REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4437/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., (OIB: …), zastupanog po punomoćnicama V. D. L., odvjetnici iz Z. i A. M., odvjetnici iz T., protiv tuženice W. G. G. - L. iz Njemačke, A., (OIB: …), zastupane po punomoćniku Z. D., odvjetniku iz T., radi raskida ugovora ili utvrđenja da je raskinut, te u pravnoj stvari po protutužbi protutužiteljice W. G. G. - L. iz Njemačke, A., (OIB: …), zastupane po punomoćniku Z. D., odvjetniku iz T., protiv protutuženika M. M. iz Z., (OIB: …), zastupanog po punomoćnicama V. D. L., odvjetnici iz Z. i A. M., odvjetnici iz T., radi izdavanja isprave podobne za upis u zemljišne knjige prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja ujedno i protutuženika (dalje: tužitelja) za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-541/2022-2 od 13. lipnja 2022. i rješenja istoga suda posl. br. Gž-542/2022-2 od 13. lipnja 2022. i Gž-543/2022-2 od 13. lipnja 2022., kojima je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru posl. br. Ps-97/2020 od 28. rujna 2021., dopunska presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru posl. br. Ps-97/2020 od 8. ožujka 2022., potvrđeno rješenje o ispravku dopunske presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru posl. br. Ps-97/2020 od 10. ožujka 2022. te preinačena odluka u točki 2. stavka II. rješenja o trošku postupka iz rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru posl. br. Ps-97/2020 od 28. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika koji glasi:

"I. Raskida se Ugovor o kupoprodaji nekretnina (stana) zaključen između tužitelja i tužene ovjeren kod Javnog bilježnika P. Ž. pod br. Ov-1268/14 dana 14.02.2014., a kojim ugovorom je tužitelj prodao tuženiku 1445/10000 dijela čestice zem. 1556/95 k.o. O. povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to stana na drugom katu, označenog slovom E i crvenom bojom, a koji se sastoji od hodnika, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice, kupaonice i tri spavaće sobe, ukupne korisne površine 76,67 m2, te sporednog dijela lođe u površini od 13,00 m2 uz istodobno pravo sjedinjenja zemljišta i zgrade, koji stan se nalazi u kući i dvor ukupne površine 496 m2, sagrađenoj na čest. zem. 1556/95 upisanoj u zk. ul. 4908 k.o. O., poduložak 5, sve upisano kod Općinskog suda u Trogiru.

II. Tužena je dužna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak ovog spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate."

2. Usvaja se protutužbeni zahtjev tužene - protutužiteljice koji glasi:

"I. Dužan je tužitelj - protutuženik M. M. OIB: … izdati tuženoj - protutužiteljici W. G. G. - L. OIB: … ispravu podobnu za upis prava vlasništva 5 suvlasnički dio: 1445/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) 1. Dijela čest. zem. 1556/95 povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to stana na drugom katu, označenog slovom E i crvenom bojom, a koji se sastoji od hodnika, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice i tri spavaće sobe, ukupne korisne površine 76,67 m2, te sporednog dijela lođe u površini od 13,00 m2 sve položeno u k.o. O. zk.ul. 4908 poduložak 5 na ime W. G. G. - L. uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tužitelja - protutuženika M. M.

II. Dužan je tužitelj - protutuženik u roku od 15 dana naknaditi tuženoj - protutužiteljici troškove postupka u iznosu od 239.315,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od presuđenja pa do isplate po stopi od 7,83% a u slučaju promjene stope određuje se povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenog na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.“

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je i prijedlog za donošenjem privremene mjere.

1.1. Dopunskom presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"1. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika koji glasi:

"Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o kupoprodaji nekretnina (stan) zaključen između tužitelja - sada protutuženika M. M., OIB …, Z., …, i tužene - sada protutužiteljice W. G. G.-L., OIB …, Njemačka, A., …, ovjeren kod javnog bilježnika P. Ž. u T. pod poslovnim brojem OV-1268/14, od dana 14. 02. 2014, a kojim je ugovorom tužitelj - sada protutuženik prodao tuženoj - sada protutužiteljici 1445/10000 dijela čes. zem. 1556/95 KO O. povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to stana na drugom katu, označen slovom E i crvenom bojom, a koji se sastoji od hodnika, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice, kupaonice i tri spavaće sobe, ukupne korisne površine 76,67 m2, te sporednog dijela lođe u površini od 13,00 m2, uz istodobno pravo sjedinjenja zemljišta i zgrade, koji stan se nalazi u kući i dvor ukupne površine 496 m2, sagrađenoj na čes. zem. 1556/95 upisanoj u ZU 4908 KO O., poduložak 5, sve upisano kod Općinskog suda u Splitu, Stalna sluţba u Trogiru."

