te dosudio tužitelju daljnjih 310,12 eur na ime parničnog troška, čime materijalno pravo nije primijenio na štetu tužitelja.
36. Trošak vještačenja uplaćen je u iznosu od 1.500,00 kn, te potom 250,00 kn, te daljnja razlika od 50,00 kn/6,64 eur, radi čega je žalba tužitelja u tom dijelu osnovana.
Zato je tužitelju dosuđen daljnji iznos troška od 6.64 eur, sa kamatama u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO, propisanom za druge odnose, tekućom od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje tih troškova, na temelju čl. 151. st. 3. ZPP.
37. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer u pretežnom dijelu nije uspio sa žalbama, a u dijelu u kojem je uspio, nisu nastali posebni troškovi.
38. Na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, čl. 373.a i čl. 380. t. 2. i 3. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 12. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić, v.r.
