Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-1009/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ordane Labure, kao predsjednice vijeća, Maje Skorić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Tonija Šantić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. P. iz S., OIB: …, koji je zastupan po punomoćniku M. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika V. B. iz S., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu pod brojem Pn-388/2017 od dana 29. rujna 2022.godine, u sjednici održanoj dana 12. ožujka 2024. godine
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja, te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu pod brojem Pn-388/2017 od dana 29. rujna 2022. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje.
II. Odluku o parničnom trošku žalbenog postupka, donijet će prvostupanjski sud.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev za naknadu štete iz osnova neimovinske štete zbog povreda osobnosti (pretrpljenog straha i pretrpljenih duševnih boli zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva) u ukupnom iznosu od 50.000,00 kuna sa zateznim kamatama, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (točka I. izreke).
2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, te obveže tuženika na naknadu parničnog troška uključujući i parnični trošak žalbenog postupka, podredno, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje pred drugom sutkinjom ili sucem prvostupanjskog suda.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet ovog spora, prema činjeničnim navodima tužbe i tijekom postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti za koju tvrdi da mu je pričinjena od strane tuženika kao izvora informacije koji je poslužio kao podloga za objavu teksta na internetskom portalu „U.“ dana 7. kolovoza 2014. godine pod naslovom „POKRAO GA ODVJETNIK, A SUTKINJA ODBILA SASLUŠATI KLJUČNE SVJEDOKE“, a u kojem da su objavljene neistinite informacije kojima je povrijeđena čast tužitelja, njegov ugled i dostojanstvo, a sve vezano za zastupanje tuženika po tužitelju kao odvjetniku u parnici vođenoj pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem P-2325/04 koji se vodio povodom materijalnih nedostatka na osobnom vozilu tuženika marke Suzuki Vitara a koji je tuženik pravomoćno izgubio.
6. Iz razloga presude proizlazi da je prvostupanjski sud u postupku utvrdio da je tuženik subjektivno doživljavao predmetni spor i smatrao da ga je izgubio jer ga tužitelj kao punomoćnik nije ispravno zastupao, da se obratio portalu „U.“, da je u uredu tog portala donio primjerak spisa, i T. E.-S. ispričao subjektivni dojam o predmetu, da je T. E.-S. sutradan nazvao tuženika i obavijestio ga da je sporni tekst objavljen, da tuženika nije kontaktirao prije objave teksta u smislu odobravanja sadržaja, a niti je sudjelovao u pisanju teksta, da je u potpisu istog „Istražni tim udarno“, a T. E.-S. da je u kaznenom postupku vođenom pod brojem K-1133/14 na ročištu 25. siječnja 2017. godine priznao da je napisao tekst vjerujući navodima tuženika, bez prethodne provjere, te je na temelju tako utvrđenih činjenica zaključio da tekst nije napisao, niti objavio, a niti autorizirao tuženik, a i u situaciji da je tome tako da bi primjenom pravila o teretu dokazivanja trebalo odbiti tužbeni zahtjev, jer tužitelj da nije dokazao da između obraćanja tuženika T. E.-S. i objave neistinite informacije postoji uzročno posljedična veza, slijedom čega da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete prema odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) koji je mjerodavna za donošenje odluke u ovom postupku.
7. U pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je činjenično stanje u pobijanoj presudi ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, dijelom zbog pogrešnog pravnog pristupa jer se tuženiku na teret ne stavlja pisanje i objava spornog teksta, već davanje neistinitih informacije na temelju kojih je T. E.-S. sastavio tekst, a dijelom jer prvostupanjski sud, posljedično tome, nije na pouzdan način utvrdio da li se radi o neistinitim informacijama podobnim za nanošenje štete tužitelju i da li između obraćanja tuženika T. E.-S. i objave takvih informacije u vidu članka na portalu, postoji adekvatna uzročno posljedična veza.