1.3. Rješenjem o ispravku dopunske presude riješeno je:

"I. Ispravlja se točka I izreke Dopunske Presude Ps-97/2020 od 08 ožujka 2022. tako da ista sada glasi:

"Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o kupoprodaji nekretnina (stan) zaključen između tužitelja - sada protutuženika M. M., OIB …, Z., …, i tužene - sada protutužiteljice W. G. G.-L., OIB …, Njemačka, A., …, ovjeren kod javnog bilježnika P. Ž. u T. pod poslovnim brojem OV-1268/14, od dana 14. 02. 2014., a kojim je ugovorom tužitelj - sada protutuženik prodao tuženoj - sada protutužiteljici 1445/10000 dijela čest. zem. 1556/95 KO O. povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to stana na drugom katu, označen slovom E i crvenom bojom, a koji se sastoji od hodnika, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice, kupaonice i tri spavaće sobe, ukupne korisne površine 76,67 m2, te sporednog dijela lođe u površini od 13,00 m2, uz istodobno pravo sjedinjenja zemljišta i zgrade, koji stan se nalazi u kući i dvor ukupne površine 496 m2, sagrađenoj na čest. zem. 1556/95 upisanoj u ZU 4908 KO O., poduložak 5, sve upisano kod Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru."

II. U preostalom dijelu Dopunska presuda Ps-97/2020 od 08 ožujka 2022.g. ostaje ne promijenjena.“

1.2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja - protutuženika i potvrđena prvostupanjska presuda, a odbijene su i žalba tužene - protutužiteljice i žalba tužitelja - protutuženika i potvrđena dopunska presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj: Ps-97/2020 od 08. ožujka 2022.

Drugostupanjskim rješenjem:

- odbijene su kao neosnovane žalba tužitelja - protutuženika i žalba tužene - protutužiteljice te je potvrđeno rješenje o ispravku dopunske presude,

- prihvaćena je žalba tužitelja - protutuženika u odnosu na dosuđeni parnični trošak, te je u tome dijelu preinačena odluka u toč. 2. st. II. rješenja o trošku posl. br. Ps-97/2020 od 28. rujna 2021. na način da je naloženo tužitelju - protutuženiku da tuženoj - protutužiteljici naknadi parnični trošak od 227.327,50 kuna sa zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od presuđenja pa do isplate po stopi od 7,83% a u slučaju promjene stope određuje se povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenog na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

2. Tužitelj ujedno i protutuženik (dalje: tužitelj) je podnio prijedlog da mu se dopusti revizija protiv drugostupanjske odluke jer mu je (kako drži odnosno ističe) u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno njegovo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Tuženica ujedno i protutužiteljica nije odgovorila na prijedlog.

4. Prijedlog tužitelja da mu se revizija dopusti nije dopušten.

5. Pobijana drugostupanjska odluka donesena je 13. lipnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) - na snazi tek od 19. srpnja 2022., te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.".

6. Podneseni prijedlog, slijedom toga, valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

6.1. Takav se pristup, sa takvim shvaćanjem - iz (što je ovdje odlučno) tih odredaba, zahtjeva za dopuštenost prijedloga zbog njegove specifičnosti - a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju prijedloga: predlagatelj mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo prijedloga - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima ga jedino i može temeljiti, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj reviziji ako bi bila dopuštena - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.

7. U konkretnom slučaju tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio niti jedno („određeno“) pravno pitanje koje bi bilo (pored važnosti samo za ovaj konkretan predmet) važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - i (u svezi sa time) nije određeno izložio niti razloge iz smisla navedenih odredaba čl. 385.a stavka 1. i čl. 387. st. 3. ZPP-a.

8. Navedeno (koje mora biti, da bi prijedlog bio dopušten, „određeno“ - i to pravno, a ne činjenično) pitanje te istaknute razloge važnosti pitanja ne mogu nadomjestiti (prema odredbama ZPP-a koje se ovdje primjenjuju, a to nisu one iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj 80/22, na kojima predlagatelj temelji prijedlog - očito držeći, ali pogrešno, da one daju osnovu njegovom prijedlogu) navodi tužitelja - kojima samo polemizira sa shvaćanjima na kojima su temeljene nižestupanjske odluke i kojima sugerira pravilnim prihvatiti samo njegova činjenična i pravna shvaćanja (pa i o postupovnim povredama koje on nalazi u postupanju sudova), sve sa tvrdnjama kojima u biti jedino preocijenjuje ono što je po drugostupanjskom sudu prihvaćeno bitnim i istinitim.

