Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 13 Gž Ovr-424/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Bojani Skenderović, u predmetu osiguranja predlagatelja osiguranja D. O., M., OIB:..., zastupan po punomoćniku M. T., odvjetniku u Č., protiv protivnika osiguranja R. H., M. f., OIB:..., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, radi osiguranja nenovčane tražbine, povodom žalbe predlagatelja osiguranja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, od 24. kolovoza 2023. poslovni broj:
Ovrv-4146/23-4, dana 12. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu, od 24. kolovoza 2023. poslovni broj: Ovrv-4146/23-4.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka u cijelosti glasi:
„U cijelosti se odbija prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere zabrane ovrhe u predmetu Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-411/2017 na nekretnini predlagatelja osiguranja upisanoj u z.k.ul.br. 1033 k.o. M., čest.br. 56/3/1/1 poslovni objekt, skladište, dvor, livada ukupne površine 915 čhv, a koja mjera će trajati sve do konačnog rješenja tuženika u upravnom postupku na koji je ponovni postupak tuženik upućen po presudi Upravnog suda u Rijeci broj Us I-892/2023-3 od 07. kolovoza 2023., kao neosnovan.“
2. Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija predlagatelj osiguranja zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da isto preinači na način da usvoji predloženu privremenu mjeru, a podredno da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.
3. Protivnik osiguranja podnio je odgovor na žalbu u kojem navodi kako u cijelosti neosnovanom ocjenjuje žalbu predlagatelja osiguranja i predlaže da nadležni sud istu odbije.
4. Žalba je neosnovana.
5. U obrazloženju pobijanog rješenja kojim je odbijen prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine privremenom mjerom prvostupanjski sud navodi da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, budući je presudom Upravnog suda u Rijeci broj Us I-892/2023-3 od 07. kolovoza 2023. poništeno rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410/23/22-01/143, URBROJ 513- 04-22-2 od 28. rujna 2022. te je predmet vraćen tuženiku (ovdje protivniku osiguranja) na ponovni postupak, u kojem treba točno utvrditi iznos duga i potom odlučiti je li došlo do zastare prava na naplatu duga. Na opisani način prema stavu prvostupanjskog suda utvrđena je nenovčana tražbina predlagatelja osiguranja, koja se sastoji u tome da je protivnik osiguranja dužan utvrditi točnu visinu potraživanja koje ima prema predlagatelju osiguranja. Stoga je ispunjena jedna od dviju kumulativnih pretpostavki za određivanje privremene mjere u ovom predmetu.
6. Međutim, prema ocjeni prvostupanjskog suda predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom opasnost da bi bez ove mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, niti kako je ova privremena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, budući su navodi predlagatelja osiguranja kako bi prodajom nekretnine u navedenom ovršnom postupku pretrpio nenadoknadivu štetu paušalni i neobrazloženi. Osim toga, sud prvog stupnja navodi da predlagatelj osiguranja ničime nije dokazao da bi se kumulativno ostvarile obje zakonske pretpostavke predviđene odredbom čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona.
7. Predlagatelj osiguranja u žalbi navodi da prvostupanjski sud pri odlučivanju nije uzeo u obzir okolnost da još uvijek nije pravnorelevantno (i konačno) utvrđeno da li uopće dug predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja postoji, obzirom na prigovor zastare ovršne tražbine koji je predlagatelj osiguranja podnio u upravnom postupku, odnosno da li uopće ovdje protivnik osiguranja ima pravo sudskim putem tražiti od predlagatelja osiguranja naplatu ovršne tražbine. Na ovaj je način sud prvog stupnja prema mišljenju predlagatelja osiguranja počinio bitnu povredu odredaba postupka. Pored toga, predlagatelj osiguranja u žalbi tvrdi da sama prodaja njegove nekretnine, pod uvjetom da se njegov dug (čije je utvrđivanje u tijeku u upravnom postupku-sporu) dokaže kao pravno neosnovan, rezultira za njega nenadoknadivom štetom.
8. Budući da u konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja predlaže određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, najprije valja ukazati da je odredbom čl. 346. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – nastavno: OZ) propisano da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
9. Predlagatelj osiguranja u žalbi ističe da su ispunjene sve pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere, no takvo stajalište nije točno. Prijedlogom se traži određivanje privremene mjere zabrane ovrhe u predmetu Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-411/2017 na nekretnini predlagatelja osiguranja upisanoj u z.k.ul.br. 1033 k.o. M., a koja mjera će trajati sve do konačnog rješenja tuženika u upravnom postupku na koji je ponovni postupak tuženik upućen po presudi Upravnog suda u Rijeci broj Us I-892/2023-3 od 07. kolovoza 2023. Iz stanja spisa proizlazi da je predlagatelj osiguranja istaknuo prigovor zastare potraživanja koje se naplaćuje u ovršnom postupku o kojem se rješava u upravnom postupku. Sud prvog stupnja, međutim, pravilno odbija prijedlog za određenjem privremene mjere zabranom ovrhe budući sud privremenom mjerom ne može zabraniti vjerovniku koji raspolaže ovršnom ispravom da, sukladno Ovršnom zakonu i ovršnoj ispravi, traži provedbu ovrhe, dakle da iskoristi svoje zakonsko pravo. Predlagatelj osiguranja bi u slučaju određivanja ovrhe na temelju ovršne isprave, čiju valjanost osporava u upravnom postupku, imao mogućnost predložiti odgodu ovrhe, što znači da postoji način na koji on može pokušati zaštititi svoja prava koja bi mu, po njegovu stavu, bila povrijeđena pokretanjem ovrhe na temelju nevaljanog rješenja Ministarstva.
10. Budući da, stoga, nisu ispunjene kumulativno propisane pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere te da dužniku stoji na raspolaganju drugo pravno sredstvo kojim se može pokušati suprotstaviti eventualnoj provedbi ovrhe, slijedi da žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana, već je pobijano rješenje pravilno i zakonito. Zbog toga i činjenice da nije ostvaren niti koji od žalbenih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (pritom valja posebno naglasiti da to rješenje nema proturječnosti niti drugih nedostatka zbog kojih se ne bi moglo ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. nastavno: ZPP), valjalo je u konačnici odbiti žalbu i potvrditi pobijano rješenje, sve primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ.
U Varaždinu 12. ožujka 2024.
Sutkinja
Bojana Skenderović v.r.
