Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-2079/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari Z. K., iz Č., kuća broj .., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik u N. M., protiv tuženika R. A., d.d. Z., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici J. G. i M. V., odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & G. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7763/2021-26 od 10. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7763/2021-26 od 10. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I, II i IV izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7763/2021-26 od 10. siječnja 2023. pod točkom III. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke utvrđena ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 218-50-3852762 od 21. prosinca 2006. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, u dijelu članak 7. koja glasi: "… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…"

U točki II. izreke presude je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.841,57 eura/ 21.409,79 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Pod točkom III. izreke je odbijen dio zahtjeva za isplatom iznosa od 0,00133 eura/ 0,01 kuna kao prekomjerno zatraženim iznosom.

U točki IV. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.643,17 eura/ 12.380,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i trošak sastava žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate, a podredno pobijanu presudu ukinuti i odrediti da se ponovo provede glavna rasprava. Tuženik također navodi da podnosi žalbu protiv rješenja, iako prvostupanjski sud nije donio rješenje poslovni broj P-7763/2021-26 od 10. siječnja 2023. protiv kojeg tuženik izjavljuje žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Kako je pod točkom III. izreke prvostupanjske presude djelomično odbijen tužbeni zahtjev, u tom dijelu je tuženik uspio u sporu pa sukladno odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a nema pravni interes podnositi žalbu protiv točke III. izreke, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu, u dijelu koji se odnosi na valutu CHF, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnove promjene tečaja valute CHF.

7. Neosnovani su žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 190. i 191. ZPP-a jer je dopustio preinaku tužbe izvršene podneskom tužitelja od 1. travnja 2022 te da sud pobijanim rješenjem dopušta preinaku, a potom u obrazloženju navodi kako tužba nije preinačena jer je tužitelj svojim postupanjem uskladio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

7.1. Odredbom čl. 191. st. 1. ZPP-a je propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

7.2. U ovoj pravnoj stvari je tužitelj tužbom potraživao isplatu ukupnog iznosa od 21.792,23 kune, dok je u podnesku od 1. travnja 2022. postavio zahtjev za isplatu iznosa od 21.409,80 kuna, što znači da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev pa se nedvojbeno ne radi o preinaci tužbe u skladu s odredbom čl. 191. st. ZPP-a.

7.3. Iz stanja spisa je vidljivo da je tuženik u podnesku od 14. travnja 2022. naveo da unatoč činjenici što je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev u odnosu na glavni zahtjev, tužitelj potražuje kamatu od ranijeg datuma nego što je to navedeno u tužbi pa se tuženik preinaci tužbe protivi.

7.4. Da bi se radilo o preinaci tužbe nužno je da tužitelj poveća glavni zahtjev, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 35. st. 2. ZPP-a, tako da promjena početka tijeka zatezne kamate kao akcesorne tražbine ne predstavlja preinaku tužbe. Pored toga, kao što je već naprijed navedeno (točka 2. obrazloženja), prvostupanjski sud nije donio rješenje poslovni broj P-7763/2021-26 od 10. siječnja 2023. kojim bi odlučio o preinaci tužbe niti je takvo rješenje sud prvog stupnja donio tijekom postupka na ročištu pa su u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani.

8. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. U tijeku prvostupanjskog postupka je pravilno utvrđeno:

- da su tužitelj i tuženik sklopili 21. prosinca 2006. Ugovor o kreditu temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u visini od 20.702,77CHF u kunskoj protuvrijednosti za kupnju vozila, a što je sud utvrdio uvidom u Ugovor o kreditu,

- da se mijenjala kamatna stopa i vrijednost valute CHF tijekom ugovornog razdoblja,

