REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3860/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice P. - s. ž., OIB …, sa sjedištem u P., koju zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u P., protiv tuženice - protutužiteljice Lj. M., OIB …, koju zastupa punomoćnik B. Ž., odvjetnik u Z., …radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice - protutužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Gž-16/2023-2 od 27. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P- 281/2020-13 od 29. studenoga 2022., u sjednici održanoj 12. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice - protutužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica - protutužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Gž-16/2023-2 od 27. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P- 281/2020-13 od 29. studenoga 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iako o spornim pitanjima nije uspostavljena specifična sudska praksa sudova, dok smatra da u analognim odnosima postoji praksa od koje pobijana presuda odstupa (Rev 2311/2010-2 od 19. listopada 2022., Rev 1101/1994-2 od 15. svibnja 1996., Rev 1531/1994-2 od 10. travnja 1996. i Revt 34/2005-2 od 14. rujna 2005.), a prijedlog se podnosi i zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova (ukazuje se na odluku Visokoga trgovačkog suda broj Pž-2834/1993 od 22. ožujka 1994.), dok predlagateljica smatra i da su postavljena pitanja važna za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Pitanja koja je tuženica - protutužiteljica naznačila u prijedlogu glase: 1) Je li protivno ustavnom zajamčenom pravu na rad i slobodu rada sukladno članku 55. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) da se u ugovoru o stipendiranju ugovori potpuna zabrana zapošljavanja prema kojoj se jedna ugovorna strana (student stipendist) ne smije zaposliti kod bilo koje osobe izvan područja jedinice područne samouprave (županije) s kojom je sklopljen ugovor o stipendiji (dakle, mora biti evidentiran kao nezaposlena osoba) kroz šest mjeseci nakon završetka obrazovanja, bez ikakve obveze druge strane na protučinidbu jednake vrijednosti posebno ako oglasa za zapošljavanje na poslovima u struci stipendista na području područne samouprave (županije) kao osobe koja daje stipendiju nema u predmetnom razdoblju od šest mjeseci, odnosno je li ugovaranje takve obveze uz ugovaranje obveze da stipendist mora vratiti jedinici područne samouprave iznos primljenih stipendija kao posljedice nepoštivanja te obveze suprotno načelima obveznog prava odnosno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) što ima za posljedicu ništetnost te obveze; 2) Proizvodi li raskid ugovora pravne učinke ako nisu ispunjene pretpostavke za raskid ugovora?
2. Tužitelj - protutuženik nije odgovorio na prijedlog tuženice - protutužiteljice za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavaka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog čega ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
4. Naime, odluke na koje predlagateljica ukazuje u prijedlogu kao razloge važnosti za prvo postavljeno pitanje (Rev 2311/2010-2 od 19. listopada 2011., Rev 1531/1994-2 od 10. travnja 1996. i Rev 1101/1994-2 od 15. svibnja 1996.), iako su donesene u sporovima koji su vođeni u vezi s obvezama stranaka iz ugovora o stipendiranju, ne predstavljaju važan razlog za dopuštenje revizije jer njihov sadržaj upravo i ukazuje da je taj ugovor, jednako kao i predmetni u ovom sporu, dvostrano obvezni, konsenzualni i naplatni pravni posao i da su ispunjenju obveza iz tog ugovora stranke dužne pristupiti savjesno i odgovorno kako bi se preuzete obveze ispunile i ostvarila svrha ugovora za svaku od ugovornih strana te da je upravo to ono o čemu je sud dužan voditi računa kada se radi o sporu radi povrede ili neispunjenja ugovorom preuzetih obveza. U konkretnom su slučaju, odlučujući o osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva, sudovi vodili računa upravo o tim okolnostima, dakle cijeneći obveze stranaka iz konkretnog ugovora o stipendiranju (u kojem su inače ugovorne obveze stranaka drugačije od onih koje su utvrđene u odlukama na koje ukazuje predlagateljica). Utoliko pobijana odluka, ne samo izravno, već ni analogno, nije u suprotnosti s praskom revizijskog suda u pogledu prvog pravnog pitanja.