To pitanje i te razloge ne može nadomjestiti niti njegovo ukazivanje na postupanje sudova u primjeni procesnih odredaba i materijalnog prava, sa isticanjem da su upravo u tom postupanju, a zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđena njegova temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda: niti tome se ne može dati značaj pitanja i razloga iz ovdje važećih odredaba ZPP-a, onih - na kojima jedino sa uspjehom može temeljiti prijedlog.

9. Stoga, dakle - jer u prijedlogu nije konkretizirano (naznačeno) niti jedno pravno pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, takvo - da bi glede njega bilo potrebno usaglašavati sudsku praksu ili u njoj otklanjati neku nesigurnost i time ispunjavati svrhu revizije, odnosno - budući da prijedlog ne sadrži razloge za suprotno shvaćanje, valjalo je (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) prijedlog odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 392. st. 1. i 6. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

10. Revizijski sud tek primjećuje:

- da nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga (kada ga temelji na ovdje važećim odredbama ZPP-a), kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki),

- da (opet: postupajući u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a) u uvjetima nedopuštenosti prijedloga ne može u svezi okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

- da, uostalom, sve i kada bi predlagatelj u okolnostima ovoga slučaja imao pravo sa osnovom pozivati se na povredu temeljnog ljudskog prava - a što (prema navedenom) nema, on nije učinio vjerojatnim ono na čemu temelji prijedlog: da su u ovome predmetu počinjene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo - toliko da je prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Konkretno, ovu (vjerojatnost) predlagatelju ne daje njegov (samo) izraz nezadovoljstva osporenom odlukom i shvaćanjem na kojemu je ova temeljena: on povoljniju poziciju sa podnesenim prijedlogom ne može ostvariti sugeriranjem da se prihvati pravilnim jedino njegovo shvaćanje konkretnog spora i da se odluka o predmetu toga spora donese i obrazloži samo na temelju toga shvaćanja.

U konkretnom slučaju okolnosti na kojima predlagatelj temelji prijedlog, razumnim zaključivanjem, ne pridonose vjerojatnosti da je osnovana ili istinita njegova tvrdnja da je donesenom odlukom povrijeđen u nekom svom temeljnom ljudskom pravu - i da osporena presuda nije pravilna te zakonita i donesena u smislu:

- odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: „U obrazloženju presude (...) drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.“, odnosno prvostupanjska u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a, prema kojoj: „U obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.“,

- pravilnog shvaćanja da sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza (prema odredbi čl. 8. ZPP-a) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (da) postupanjem prema tim ovlastima, ali i time što revident ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da sudovi na temelju provedenih dokaza, da su pravilno ocijenjeni - prema njegovom shvaćanju pravnog standarda „pravilno“, nisu imali razloga odbiti njegova traženja - već (da) su morali istinitim i pravilnim prihvatiti samo ono što on navodi i njegovu ocjenu provedenih dokaza, ne čine niti jednu povredu prava predlagatelja.

Postupanje suprotno navedenim odredbama čl. 338. st. 4. i čl. 375. st. 1. ZPP- a sigurno ne bi pripadalo pravičnom suđenju ili suđenju u skladu s ustavnopravnim načelom i načelom Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06) o pravu na pravično i pošteno suđenje te s praksom sudova, koje u sebi uključuje i pravo stranke na obrazloženu i provjerljivu sudsku odluku (zbog zaštite od arbitrarnosti u odlučivanju sudova) - i njime bi se činilo bitnu postupovnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a: međutim, u okolnostima ovoga slučaja takvo shvaćanje ne može - gledano prema svim razlozima zbog kojih je donesena osporena odluka, utjecati (a i to je bitno za dopuštenost revizije) na tu odluku i tužitelja dovesti u povoljniju poziciju. To što predlagatelj shvaćanja iz osporene presude drži pogrešnim, samo za sebe ne čini tu odluku, kako predlagatelj sugerira prihvatiti, neobrazloženom ili obrazloženom bez razumnih i dostatnih razloga - koji bi je (u situaciji međusobno suprotstavljenih, različitih navoda stranaka - gdje svaka od njih ima argumente za svoje stavove) opravdavali.

Zagreb, 12. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.