- da je tužitelj u svom iskazu naveo da je išao u Auto kuću K. u Č. radi kupnje automobila za osobne potrebe, da su mu djelatnici Auto kuće rekli kako treba sklopiti ugovor s tuženikom s valutnom klauzulom u CHF jer je to najpovoljniji kredit i on je taj prijedlog prihvatio, pa je Ugovor o kreditu potpisao u Auto kući; da mu u Auto kući nisu nudili kredit u nekoj drugoj valuti ili kunama, već su rekli da je švicarski franak najstabilnija valuta i da ima fiksni tečaj, a po njegovom saznanju Auto kuća je radila samo s tuženikom jer su mu rekli da treba s tuženikom sklopiti Ugovor o kreditu; da je bio u poslovnici tuženika u Č. i predao dokumentaciju radi odobrenja kredita, da su mu pročitali Ugovor, ali mu nisu pojašnjavali ugovorne odredbe; da je ovjerio potpis kod javnog bilježnika koji mu je pročitao dio Ugovora i rečeno mu je kolika je valuta CHF te iznos kredita, a pojašnjena su mu njegova prava ako nastupi šteta na vozilu; da je osobno pročitao Ugovor, ali ga nije razumio jer je prepun pravnih izraza; da je početna rata kredita bila 1.300,00 kn do 1.400,00 kn, a potom je narasla preko 2.000,00 kn; da je po zanimanju strojobravar i na pitanje suda što je valutna klauzula odgovorio je da je to vrijednost valute; da je osobno otplaćivao kredit tako da je otplaćivao rate u samoj banci, a 2012. je prijevremeno otplatio kredit cca 50.000,00 kn jer su bile vrlo visoke rate kredita,

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka D. P. od 15. ožujka 2022., iz trg. društva D. d.o.o. Z. (list 93-99 spisa), kojeg je u cijelosti prihvatio, prvostupanjski sud utvrdio da je ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita 21.409,80 kn. 10. U obrazloženju pobijane presude je također navedeno:

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019 prihvatio u cijelosti stajalište Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. a kojom je u bitnom utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju - ugovori o kreditu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije toga i prije zaključenja predmetnih ugovora nisu trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti pa su time povrijedili odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača,

- da tuženik u tijeku postupka ne navodi niti predlaže provođenje dokaza da bi tužitelj bio u prilici pregovarati o pojedinačnim ugovornim odredbama, na način da su njegovi djelatnici koji su nudili kredite za kupnju motornih vozila mogli određene ugovorne odredbe izmijeniti ili o istima pregovarati s tužiteljem, tuženik samo ističe da su bile jasne i razumljive odredbe ugovora o kreditu koje su predmet ovog spora,

- da je odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a; da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Ovdje treba dodati da je u skladu s odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača iz 2014. („Narodne novine“ br. 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kad je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna – odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13 – dalje: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. u čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st 1. ZZP/07 obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Stoga je, imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, pravilna ocjena prvostupanjskog suda da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

13. Iz naprijed navedenog proizlazi su neosnovani žalbeni navodi u kojim tuženik osporava pravilnost primjene odredbe čl. 502.c ZPP-a.

14. Neosnovani su i žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 338. st. 4. ZPP-a jer tuženik smatra da sud nije naveo činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile niti je obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio niti se izjasnio o stavovima stranaka o pravnoj osnovi posla i o njihovim prijedlozima.

15. U konkretnom slučaju je sud prvog stupnja iznio tvrdnje stranaka, obrazložio je koje činjenice i kako ih je utvrdio te se izjasnio o stavovima stranaka.

16. Nadalje, tuženik u žalbi navodi kako je već u odgovoru na tužbu istaknuo da su stranke pojedinačno pregovarale o valuti uz koju će tužitelj vezati svoj ugovor o kreditu.

17. No, sam tuženik navodi kako je tužitelj iskazao da mu nije ponuđen kredit u drugoj valuti, ali da je u tom dijelu tuženik prigovorio istinitosti iskaza tužitelja s obzirom da drugačije proizlazi iz isprava u spisu.

