REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 12 Pž-4319/2022-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

D O P U N S K O  R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja VICTA d.o.o. Split, OIB 63467075102, Velebitska 123, kojeg zastupa punomoćnik Jere Matić, odvjetnik u Splitu, protiv 1. tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik u Zagrebu, 2. tuženika H-ABDUCO d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 13667298928, kojeg zastupa punomoćnica Jasna Belčić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Divjak, Topić, Bahtijarević i Krka d.o.o. Zagreb i 3. tuženika ATRIUM SPALATUM d.o.o. u stečaju Split, OIB 75237018400, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Meštrović Kologranić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu prvotuženika za dopunu odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4319/2022-2 od 6. travnja 2023., 12. ožujka 2024.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tužitelju platiti prvotuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, u roku od 15 dana daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 20.657,27 EUR.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 33.095,45 EUR.

Obrazloženje

1. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4319/2022-2 od 6. travnja 2023. usvojene su žalbe prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika, preinačeno je rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-50/2022 od 14. srpnja 2022. u točkama I. i III. izreke te je riješeno:

„1. Odbija se kao neosnovan tužiteljev prijedlog za ponavljanje postupka od 4. listopada 2019.

2. Nalaže se tužitelju platiti troškove postupka nastale povodom prijedloga za ponavljanje postupka prvotuženiku u iznosu od 33.595,46 EUR / 253.125,00 kn, drugotuženiku u iznosu od 27.498,50 EUR / 207.187,50 kn i trećetuženiku u iznosu od 33.595,46 EUR / 253.125,00 kn, sve u roku od 15 dana.“

2. Podneskom od 15. svibnja 2023. dostavljenim ovom sudu 31. kolovoza 2023., prvotuženik je predložio donošenje dopunske odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4319/2022-2 od 6. travnja 2023. U podnesku navodi da ovaj sud nije odlučio o cjelokupnom zahtjevu prvotuženika za naknadu troškova postupka i da nije odlučio o zahtjevu prvotuženika za naknadu troškova zastupanja na ročištu održanom 12. ožujka 2020. te za sastav podnesaka od 18. rujna 2020., 19. veljače 2021. i 5. studenog 2021. u ukupnom iznosu od 53.752,72 EUR.

3. Prijedlog prvotuženika je djelomično osnovan.

4. Prema odredbi čl. 377.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 78/15, 29/18 i 70/19; dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 381. ZPP-a, ako je drugostupanjski sud propustio odlučiti glede svih dijelova odluke koji se pobijaju žalbom ili ako je propustio donijeti sve odluke koje je odbacujući, odnosno odbijajući ili prihvaćajući žalbu trebalo donijeti ili ako je propustio odlučiti u pogledu jedne ili više žalbi, žalitelj može u roku od 15 dana od dostave drugostupanjske odluke predložiti drugostupanjskom sudu da svoju odluku dopuni. Prijedlog za donošenje drugostupanjske odluke ne može se podnijeti radi toga što drugostupanjski sud nije odlučio o svim razlozima zbog kojih je žalba izjavljena ili na koje je bio dužan paziti po službenoj dužnosti (st. 2.) Prijedlog iz stavka 1. tog članka podnosi se prvostupanjskom sudu, koji ga je dužan bez odgode zajedno sa spisom proslijediti drugostupanjskom sudu (st. 3.), ako je u povodu drugostupanjske odluke iz stavka 1. tog članka potrebno iznova provesti postupak pred prvostupanjskim sudom, prvostupanjski sud će drugostupanjskom sudu prijedlog za donošenje dopunske odluke dostaviti zajedno s prijepisom spisa (st. 4.), na postupak u povodu prijedloga iz stavka 1. tog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe čl. 339. do 341. tog Zakona.

5. U smislu citiranih zakonskih odredaba za donošenje dopunske drugostupanjske odluke potrebno je da se ispune sljedeće pretpostavke: 1) da je protiv prvostupanjske odluke podnesena jedna ili više žalbi, 2) da je drugostupanjski sud u povodu tih pravnih lijekova donio odluku, 3) da je prigodom donošenja te odluke drugostupanjski sud propustio:

3.1.) odlučiti o svim dijelovima odluke koja se pobija žalbom, ili

3.2.) donijeti sve odluke koje je odbacujući, odnosno odbijajući ili prihvaćajući žalbu trebalo donijeti, ili

3.3.) odlučiti u pogledu jedne ili više žalbi,

4) da je žalitelj u roku od 15 dana od dostave drugostupanjske odluke predložio drugostupanjskom sudu da svoju odluku dopuni.

