REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 168/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB 80572192786, protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB 39901919995, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-906/2022-2 od 24. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 252/2021 od 20. siječnja 2022., u sjednici održanoj 12. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i preinačava presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-906/2022-2 od 24. listopada 2022. u točki I. izreke i sudi:

"Prihvaća se žalba tužitelja i preinačava presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-252/2021 od 20. siječnja 2022. u točkama II. i III. izreke i sudi:

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 882,03 euro/6.645,65 kn s zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi zateznih kamata koja se na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi zateznih kamata koja se na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 530,89 eura/4.000,00 kn.“.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je u prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 6.645,64 kn sa zateznim kamatama od 18. kolovoza 2016. do isplate, dok je za iznos od 6.645,65 kn sa zateznim kamatama isti odbijen te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Rješenjem ovog suda broj Revd-2330/2023-2 od 6. rujna 2023. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Postoji li odgovornost (suodgovornost) željezničkog prijevoznika za štete koje nastanu na željezničkom vozilu koje je garažirano na infrastrukturnom području kolodvora, koje područje je na temelju čl. 120. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava („Narodne novine“, broj 82/13, 18/15 i 110/15) i odredbe čl. 4. st. 1., čl. 20. st. 1. i čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu („Narodne novine“, broj 124/10) pod isključivim nadzorom upravitelja željezničke infrastrukture? “.

3. Postupajući po predmetnom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači, podredno ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena.

7. Predmet spora je naknada imovinske štete nastale tužitelju otuđenjem vodova električnog grijanja s putničkog vagona za vrijeme dok se vagon nalazio na garažnim kolosijecima Glavnog kolodvora Zagreb, a zbog neprovođenja mjera unutarnjeg reda od strane tuženika i to, u ovom stadiju postupka, u dijelu kojim je prihvaćen tuženikov prigovor podijeljene odgovornosti u omjeru 50:50 i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev.

8. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da su stranke sklopile Ugovor br. 646 o korištenju uslužnih objekata i usluga u uslužnim objektima za razdoblje voznog reda 2016/2017, u kojemu je čl. 2. ugovoreno da tužitelj plaća tuženiku naknadu za korištenje kolosijeka za garažiranje,

- da su 6. srpnja 2016.nepoznate osobe pristupile tim garažnim kolosijecima i oštetile tužiteljeve vagone na način da su prerezale i otuđile glavne vodove visokonaponskog kabela, a da je prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju nastala šteta u iznosu od 13.291,29 kn.

9. Na temelju utvrđenog, nižestupanjski sudovi smatraju da su parnične stranke ugovorile samo uslugu omogućavanja korištenja uslužnih objekata a ne i uslugu nadzora i čuvanja nad garažiranim vozilima tužitelja, slijedom čega da nema odštetne odgovornosti tuženika po osnovi odredbe čl. 342. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) odnosno nema odgovornosti tuženika za neispunjenje obveze koja nije ni ugovorena.

10. S aspekta izvanugovorne odgovornosti za štetu, u kom smislu je i dopušteno pravno pitanje, štetna radnja bi po tužitelju prema odredbi čl. 1045. ZOO predstavljala propust tuženika da spriječi neovlaštenim osobama pristup garažnim kolosijecima na Glavnom kolodvoru Zagreb odnosno, propust u provođenju mjera unutarnjeg reda.

10.1. Drugostupanjski sud izražava shvaćanje da je tuženik odgovoran za održavanje unutarnjeg reda u pružnom pojasu i ovlašten poduzimati radnje za sprječavanje i udaljenje neovlaštenih osoba na željezničkom infrastrukturnom pojasu (radi zaštite sigurnosti i normalnog tijeka prometa) ali da nema obvezu nadzirati i čuvati garažirana tužiteljeva vozila. Stoga da je suodgovornost i na tužitelju prema odredbi čl. 20. st. 2. t. b i f Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu (NN 124/10) koja odredba kao takva, prema nalaženju revizijskog suda, nije egzistirala. Smatra da radnici tužitelja i zaštitarske agencije (s kojom je imao sklopljen ugovor) mogu poduzimati mjere za udaljavanje nepoznatih osoba koje se zateknu na željezničkom infrastrukturnom području, koje nije određeno za pristup, kretanje i zadržavanje osoba i sprečavati pristup željezničkom infrastrukturnom području koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu.