18. Iz sadržaja zapisnika s ročišta održanog 2. studenoga 2022. (list 144-145 spisa) na kojem je saslušan tužitelj, vidljivo je da zamjenik punomoćnika tuženika stavio primjedbu na iskaz tužitelja da mu nije ponuđen ugovor o kreditu u nekoj drugoj valuti, pri čemu svoju primjedbu nije detaljnije obrazlagao te je izjavio da povlači prijedlog za saslušanje svjedokinje M. Š., a ostaje kod prijedloga da se pozove javna bilježnica radi saslušanja.

19. No, okolnost da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo moguće sklopiti i ugovor o kreditu u EUR, sama po sebi ne znači da je sklapanje takvog ugovora ponuđeno tužitelju niti da su stranke pregovarale u vezi valute kredita, a tuženik na tu okolnost nije predložio saslušanje djelatnika banke koji je sudjelovao u sklapanju konkretnog Ugovora o kreditu. Naime, iz odgovora na tužbu je vidljivo da je tuženik predložio saslušanje svjedoka D. P., na adresi tuženika, bez navođenja na kojem radnom mjestu je predložena svjedokinja radila, je li sudjelovala u razgovorima s tužiteljem u vezi s ponudom kredita niti je li sudjelovala u sklapanju konkretnog Ugovora o kreditu, da bi na ročištu održanom dana 15. veljače 2022. (list 88-90 spisa) izjavio da povlači prijedlog za saslušanjem svjedoka predloženog u odgovoru na tužbu te da predlaže saslušati svjedokinju M. Š., bez navođenja na koje okolnosti predlaže saslušati navedenu svjedokinju te bez izjašnjavanja je li predložena svjedokinja neposredno sudjelovao u sklapanju predmetnog Ugovora.

20. Neosnovani su i žalbeni navodi da prvostupanjski sud tuženiku nije dopustio dokazivati okolnosti konkretnog Ugovora o kreditu, budući da je sud prihvatio i proveo tuženikov prijedlog saslušanja tužitelja iz kojeg proizlazi da stanke o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nisu pregovarale, dok je prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika (zapravo javnobilježničke prisjednice) odbio.

20.1. Naime, iz podatka u spisu je vidljivo da je tuženik u odgovoru na tužbu i na ročištu održanom dana 15. veljače 2022. predložio saslušanje svjedoka L. I., javnobilježničke prisjednice kod javne bilježnice J. C. u Č..

20.2. Međutim solemnizacija ne predstavlja dokaz da je javni bilježnik protumačio korisniku kredita učinke i pravne posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF. To iz razloga što u ugovorima koji sadrže odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF nisu navedeni ni obrazloženi kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz te zaštitne klauzule (str. 53. presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 15. lipnja 2018.) pa javni bilježnik nije mogao objasniti tužitelju kao korisniku kredita značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u CHF jer isti nisu bili sadržani u ugovoru kojeg je solemnizirao.

20.3. Pored toga, sama mogućnost izbora valute kredita prije realizacije predmetnog kredita nije od utjecaja na ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na utvrđenje da li su ništetne odredbe konkretnog Ugovora o kreditu kojeg su stranke sklopile 21. prosinca 2006. u iznosu od CHF 20.702,77. To iz razloga što mogućnost izbora valute prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu ne može anulirati ništetnost spornih ugovornih odredaba iz tog Ugovora.

20.4. Naime, pravomoćnom presudom donesenom u kolektivnom sporu je odlučeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora banka kao trgovac, nije u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, kao i neizvjesnost iznosa glavnice kredita kojeg je potrošač kao dužnik imao obvezu vratiti banci.

21. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da je tuženiku bio doveden u poziciju koja grubo krši temeljno pravo tuženika na pravično suđenje (right to be heard) jer je njegov dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja proveden, dokazni prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika je opravdano odbijen (pri čemu tuženik u žalbi ni ne ističe da je ipak trebalo provesti taj dokaz), dok je od dokaza za saslušanje djelatnika banke tuženik odustao, s time da treba naglasiti da u odnosu na predloženog svjedoka tuženik nije ni tvrdio da ima neposrednih saznanja o sklapanju konkretnog Ugovora o kreditu.

