REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-827/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: predsjednice vijeća Goranke Ratković te članica vijeća Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika specijalista kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog V.K. i okrivljene L.K., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94),, odlučujući o žalbama okrivljenog V.K. i okrivljene L.K. podnijetim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 1. prosinca 2021. broj: 34. Pp J-658/2020, na sjednici vijeća 12. ožujka 2024.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog V.K. i potvrđuje se pobijana presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni V.K. je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 € (trideset eura) u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.

r i j e š i o  j e:

III. Žalba okrivljene L.K. odbacuje se kao nepravodobna.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom okrivljeni V.K. i okrivljena L.K. su proglašeni krivim i kažnjeni zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u izreci iste, za koje djelo im je izrečena novčana kazna od po 563,59 kuna u protuvrijednosti domaće valute 150,00 dem svakom. Istom presudom okrivljenici su, temeljem članka 138. i članka 139. Prekršajnog zakona, obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnim iznosima od po 200,00 kuna svaki.

2. Protiv te presude oboje okrivljenih su podnijeli žalbe.

3. Okrivljeni V.K. u svojoj pravodobno podnesenoj žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodi u bitnom, da on i kćerka nisu krivi i da optužba nije istinita. Žalitelj ponavlja svoju obranu koju je iznio tijekom postupka i detaljno opisuje predmetni događaj, ukazujući da se konobarica napila zbog čega ju je poslao kući te nikakvog verbalnog kontakta s njom nije imao, a ona je očito povrijeđena dala lažnu prijavu. Policija umjesto da uradi svoj posao i da je testira, podnosi prijavu, a i liječnik je trebao konstatirati da je ona pod utjecajem alkohola, pa zbog dvije službe koje nisu odradile posao kako treba su im nemarom nanijeli štetu. Ističe da je konobarica i dalje ostala raditi u lokalu, a da se bilo što takvog desilo sigurno ne bi ostala, te je policija zanemarila da je došla sljedeći dan i povukla svoju izjavu što nigdje nije evidentirano, pa je očito da nisu krivi i da su nepravedno kažnjeni.

4. Žalbe okrivljenog V.K. nije osnovana, a žalba okrivljene L.K. nije pravodobna.

U odnosu na dio odluke kojim se žalba okrivljene L.K. odbacuje kao nepravodobna:

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je uvidom u predmetni spis utvrdio da je prvostupanjska presuda dostavljena okrivljenoj L.K. 28. prosinca 2021., što je vidljivo iz povratnice koja prileži spisu, te da je dostava bila uredno izvršena. Ista je protiv presude podnijela žalbu neposrednim uručivanjem (radi se o zajedničkoj žalbi nje i njezinog oca V.K.) te je žalba zaprimljena na nadležnom sudu dana 10. siječnja 2022., čime je nedvojbeno propustila rok od 8 dana za podnošenje žalbe, s obzirom da je posljednji dan roka bio 5. siječnja 2022. (srijeda i radni dan).

6. Stoga je žalbu okrivljene L.K. trebalo odbaciti kao nepravodobnu na temelju članka 204. stavka 1. Prekršajnog zakona.

U odnosu na dio odluke kojim se žalba okrivljenog V.K. odbija:

7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Što se tiče činjeničnog stanja, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji žalitelja.

Naime, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku ispitao oboje okrivljenih i svjedoke – oštećenicu J.S.G. i svjedokinju Ž.L. (konobarica u caffe baru), te pročitao dokumentaciju u spisu (zapisnici policijske postaje o ispitivanju J.S.G. i I.T. kao svjedoka, liječničku dokumentaciju za oštećenicu i potvrde iz prekršajne evidencije).

Iskaze ispitanih osoba i sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je cijenio slobodnom ocjenom, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima.

Sudac je do zaključka o postojanju pravno relevantnih činjenica koje se odnose na postupanje žalitelja V.K. došao preko lanca logičke argumentacije, svoju odluku o tome da je žalitelj narušavao javni red i mir fizičkim napadom (šamaranjem ženske osobe) prvostupanjski sud je donio nakon analize i dovođenjem u međusobnu vezu provedenih dokaza, te je dao jasne, konkretne i pravno utemeljene razloge za svoju odluku, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud.