6. Kako je uvodno izneseno, ispunjeni su uvjeti iz citiranog čl. 377.a st. 1. ZPP-a te je prijedlog za dopunu drugostupanjske odluke djelomično osnovan.

7. U ovom postupku prvostupanjski Trgovački sud u Splitu donio je rješenje kojim je dopustio ponavljanje postupka i ukinuo je presudu tog suda poslovni broj P-543/2013 od 5. veljače 2013., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2541/2015 od 28. svibnja 2018. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3263/18 od 25. rujna 2019. (točka I. izreke), kao vrijednost predmeta spora u pripojenom predmetu poslovni broj P-544/2021 utvrdio je iznos od 101.000,00 kn (točka II. izreke) te je naložio prvotuženiku i trećetuženiku solidarno platiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 15.625,00 kn s kamatama (točka III. izreke). Protiv točaka I. i III. izreke navedenog rješenja žalbu su podnijeli prvotuženik i trećetuženik, a protiv točke I. izreke tog rješenja žalbu je podnio drugotuženik, a ovaj je sud odlukom poslovni broj Pž-4319/2022-2 od 6. travnja 2023. usvojio žalbe tuženih te je preinačio prvostupanjsko rješenje na način da je odbio kao neosnovan tužiteljev prijedlog za ponavljanje postupka od 4. listopada 2019. (točka I. izreke) te je naložio tužitelju platiti troškove nastale povodom prijedloga za ponavljanje postupka prvotuženiku u iznosu od 33.595,46 EUR / 253.125,00 kn, drugotuženiku u iznosu od 27.498,50 EUR / 207.187,50 kn i trećetuženiku u iznosu od 33.595,46 EUR / 253.125,00 kn, sve u roku od 15 dana.

8. U točki 15.1. obrazloženja predmetne odluke navedeni su razlozi za odluku ovog suda o priznatim troškovima prvotuženika, sukladno traženju prvotuženika pa je tako navedeno koji su troškovi od zatraženih, u kojim iznosima i za koje parnične radnje priznati. Tako je navedeno da je prvotuženiku priznat trošak sastava podneska od 18. veljače 2020. u iznosu od 13.438,18 EUR / 101.250,00 kn, trošak zastupanja na ročištu održanom 16. studenog 2021. u iznosu od 13.438,18 EUR / 101.250,00 kn te trošak sastava žalbe u iznosu od 5.375,27 EUR / 40.500,00 kn uvećano za trošak poreza (1.343,82 EUR / 10.125,00 kn) ili ukupno iznos naveden u izreci odluke, 33.595,46 EUR / 253.125,00 kn.

9. Imajući u vidu navedeno, valja zaključiti da je sud propustio odučiti o zahtjevu prvotuženika za naknadu troškova zastupanja na ročištu održanom 12. ožujka 2020. te za sastav podnesaka od 18. rujna 2020., 19. veljače 2021. i 5. studenog 2021. u ukupnom iznosu od 53.752,72 EUR, kako to osnovano navodi prvotuženik u prijedlogu za dopunu odluke ovog suda od 6. travnja 2023. budući da tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka, a sve u smislu čl. 154. i 155. ZPP-a.

10. Tužitelju je valjalo priznati daljnji trošak parničnog postupka kako slijedi:

- trošak zastupanja na ročištu povodom prijedloga za ponavljanje postupka održanom 12. ožujka 2020. prema Tbr. 9. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) uvećano za trošak poreza (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznos od 6.719,09 EUR,

- trošak sastava podneska od 18. rujna 2020. prema Tbr. 8. t. 3. Tarife uvećano za trošak poreza (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznos od 250,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 19. veljače 2021. prema Tbr. 8. t. 3. Tarife uvećano za trošak poreza (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznos od 250,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 5. studenoga 2021. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife uvećano za trošak poreza (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznos od 13.438,18 EUR, ili ukupno iznos od 20.657,27 EUR.

11. S obzirom na navedeno, valjalo je tužitelju naložiti da prvotuženiku na ime daljnjeg parničnog troška isplati iznos od 20.657,27 EUR, a odbiti ga s daljnjim traženjem u iznosu od 33.095,45 EUR, sve kako je odlučeno u izreci ove odluke, na temelju odredbe čl. 339. ZPP-a u vezi s čl. 377.a st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 12. ožujka 2024.

Sudac

Maja Bilandži