REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1424/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. zavoda za mirovinsko osiguranje iz Z., OIB…, protiv tuženika E. osiguranja d.d., Z., OIB …, zastupanog po punomoćnicima u O. društvu G. i partneri, odvjetnicima u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6021/2022-10 od 28. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6021/2022-10 od 28. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 1.840,19 eura i pripadajuće zakonske zatezne kamate na taj iznos koje teku od 7. kolovoza 2022. pa do isplate (I), a tužitelju je naloženo da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 497,50 eura i zatezne kamate koje na taj iznos teku od 1. lipnja 2023. pa do isplate (II).
2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj, istu pobija u cijelosti i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u žalbi, u bitnome, navodi da je prvostupanjski sud svoju odluku pogrešno utemeljio na primjeni odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, da je pravilnom primjenom materijalnog prava – konkretno odredbe čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju trebalo dosuditi zatraženi iznos pa tužitelj predlaže da se njegova žalba uvaži, da se pobijana presuda preinači u korist tužitelja.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).
4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, a tu svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da tužitelj nije dokazao da ima pravo na zatraženu naknadu štete od tuženika, a na koju bi imao pravo primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje ZOOP).
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, a pazeći, dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2.,4.,8.,9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita.
8. Prije svega valja navesti da pobijana presuda nije nejasna, a ni proturječna, da ista sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama tako da pri donošenju iste prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koje "upire" tužitelj u aktualnoj žalbi, a ni onih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Nadalje, iz predmetnog spisa proizlazi da tužitelj, Z. za mirovinsko osiguranje, potražuje od tuženika kao osiguratelja štetnika iz štetnog događaja od 18. ožujka 2009. naknadu štete koja mu je nastala zbog umirovljenja njegovog osiguranika G. M. temeljem rješenja tužitelja od 10. ožujka 2016. kojim je istom utvrđen potpun gubitak radne sposobnosti, počev od 1. lipnja 2015., pri čemu je taj gubitak uzrokovan predmetnom ozljedom u postupku od 20%, pa tužitelj potražuje isplatu dijela isplaćene invalidske mirovine tom osiguraniku od 13.864,88 kuna, a srazmjerno udjelu te ozljede u nastanku invalidnosti, a prvostupanjski sud taj zahtjev tužitelja odbija uz utvrđenje da je odgovornost tuženika za štetu tužitelja ograničena primjenom čl. 27. ZOOP-a i da tužitelj nije dokazao postojanje te štete, pa stoga i odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
10. Prije svega, po ocjeni ovog suda, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, prvostupanjski sud, pravilno, ocjenjuje da za odluku o zahtjevu tužitelja odlučna primjena Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i to važećeg u vrijeme nastanka štete – isplata tužitelju njegovom osiguraniku, a ne odredbe čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, kako to traži tužitelj.
11. Odredbom čl. 27. ZOOP-a je bilo propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetih ugovorom o osiguranju (str.1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbe stavka 1.,2 i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.). Obveza iz stavka 1. ovog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (stavak 5.).
12. Dakle, sukladno odredbi čl. 27. st. 1.,2. i 3. ZOOP-a tuženik kao društvo za osiguranje dužno je naknaditi tužitelju stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju i to razmjerni iznos isplaćene mirovine koji se određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila u slučaju povrede na radu. Dakle, kada je riječ o izdacima učinjenima na ime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.
13. U konkretnom slučaju nije sporno da je osiguraniku tuženika priznato pravo na invalidsku mirovinu (11-13), dijelom zbog ozljede na radu, a što predstavlja predmetni štetni događaj za koji odgovara tuženik i to u omjeru od 20%, te zbog bolesti (80%).
14. Tužitelj tužbom traži 20% iznosa isplaćene invalidske mirovine njegovom osiguraniku.
15. Međutim, kako je već navedeno, tužitelju je pravo "ograničeno" na razliku između iznosa mirovine koji se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćen kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu (čl. 27. st. 3. ZOOP-a).
16. Tužitelj je u postupku imao za dokazati kolika bi bila invalidska mirovina osiguranika tužitelja da je ista utvrđena u slučaju povrede na radu i kolika je invalidska mirovina isplaćena njegovom osiguraniku pa tek u tom slučaju postojanja razlike postojala bi odgovornost tuženika za tu štetu tužitelju u smislu st. 1. i 2. ZOOP-a.
17. Kako tužitelj u predmetnom prvostupanjskom postupku nije dokaza postojanje navedene razlike to onda prvostupanjski sud nije ni mogao valjano udovoljiti zahtjevu tužitelja pa je osnovano taj zahtjev tužitelja i odbio, a žalba tužitelja je onda neosnovana.
18. Glede žalbenih navoda tužitelja o primjeni Zakona o mirovinskom osiguranju kao mjerodavnog prava u konkretnom slučaju, valja navesti da je prvostupanjski sud valjano primijenio mjerodavno materijalno pravo i da je za tu svoju odluku dao i valjano obrazloženje, pa je žalba tužitelja neosnovana i u tom dijelu.
19. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a.
20. Valja dodatno navesti da je očitom omaškom u zaglavlju pobijane presude navedeno da je glavna rasprava zaključena 30. ožujka 2022., a da bi presuda bila objavljena 28. travnja 2022., iako je, očito, da je glavna rasprava zaključena 16. svibnja 2023. (98-139),a presuda je objavljena 1. lipnja 2023. (140-149), a što prvostupanjski sud ima naknadno ispraviti primjenom čl. 342. ZPP-a.
U Puli-Pola 12. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
Mirna-Nada Terlević Sebastijan