10.2. Vijeće revizijskog suda nalazi da je u konkretnom slučaju u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Prema odredbi čl. 120. st. 1. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava („Narodne novine“ broj 82/13 - dalje: ZSIŽS), zabranjen je neovlašten pristup i kretanje željezničkom infrastrukturom, neovlašten pristup i kretanje u vozilima, te svako ugrožavanje sigurnosti željezničkog sustava, a st. 7. upravitelj infrastrukture odgovoran je za održavanje unutarnjeg reda u pružnom pojasu, a željeznički prijevoznik za održavanje unutarnjeg reda u vlakovima.

12. Odredba čl. 4. st. 1. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu ("Narodne novine" broj 124/10 i 82/13 - dalje: Pravilnik) propisuje da je provedbu unutarnjeg reda u infrastrukturnom pojasu dužan održavati upravitelj infrastrukture, a željeznički prijevoznik ili pravna osoba koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe u vlakovima ili željezničkim vozilima.

12.1. Za održavanje unutarnjeg reda u željezničkom prometu, propisanim Pravilnikom, odgovorni su ovlašteni željeznički radnici ili radnici zaštitarske agencije:- na infrastrukturnom području: šef (zamjenik, pomoćnik) kolodvora, zamjenik šefa kolodvora, pomoćnik šefa kolodvora, prometnik vlakova, skretničar, čuvar željezničko-cestovnog prijelaza, nadzornik pruga, pružni poslovođa, čuvar mosta, čuvar vijadukta, čuvar tunela ili čuvar kosina te kontrolori, - u vlakovima: vlakopratno osoblje, kontrolor putničkog prijevoza, nadređeni službenici željezničkog prijevoznika, a osoblje na lokomotivi samo onda ako u vlaku nema vlakopratnog osoblja (čl. 20. st. 1. Pravilnika).

12.2. Pritom, prema odredbi čl. 22. st. 1. Pravilnika, ovlašteni željeznički radnici imaju pravo i dužnost održavati unutarnji red u okviru svoje djelatnosti i mjesta rada te poduzimati mjere potrebne za sprječavanje svake radnje koja bi bila usmjerena na narušavanje unutarnjeg reda te sigurnosti željezničkog prometa, putnika, drugih osoba i stvari na željezničkom području, a st. 2. točka b. istoga, željeznički radnici ili radnici zaštitarske agencije u svrhu provedbe unutarnjeg reda u željezničkom prometu, mogu poduzeti mjere za udaljenje nepoznate osobe koja se zatekne na željezničkom infrastrukturnom području, koje nije određeno za pristup, kretanje i zadržavanje osoba, te točka f. sprečavati pristup željezničkom infrastrukturnom području koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu.

13. Tužitelj pravilno u reviziji navodi da garažni kolosijeci predstavljaju dio infrastrukturnog područja koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu.

14. Prema naprijed navedenoj odredbi čl. 120. st. 1. ZSIŽS zabranjen je neovlašten pristup i kretanje željezničkom infrastrukturom, a st. 7. upravitelj infrastrukture odgovoran je za održavanje unutarnjeg reda. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi odgovornost tuženika, kao upravitelja infrastrukture za održavanje reda u pružnom pojasu, koju odgovornost tuženik i ne spori ali smatra da je do štete došlo unutar vagona tužitelja u kom smislu da je odgovornost održavanja unutarnjeg reda na samom tužitelju.

14.1. Osim odgovornosti tuženika za održavanje unutarnjeg reda u pružnom pojasu, prema odredbi čl. 4. st. 1. Pravilnika isti je dužan održavati i provedbu unutarnjeg reda u infrastrukturnom pojasu što također tuženik ne spori ali ponavlja da je do štete došlo na vagonu tužitelja za što da je odgovornost na tužitelju.

14.2. Ovlašteni željeznički radnici imaju pravo i dužnost održavati unutarnji red te poduzimati mjere potrebne za sprečavanje svake radnje koja bi bila usmjerena na narušavanje unutarnjeg reda pa tako i mjere za udaljenje nepoznate osobe koja se zatekne na željezničkom infrastrukturnom području koje nije određeno za pristup, kretanje i zadržavanje osoba, ali i sprečavati pristup željezničkom infrastrukturnom području koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu (čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika).

15. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju treća nepoznata osoba došla do vagona tužitelja smještenom na garažnom kolosijeku tuženika prelaskom preko infrastrukturnog pojasa, za kojega je nadležnost održavanja i provedbe unutarnjeg reda neosporno na tuženiku, to proizlazi da na strani tuženika postoji propust u provođenju mjera unutarnjeg reda jer tuženik nije spriječio pristup željezničkom infrastrukturnom području koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu, slijedom čega je uslijed neovlaštenog pristupa trećih osoba vagonu, koje osobe su otuđile vodove visokonaponskog kabela s vagona, tužitelju nastala imovinska šteta.

