REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1018/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Đ. iz D., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u D., protiv I-tuženika P. L. iz D., OIB:..., II-tuženika M. L. iz Sjedinjenih Američkih Država, California, G. B., OIB:..., III-tuženika N. L . iz Sjedinjenih Američkih Drava, Florida, M., IV-tuženika I. L. iz R., OIB:..., V-tuženika N. L. iz R., OIB:..., VI-tužene J. M. rođ. L. iz M., OIB:..., VII-tužene K. K. iz K., OIB:..., VIII-tužene S. D. iz R., OIB:... i IX-tužene I. K. iz P., OIB:..., koje zastupa punomoćnik P. M., odvjetnik u D., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž- 463/19-2 od 29. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-286/17 od 21. studenoga 2018., u sjednici održanoj 12. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev I-IX-tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je tužitelj isključivi vlasnik posebnog dijela nekretnine označenog i opisanog kao „cijelo prizemlje i prvi pod zabilježeno u nacrtu žutom bojom i slovom „C““ uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine čest.zgr. 2375 k.o. D., zk.ul. 143 k.o. D., te da su tuženici dužni trpjeti uknjižbu tužitelja u zemljišne knjige Općinskog suda za cjelinu prava vlasništva posebnog dijela nekretnine označenog i opisanog kao „cijelo prizemlje i prvi pod zabilježeno u nacrtu žutom bojom i slovom „C““ uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine čest.zgr. 2375 k.o. D., uz izbris tog prava sa imena tuženika, odnosno sa imena pravnih prednika tuženika I. L. N. i Đ. L. N. (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 16.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja te tuženicima nije dosuđen trošak žalbenog postupka.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2561/2020-2 od 2. prosinca 2020. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:
„Je li upis treće osobe kao vlasnika nekretnine u zemljišne knjige nužno šteti savjesnosti posjeda?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19
– dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju čl. 107. st.1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22), predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
5. U odgovoru na reviziju I-IX-tuženici predlažu odbiti reviziju tužitelja te traže trošak sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija tužitelja nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Prvostupanjski sud utvrdio je na temelju izvedenih dokaza da je tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika posjednik predmetne nekretnine od 1953., te da je 1979. saznao da nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, već da su upisani njegovi ujaci ne temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. A. L. Prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj od 1979. morao znati da mu ne pripada pravo na vlasnički posjed predmetne nekretnine odnosno da od tada nije bio pošteni posjednik predmetne nekretnine, te da tužiteljevo zahtijevanje izdavanja tabularne isprave od tada upisanih suvlasnika predstavlja dovoljan dokaz da je tužitelj znao da mu ne pripada pravo vlasništva. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev na temelju odredbe paragrafa 1468. OGZ, obzirom tužitelju do 1979. nije istekao tridesetogodišnji rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
9. Drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 373.a ZPP ocjenjujući da je prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda tadašnje države utvrđeno da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban zakonit posjed od 20 godina, čime je izmijenjen rok dosjelosti od 30 godina iz paragrafa 1468 OGZ. Nadalje drugostupanjski sud ocjenjuje da niti majka tužitelja nije bila pošteni posjednik sporne nekretnine, jer je znala za postojanje oporuke pok. A. L., jer ju je upravo i ona predala punomoćniku svoga brata. Naime, drugostupanjski sud je ocijenio da je posjed tužitelja mogao postati pošten eventualno nasljeđivanjem te nekretnine iza svoje majke koja je umrla 1966., ali od tada pa do 1979. nije prošlo 20 godina. Drugostupanjski sud također zaključuje da ostavinski postupak iza tužiteljeve majke nije vođen, pa tužitelj nije sam nasljednik iza nje jer je imao i dvije sestre. Nadalje drugostupanjski sud ocjenjuje da je tužitelj imao saznanje da nije vlasnik predmetne nekretnine i iz činjenice što je od tuženika od 1979. tražio da predmetnu nekretninu prepišu kao njegovo vlasništvo, a što isti nisu željeli učiniti, čime su jasno manifestirali tužitelju da na tu nekretninu polažu pravo vlasništva, radi čega tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću bez obzira na vrijeme posjedovanja nekretnine.
10. U odnosu na predmetno pravno pitanje za ukazati je da u okolnostima konkretnog slučaja saznanje tužitelja za upis treće osobe kao vlasnika predmetne nekretnine u zemljišne knjige nije jedina okolnost na temelju koje su nižestupanjski ocijenili da tužiteljev posjed predmetne nekretnine nije bio pošten.
11. Naime, zaključak nižestupanjskih sudova vezan za tužiteljevo nepoštenje proizlazi i iz okolnosti da vlasnici predmetne nekretnine nisu htjeli tužitelju izdati tabularnu ispravu, čime su jasno manifestirali da na predmetnu nekretninu polažu pravo vlasništva.
12. Slijedom navedenog pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da tužitelj nije pošten posjednik, radi čega nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću, bez obzira na vrijeme posjedovanja te nekretnine.
13. Budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija dopuštena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.
14. Odluka o zahtjevu I-IX-tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.
Zagreb, 12. ožujak 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