9. Oštećenica J.S.G. pozvana u svojstvu svjedokinje pred sud, izričito je odbila iskazivati. Stoga je prvostupanjski sud u postupku proveo dokaz čitanjem zapisnika sastavljenog od strane policijskih službenika prilikom njezina ispitivanja u svojstvu svjedokinje.

Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje J.S.G. (str. 8. i 9. spisa) proizlazi da je sastavljen od strane policijskih službenika Policijske postaje Varaždin da je dala svoj iskaz dana 5. srpnja 2020. u prostorijama Policijske postaje Varaždin u vremenu od 8,30 do 9,00 sati, da je prije ispitivanja propisno upozorena u smislu odredbi Zakona o kaznenom postupku koje se odnose na ispitivanje svjedoka, da je detaljno i opširno opisala događaj na način kako je to činjeničnim opisom djela žalitelju stavljeno na teret u optužnom prijedlogu, te je potpisala zapisnik sukladno odredbama članka 120. Prekršajnog zakona.

Sukladno članku 158. stavku 7. i 8. Prekršajnog zakona, ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, može ispitati i osobe u svojstvu svjedoka sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku i takvi se zapisnici o ispitivanju svjedoka mogu koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku. Dakle, da bi se ono što policijski službenik sazna prilikom ispitivanja svjedoka moglo koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, to ispitivanje mora biti provedeno sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, što u konkretnom slučaju jest učinjeno.

10. Činjenica da je prihvaćen iskaz sudionika događaja – oštećenice, dat policiji na zapisnik, a da nije prihvaćena obrana okrivljenih i svjedočenje druge konobarice u lokalu, ne dovodi do nezakonitosti presude, s obzirom da pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza.

Uzimajući dakle u obzir da oštećenica odbija svjedočiti pred sudom, da spisu prileži zapisnik o njezinom okolnosnom ispitivanju sastavljen na sam dan prekršaja, da je navedeni zapisnik zakonit, valjan i kvalitetan dokaz na kojem se može temeljiti odluka, takav dokaz može predstavljati pouzdan osnov za zaključak o dinamici odvijanja događaja i krivnji počinitelja.

Žalbeni navod da je oštećenica naknadno povukla izjavu i da je ostala raditi u lokalu u kojem joj je žalitelj šef, nikako ne dovodi nužno do zaključka na koji ukazuje žalitelj – da ih je ona lažno prijavila zbog povrijeđenog ega. Naime, objektivno gledano moguć je i drugi životno logički zaključak – da je oštećenica kasnije odbila svjedočiti i željela povući izjavu da bi mogla zadržati svoj posao kod žalitelja.

11. Stoga je prvostupanjski sud opravdano žalitelja proglasio krivim za prekršaj koji mu je stavljen na teret.

12. Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona.

U konkretnom slučaju ovaj Sud je uzeo u obzir i činjenicu da se Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira izmijenio dana 1. siječnja 2023. kao danom uvođenja eura kao službene valute Republike Hrvatske, kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno blaži posebni minimum i neznatno blaži posebni maksimum novčane kazne (propisana kazna zatvora je ostala ista), sve kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Imajući na umu da okrivljeniku nije izrečen ni posebni minimum, ni posebni maksimum novčane kazne za prekršaj za koji je proglašen krivim, te da je propisivanje neznatno blažeg posebnog minimuma i neznatno blažeg posebnog maksimuma novčane kazne isključivo posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a ne volje zakonodavca za blažom kaznenom politikom za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ovaj sud smatra da, pogotovo uvažavajući pravila načela konkretnosti u primjeni blažeg zakona (odluka se donosi ovisno o specifičnosti slučaja koji je predmet postupka), u ovom prekršajnom predmetu nema mjesta primjeni „novog“ Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

13. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), te ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, pa je žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Cijeneći da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, ovaj sud smatra da je novčana kazna unutar zakonskih okvira za predmetni prekršaj primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja. Po ocjeni ovog Suda, upravo ovako izrečena novčana kazna unutar zakonskih okvira je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, ne bi mogla postići nižom novčanom kaznom.

14. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žalitelj se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci ove presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

15. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona žalitelj je dužan naknaditi trošak ovog žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te s obzirom na imovinsko stanje okrivljenika bliže minimalnom mogućem iznosu.

16. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 12. ožujka 2024.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r

Goranka Ratković, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.