Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1031/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednice vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavod, Z., OIB: …, ured R., R., kojeg zastupa punomoćnica N. J., u radnom odnosu kod tužitelja, protiv tuženice A. D. A., R., OIB: …, koju zastupa punomoćnik S. I., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-969/2021-14 od 31. kolovoza 2023., dana 12. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-969/2021-14 od 31. kolovoza 2023.

II Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke presude naloženo je tuženici tužitelju isplatiti iznos od 2.085,26 eura/ 15.711,39 kn[1] s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos pobliže određeno u točki I. izreke presude, točkom II. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadom troška parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude, žalbu je podnijela tuženica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u skladu s navodima žalbe uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom novčanog iznosa na ime naknade neosnovano isplaćene tuženici u 2015. odnosno 2016. na temelju rješenja tužitelja koje je poništeno rješenjem zavoda, ured R., Klasa: …, Urbroj: … od 5. listopada 2020.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a ocijenjeno je i da je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom prava zakonito odlučio kao u izreci.

5.1. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a na koju sadržajno upućuje tužitelj, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

6. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene radi isplate novčanog iznosa koji je tužena nepripadno primila u razdoblju od lipnja 2015. do veljače 2016., a sve temeljem rješenja tužitelja koje je poništeno rješenjem zavoda, ured R., Klasa: …, Urbroj: … od 5. listopada 2020.

7. Na temelju utvrđenja da je rješenjem zavoda, ured R., Klasa: …, Urbroj: … od 15. siječnja 2020. tuženici utvrđen prestanak statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju zavoda po osnovi nezaposlenosti iz čl. 7. st. 1. toč. 13. a Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju s danom 25. listopada 2009., a to je rješenje postalo pravomoćno 13. veljače 2020. i izvršno 28. siječnja 2020., da je rješenjem zavoda, ured R., Klasa: …, Urbroj: … od 5. listopada 2020. poništeno rješenje zavoda, ured R., Klasa: …, Urbroj: … od 2. srpnja 2015., kojim je tuženici priznato pravo na rodiljnu i roditeljsku brigu o novorođenom djetetu, kao i isplata novčane naknade za vrijeme korištenja istog prava, za dijete, u razdoblju od 20. svibnja 2015. do 20. siječnja 2016., a istim je rješenjem poništena i isplata jednokratne novčane potpore isplaćene dana 15. srpnja 2015. u iznosu od 2.328,20 kn tuženici za dijete, da je predmetno rješenje postalo pravomoćno 5. studenoga 2020., a izvršno 20. listopada 2020., da je tuženoj kao osiguranici tužitelja na ime naknade za roditeljsku brigu i na ime jednokratne novčane potpore isplaćeni traženi iznos (pri čemu visina zahtjeva nije niti sporna među strankama).

8. Među strankama nije sporno da je rješenjem tužitelja tuženoj za sporno razdoblje priznato pravo na rodiljnu i roditeljsku brigu o novorođenom djetetu, kao i isplata novčane naknade za vrijeme korištenja istog prava te da joj je isplaćen novčani iznos na ime jednokratne novčane potpore.

9. Kao i tijekom prvostupanjskog postupka, tako i u žalbenom tužena ističe prigovor zastare te smatra kako nije nepošten stjecatelj sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023- dalje ZOO). Dakle sporna je primjena materijalnog prava.

10. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

10.1. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

10. 2. Odredbom čl. 215. st. 1. ZOO propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

10.3. Odredbom čl. 225. ZOO je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

11. Pravomoćnim i izvršnim rješenjem tužitelj zavoda, ured R., Klasa: …, Urbroj: … od 5. listopada 2020. tužitelja poništeno je ranije rješenje zavoda, ured R., Klasa: …, Urbroj: … od 2. srpnja 2015. kojim je tuženici bilo priznato pravo na rodiljnu i roditeljsku brigu o novorođenom djetetu , kao i isplata novčane naknade za vrijeme korištenja istog prava i kojim je bilo utvrđeno pravo na isplatu jednokratne novčane potpore. Tužena nije tijekom upravnog postupka osporavala navedeno rješenje niti je protiv istog pokrenula upravni spor.

11.1. Predmetno upravno rješenje je odluka nadležnog tijela i predstavlja prethodno pitanje u smisli čl. 12. ZPP čijim je rješenjem sud vezan. Svakim daljnjim preispitivanjem postupka i činjenica na kojim se temelji predmetno rješenje dovelo bi do grubog kršenja stvarne nadležnosti propisane čl. 34. i 34. a ZPP. Zakonitost i pravilnost predmetnih upravnih rješenja tužena je imala priliku preispitivati u upravnom postupku i eventualno upravnom sporu što je propustila učiniti.