8. Naime, kod nesporne činjenice da je upravo tuženik stupio u vezu s portalom „U.“, točnije neposredno u vezu s autorom teksta koji je objavljen pod naslovom „ POKRAO GA ODVJETNIK, A SUTKINJA ODBILA SASLUŠATI KLJUČNE SVJEDOKE“, prvostupanjski sud u tom pravcu nije ocijenio cjeloviti sadržaj isprike T. E.-S. u kaznenom postupku vođenom pod brojem K-1133/14 na ročištu 25. siječnja 2017. godine u kojoj je isti između ostaloga naveo da je „vjerovao navodima V. B.“, a niti činjenicu da se tužitelju neposredno nakon T. E.-S. ispričao i tuženik (koji je naveo: „Žao mi je što sam vas oklevetao i primite moju najdublju ispriku“), a koje isprike je tužitelj prihvatio, te je privatna tužba, sukladno odredbama članka 527. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08 i dr.), podnesena zbog kaznenog dijela klevete vezano za neistinite tvrdnje navedene u objavljenom tekstu, bila odbačena (a koji odbačaj nema utjecaja na odluku u ovom postupku).
9. Također, prvostupanjski sud nije ocijenio iskaz samog tuženika saslušanog na ročištu rasprave dana 13. svibnja 2021. godine u kojem je između ostalog naveo da je nazvao gospodina E.-S. i kazao o čemu se radi , tako i iskaz na ročištu rasprave 8. ožujka 2022. godine u kojem je između ostalog naveo da s gospodinom E.-S. nije posebno razgovarao, već je naveo okvirne informacije o svom slučaju, te da je već sutradan nakon objave članka, cijeli članak objavio na svom F., te da mu je bilo krivo što isti nisu objavili i I., S. D., N. TV i drugi mediji, budući da je „njegovu priču“ prvi objavio portal „U.“, kao i s tim u vezi i sadržaj podneska tuženika od dana 23. studenog 2020. godine u ovom postupku u kojem tuženik navodi da ga je tužitelj u postupku u kojem ga je zastupao - prodao ili poklonio tuženom Auto salonu „T.“, da je dobio patološkog prevaranta za vratom, te da je u navedenom predmetu došla sutkinja koja je prema njegovim saznanjima surađivala sa odvjetnikom P. i Auto salonom „T.“.
10. Nadalje, prvostupanjski je sud posljedično propustio utvrditi s obzirom na sadržaj samog članka, da li se radi o neistinitoj informaciji vezanoj za pravilnost postupanja tužitelja kao punomoćnika tuženika u postupku vođenom pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem P-2325/04, ovo pogotovo kada autorizacija teksta predstavlja jedan od razloga za ekskulpaciju od odgovornosti, međutim odnosi se na nakladnika prema članku 21. stavak 4. Zakonu o medijima („Narodne novine“, broj: 59/04, 84/11, 81/13, 114/22), a iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik, koji se ispričao za klevetu u kaznenom predmetu, tijekom postupka konkretizirao koja je razlika između onog što je rekao u razgovoru T. E.-S. (a koji je nedvojbeno prethodio predaji spisa, odnosno dokumentacije) i onog što je u tekstu objavljeno u odnosu na namjerne propuste i greške u zastupanju tuženika od strane tužitelja i udruživanje s protivnom strankom, kao i uredujućom sutkinjom, te pribavljanja nezakonite imovinske koristi, kao ni da je u tom pravcu zatražio ispravak objavljenih informacija.
11. Slijedom navedenog, iz naprijed navedenih razloga, žalbu tužitelja trebalo je uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje, da bi u skladu sa naprijed navedenim primjedaba ovog ukidnog rješenja, utvrdio odlučne činjenice spora, u tom pravcu ponovo izveo sve već provedene dokaze, te potom pravilnom ocjenom istih sukladno članku 8. ZPP, bio u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.
12. Odluka o parničnom trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.
U Šibeniku, 12. ožujka 2024. godine
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Ordana Labura v.r.