5. Jednako tako, revizijski sud ocjenjuje da ova odluka ne ugrožava ni ustavno pravo tužiteljice na rad i slobodu rada u smislu odredbe članka 55. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) zato što ustavna odredba o dostupnosti svakog radnog mjesta i dužnosti postupanja "pod jednakim uvjetima" podrazumijeva načelo jednakosti i jednakog postupanja prema svim osobama u ostvarivanju njihovog prava na zapošljavanje na odgovarajućim radnim mjestima i dužnostima, a u konkretnom se slučaju radi o tome da je pravo podnositeljice na zapošljavanje u razdoblju od šest mjeseci nakon završetka školovanja ovisilo o uvjetima koje je predlagateljica svojom slobodnom voljom ugovorila s tužiteljicom - protutuženicom. Prema ocjeni revizijskog suda, njoj tim uvjetima nije nametnut nerazmjeran teret u odnosu na tužiteljicu - protutuženicu kod utvrđene činjenice da je ugovor o stipendiranju trajao više godina, a predlagateljica je, u skladu s ugovorom zaključenim između stranaka (članak 7.), obvezana vratiti tužiteljici - protutuženici stipendiju samo za akademsku godinu u kojoj nije ispunila svoje obveze (konkretno za 2013.), dok predmet vraćanja nije stipendija isplaćena za 2010., 2011. i 2012. godinu koju je obvezu isplate tužiteljica - protutuženica uredno ispunila.
5.1. S druge strane, procesni aspekt ustavnog jamstva na jednake uvjete dostupnosti radnog mjesta i dužnosti obuhvaća one ustavne i konvencijske standarde koji pojedincu o čijem se pravu na rad odlučuje jamče "pravnu zaštitu", a riječ je o ukupnosti "zaštitnih" procesnih prava koja jamče provođenje pravičnog/poštenog suđenja, a koja proizlaze iz članka 29. stavka 1. Ustava. Ta prava, pak, nisu povrijeđena u konkretnom slučaju primarno stoga što su sudovi svoju odluku obrazložili ozbiljnim, uvjerljivim, razboritim, logičnim i dostatnim razlozima koji ne odstupaju od standarda pružanja pravne zaštite u sporovima povezanim s ugovornim odnosima stranaka.
6. Drugo postavljeno pitanje se temelji na netočnoj činjeničnoj tvrdnji da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za raskid predmetnog ugovora, a u postupku je upravo utvrđeno da su te pretpostavke bile ispunjene (u skladu s odredbom članka 360. Zakona o obveznim odnosima - ″Narodne novine″ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21). Osim toga, ni u pogledu ovog pitanja razlozi važnosti nisu odgovarajući jer se odluke na koje se predlagateljica poziva kao razloge zbog kojih bi reviziju trebalo dopustiti ne odnose ne samo na iste, nego ni slične činjenične okolnosti.
7. U odnosu na potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu (što je predlagateljica također navela kao razlog za dopuštenje revizije), predlagateljica nije naznačila koji su to razlozi potrebe razvoja prava koji bi opravdavali intervenciju najvišeg suda, a niti takve razloge nalazi ovaj sud jer se radi o klasičnom obveznopravnom (ugovornom) odnosu između stranaka u kojem je pobijana odluka obrazložena razlozima koji ni najmanje ne upućuju na arbitrarnost zato što imaju gore (5.1.) navedena obilježja.
8. Konačno, valja uočiti da sadržaj predmetnog prijedloga ukazuje da predlagateljica zapravo razlog važnosti za dopuštenje revizije nalazi u nezakonitosti pobijane presude. Međutim, prema ocjeni revizijskog suda, nezakonitost revizijom pobijane odluke kao razlog važnosti pitanja, u pravilu, nije odlučna za ocjenu sadržava li revizija neko važno pitanje zbog kojega bi je trebalo dopustiti zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu spomenute zakonske odredbe, ne služi kontroli zakonitosti kao što je ranije služila redovna revizija kojoj je to, zbog privatne funkcije te revizije, bila primarna svrha, dok je reviziji po dopuštenju primarna svrha donošenje presuda s precedentnim učinkom, što je u skladu s njezinom javnom funkcijom.
9. Zbog navedenih je razloga prijedlog tuženice - protutužiteljice za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.a stavaka 1. i 2. ZPP radi čega je riješeno kao u izreci.
Zagreb, 12. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
