Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 20 Gž-1190/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Penić Lukač, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ivice Veselića i Tihane Marije Miladin, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. m. o. iz Z., OIB…, protiv tuženog E. o. d.d. iz Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku I. Ć., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. & p. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1255/20-26 od 5. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja H. z. z. m. o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1255/20-26 od 5. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje od tuženoga isplatu iznosa od 8.857,05 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (stavak I izreke), te je tužitelju naloženo naknaditi tuženom trošak parničnog postupka u iznosu od 1.265,45 € sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak II izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu - ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.857,05 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, po osnovi invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad (utvrđene rješenjem tužitelja broj 305318 od 21. studenoga 2005.), a povodom ozljeda koje je njegova osiguranica A. C. zadobila u prometnoj nezgodi od 25. lipnja 2000. i koju je skrivio osiguranik tuženoga, a koje ozljede su prouzrokovale umirovljenje osiguranice tužitelja.
5. U žalbenoj fazi postupka ostala je sporna samo primjena materijalnog prava.
6. Pravilno je sud prvog stupnja, u konkretnom slučaju, primijenio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 76/13, 152/14, u daljnjem tekstu - ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelja, odnosno u trenutku kada su vršene isplate mirovina.
7. Naime, prije svega treba imati u vidu da je tuženi društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženog kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.
8. Tuženi, kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženoga regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženi može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8 st. 1. ZOOP reguliran je "Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak", a ta odredba glasi:
"Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."
9. Dakle, tuženi kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-u, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
10. Slijedom navedenoga, pravilno je sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari odluku donio primjenom odredaba ZOOP-a i to čl. 27 ZOOP, koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja".
11. Prema čl. 27 ZOOP obveza društva za osiguranje postojala bi samo onda kada bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
12. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.
13. Međutim, iz provedenog financijskog vještačenja proizlazi kako ne postoji razlika između mirovine koja se osiguranici tužitelja isplaćuje i invalidske mirovine koja bi joj bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u smislu čl. 27 st. 3 ZOOP, pa tako ne postoji razlika mirovine koja bi predstavljala štetu koja je nastala tužitelju
14. Žalbenim prigovorima, koji se svode na vlastito tumačenje primjene zakonskih propisa u ovom predmetu, te kritiku izvedenih zaključaka prvostupanjskog suda, tužitelj ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost presude suda prvog stupnja.
15. Naposljetku, valja reći da je odluka o troškovima postupka pravilna i po osnovi i po visini, a što se žalbom posebno niti ne osporava (čl. 154 st. 1 i čl. 155 st. 1 ZPP).
16. Obzirom da tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, u skladu s odredbom čl. 368 st. 1 ZPP, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 12. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
Dubravka Penić Lukač, v.r.