16. Ovaj sud je u više odluka (pa tako i Rev 189/2023-2 od 22. kolovoza 2023., Rev 518/2022-2 od 17. listopada 2023.) izrazio pravno shvaćanje koje glasi:

„Upravitelj željezničke infrastrukture odgovara temeljem odredbe čl. 120. st. 7. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava („Narodne novine“ broj 82/13, 18/15 i 110/15) i odredbe čl. 4. st. 1., čl. 20. st. 1. i čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu („Narodne novine“ broj 124/10) za štete koje željezničkim prijevoznicima nastanu od strane trećih osoba na njihovoj imovini (prijevoznim kapacitetima - putničkim vagonima) koja se po nalogu upravitelja nalazila unutar pružnog (infrastrukturnog) pojasa.“

17. Naime, tužitelj je imao legitimno očekivanje da će, za vrijeme dok su se njegovi vagoni nalazili na ranžirnom kolosijeku, tuženik kao upravitelj željezničke infrastrukture ispunjavati svoje obveze utvrđene ZSIŽS i Pravilnikom, slijedom čega, na temelju propusta tuženika da onemogući neovlašten pristup i kretanje željezničkom infrastrukturom i da provede mjere unutarnjeg reda, od istog ima pravo zahtijevati naknadu nastale štete pozivom na odredbe čl. 1045. st. 1. i čl. 1085. ZOO. 18. U pogledu pitanja suodgovornosti tužitelja, drugostupanjski sud pogrešno drži da je tužitelj u konkretnom slučaju propustio postupiti sukladno obvezama prema odredbama ZSIŽS i Pravilnika. To stoga jer prema citiranoj odredbi čl. 22. st. 1. Pravilnika, ovlašteni željeznički radnici imaju pravo i dužnost održavati unutarnji red u okviru svoje djelatnosti i mjesta rada.

18.1. Ako bi se prihvatilo shvaćanje drugostupanjskog suda, proizlazilo bi da se za vrijeme dok se vagoni tužitelja nalaze na garažnom kolosijeku za koje područje je za održavanje unutarnjeg reda odgovornost na tuženiku (prema shvaćanju ovog suda iznesenom pod točkom 16. obrazloženja ove odluke), unutar svakog takvog vagona tužitelja morao nalaziti makar jedan njegov zaposlenik ili zaštitar angažiran od strane tužitelja, što prema ocjeni ovog suda nije ni smisao ni svrha spomenutih odredbi ZSIŽS i Pravilnika i predstavljalo bi prevelik i nerazmjeran teret za tužitelja.

18.2. To stoga jer postoji jasno razgraničenje odgovornosti za održavanje unutarnjeg reda kada se radi o odgovornosti tuženika kao upravitelja željezničke infrastrukture. Tuženik je taj koji je trebao i morao onemogućiti trećim nepozvanim osobama pristup infrastrukturi, pa time i vagonima tužitelja, što bi onemogućilo nastanak štete tužitelju.

19. U više ovosudnih odluka (pa tako i Rev 478/2022-2 od 12. srpnja 2023.) izraženo je shvaćanje da pitanje postojanja eventualne podijeljene odgovornosti ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

20. Imajući u vidu po sudovima utvrđene okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud ne nalazi koji propust tužitelja bi doveo do podijeljene odgovornosti za štetu a posebice ne u omjeru 50:50 slijedom čega je odgovor na postavljeno pitanje da u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji suodgovornost željezničkog prijevoznika za štete koje nastanu na željezničkom vozilu koje je garažirano na infrastrukturnom području kolodvora, koje područje je na temelju čl. 120. ZSIŽS i odredbe čl. 4. st. 1., čl. 20. st. 1. i čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika pod isključivim nadzorom upravitelja željezničke infrastrukture.

21. Slijedom navedenog, pravno shvaćanje ovog revizijskog suda glede postavljenog pravnog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije suprotno je pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana presuda, pa je reviziju tužitelja valjalo prihvatiti i pobijanu odluku preinačiti kao u točki I. izreke ove presude.

22. Prema odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP, tužitelju pripada na ime troškova parničnog postupka iznos od 530,89 eura/4.000,00 kn na ime troškova provedenog vještačenja, pa je odlučeno kao u točki II. Izreke ove odluke.

Zagreb, 12. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković

Broj zapisa: 9-30866-bb0fc

Kontrolni broj: 051cc-402ef-034cf

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Slavko Pavković, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.