11.2. Isto tako ovaj sud je kontrolirao pravilnost pobijane presude kroz Europsku konvenciju za zaštitu ljudska prava i temeljnih sloboda (Narodne novine broj : 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10- dalje Konvencija) i čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju te osobito kroz odluku Europskog suda za ljudska prava presudu broj 48921/13 od 26. travnja 2018. Čakarević vs RH. Ovaj sud je utvrdio kako iako se radi o sličnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi u ovom konkretnom predmetu nije došlo do povrede Konvencije i čl. 1. Protokola broj 1. Naime, u konkretnom predmetu miješenje javne vlasti je bilo utemeljeno na zakonu i postignuta je pravedna ravnoteža između općeg interesa i zaštite prava pojedinca na mirno uživanje vlasništva. Tijela državne vlasti nisu učinila pogrešku donoseći rješenje kojim je poništeno rješenje kojim je tuženici priznato pravo na rodiljnu i roditeljsku brigu o novorođenom djetetu, kao i isplata novčane naknade za vrijeme korištenja istog prava i kojim je bilo utvrđeno pravo na isplatu jednokratne novčane potpore. Tuženica je tužitelju dostavila podatke potrebne za priznavanje navedenog prava iako je znala da ne može biti u isto vrijeme obvezno zdravstveno osigurana u dvije države te stoga biti korisnica navedenog prava ( morala je biti svjesna postojanja zapreke za ostvarivanje traženog prava, odnosno doprinijela je tome da bez osnove prima novčanu naknadu). Prosječan građanin i osiguranik je upoznat da sukladno čl. 122. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ( Narodne novine broj : 80/2013, 137/2013) Zavod za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe ima pravo i obvezu provjeravati postojanje okolnosti na osnovi kojih je prijava podnesena, odnosno na osnovi kojih je osobi priznao status. Također čl. 46. st. 4. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ( Narodne novine broj : 85/2008, 110/2008, 34/2011, 54/2013, 152/2014) propisuje da je Zavod dužan i ovlašten, u svrhu provjere osobnih podataka, ostvarene plaće/dohotka, ispunjavanja pravnih, medicinskih i drugih uvjeta za ostvarivanje i korištenje prava na rodiljne i roditeljske potpore prema ovom Zakonu, prije i za vrijeme korištenja ostvarenih prava od strane korisnika provjeriti postojanje zakonom propisanih činjenica i okolnosti na osnovi kojih korisnik stječe i/ili koristi pravo na rodiljnu i roditeljsku potporu, a korisnici prava, poslodavci i druge pravne osobe, na temelju čijih se podataka i isprava odlučuje o ispunjavanju uvjeta za ostvarenje i/ili korištenje prava na rodiljne i roditeljske potpore, dužni su Zavodu i ustrojbenoj jedinici Zavoda dostaviti i predočiti sve činjenice i dokaze odlučne za priznavanje i/ili korištenje traženog, odnosno ostvarenog prava. Također je kroz oba zakona osigurana zaštita kroz dvostupanjski upravni postupak i upravni spor. Što tužena uopće nije konzumirala. Tužena nije dokazala nikakvo posebnu otegotnu ekonomsku, socijalnu, zdravstvenu ili drugu okolnost zbog koje bi povrat utužene naknade bilo pretjerano opterećenje za nju.

11.3. Polazeći od utvrđenja kako do priznavanja prava tužnoj nije došlo pogreškom upravnog tijela (tužitelja) već davanjem netočnih podataka od strane tužene, te da je tužena propustila iscrpiti sva dopuštena pravna sredstva za provjeru predmetnih upravnih rješenja (upravni postupak i spor) te da je sud vezan stvarnom nadležnošću propisanom čl. 34. i čl. 34. a. ZPP kao i da tužena nije dokazala posebne otegotne okolnosti na svojoj strani to ovaj sud nije našao da je došlo do povrede Konvencije.

11.4. Isto tako potrebno je navesti da sukladno čl. 115. Ustava RH (Narodne novine broj: 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava. Ovaj su kao i prvostupanjski sud vezani su stvarnom nadležnošću propisanom čl. 33., čl. 34. i čl. 34.a. ZPP. Predmetno upravno rješenje na kojem tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev je svojevrsna res judicata u čiju pravilnost donošenja ovaj sud ne smije uzlaziti jer bi time bilo narušeno načelo pravne sigurnosti i vladavina prava, čl. 6. st. 1. Konvencije. To što je stranka propustila iskoristiti sva pravna sredstva koja su joj stajala na raspolaganju ne može dovesti do narušavanja pravne sigurnosti bez obzira što je na jednoj strani tijelo javne vlasti kao načelno jača strana.

12. Kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud, tužena je bila nepoštena u trenutku stjecanja predmetnog novčanog iznosa iz razloga što je znala da je prijavljena na zdravstveno osiguranje u B. i H. s danom 26. listopada 2009. što i proizlazi iz rješenja tužitelja od 5. listopada 2020., te da joj je iz tog razloga rješenjem tužitelja Klasa: …, Urbroj: … od 15. siječnja 2020. prestao status obveznog zdravstvenog osiguranja u Republici Hrvatskoj. Dakle tužena je znala i nije joj moglo ostati nepoznato da u isto vrijeme ima status osiguranika obveznog zdravstvenog osiguranja kod nadležnog tijela u B. i H. i kod tužitelja u Republici Hrvatskoj. Stoga je pravilno sud odlučio pobijanom odlukom da je dužna tužitelju platiti zatezne kamate na neosnovano primljene iznose od dana kada ih je primila pa do isplate sukladno čl. 1115. ZOO.

12.1. Također je neosnovan i prigovor zastare tužene iz razloga što je predmetnim rješenjem tužitelja od 5. listopada 2020. poništeno pravo tužene na rodiljnu i roditeljsku brigu o novorođenom djetetu kao i isplata novčane naknade za vrijeme korištenja istog prava i pravo na isplatu jednokratne novčane potpore. Kako je predmetno rješenje postalo izvršno 20. listopada 2020. tužitelj nije mogao prije toga datuma zahtijevati povrat neosnovano stečenog od tužene. Tužitelj je tužbu podnio pravovremeno 2. lipnja 2021. unutar roka propisanog odredbom čl. 225. ZOO.

12.2. Ostale žalbene navode ovaj sud nije razmatrao jer su isti trebali biti istaknuti i raspravljeni tijekom upravnog postupka odnosno upravnog spora koji tužena nije vodila što je detaljno obrazloženo u točkama 11.-11.4. ove odluke.

13. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužene i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

14. Obzirom da tužena nije uspjela sa žalbom, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 166. ZPP-a, ne pripadaju joj troškovi žalbenog postupka te ju je trebalo odbiti i odlučiti kao u točki II izreke.

U Zagrebu, 12. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Feuš, v.r.