22. U odnosu na žalbene navode tuženika kako je on prigovorio nalazu vještaka u cijelosti jer je izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom, što nesporno nije ugovoreno te da prvostupanjski sud ni te prigovore nije otklonio, treba reći da predmet spora nije bio zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenih iznosa s osnove promjenjive kamatne stope pa su žalbeni navodi o fiksnoj kamatnoj stopi neosnovani.

23. Nadalje, žalitelj ističe da je sudski vještak u izračunu prikazao samo više plaćene anuitete, zanemarujući one koji su manje plaćeni.

23.1. Na opisani žalbeni navod valja odgovoriti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. naveo da kada tuženik samo općenito stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate. Slijedom navedenog, ne ulazeći u pitanje osnovanosti ili neosnovanosti tražbine tužene stranke, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

23.2. Uvažavajući naprijed opisano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj drugostupanjski sud je i žalbene navode koji se odnose na neuračunavanje manje plaćenih anuiteta (tzv. negativnu razliku) ocijenio neosnovanima.

24. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio tuženikov prigovor zastare neosnovanim, navodeći da je tužba podnesena 17. svibnja 2021., a zastara potraživanja prema tuženiku s osnova valutne klauzule je počela teći 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., što znači da zastara po toj osnovi nastupa s danom 14. lipnja 2023. Iz naprijed navedenog je vidljivo da je tužba podnesena unutar zakonskog roka te potraživanja tužitelja nisu u zastari, s time da ovaj drugostupanjski sud dodaje da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći petogodišnji zastarni rok (čl. 225. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje. ZOO/05).

25. Neosnovani su i žalbeni navodi da tužitelj nije dokazao nepoštenje tuženika.

25.1. Sud prvog stupnja je u odnosu na primjenu odredbe čl. 1115. ZOO-a naveo kako iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18, povodom kolektivne tužbe udruge F., proizlazi:

- da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer da im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

- da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, te

- da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

Iz navedenoga prvostupanjski sud smatra da je tuženik kao ugovorna strana koja se bavi plasiranjem kredita kao glavnom djelatnošću morao, prilikom sklapanja ugovora s tužiteljem kao potrošačem, postupati u skladu s pažnjom dobrog gospodarstvenika sukladno odredbi čl. 10. ZOO-a, a da to nije učinio, te je shvaćanje tog suda da je tuženik bio svjestan ili barem morao biti svjestan nedopuštenosti i nepoštenosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi zbog čega je bio nepošten od trenutka sklapanja ugovora jer je znao ili morao znati za razloge ništetnosti, a svejedno je primao tužiteljeve uplate prema ništetnim odredbama. Slijedom navedenoga je tuženik dužan platiti tužitelju zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od trenutka primitka svakog pojedinog preplaćenog iznosa sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a.

26. U odnosu na odluku o troškovima postupka, tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio tužitelju sve poduzete radnje prema vrijednosti boda od 15,00 kuna, iako je navedena vrijednost boda stupila na snagu tek 5. studenoga 2022.

26.1. Odredbom Tbr. 48. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova dalje: Tarifa) propisano je da

zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

26.2. Izmjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 126/2022 od 28.10.2022.), koja je stupila na snagu 5. studenoga 2022., izmijenjen je Tbr. 50 te vrijednost boda iznosi 15,00 kuna.

26.3. S obzirom da je u vrijeme donošenja pobijane presude 1. prosinca 2022. bila na snazi odredba kojom je propisana vrijednost boda u iznosu od 15,00 kuna, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbom Tbr. 48. st. 3. Tarife odlučio o troškovima postupka primjenom boda upravo u visini od 15,00 kuna.

27. Slijedom navedenoga i na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke.

28. S obzirom da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka II izreke).

U Zagrebu 12. ožujka 2024.

Predsjednika vijeća:

Slavica Garac, v.r.