REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-271/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužitelja Č. D. R. d.o.o. D. R., K. 1, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u K., protiv tužene K. B. iz D. R., N. T. 16, OIB:…, koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv odluke o parničnim troškovima sadržane u presudi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv- 25/2023-7 od 11. siječnja 2024., 12. ožujka 2024.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tuženice te se preinačuje odluka o parničnim troškovima sadržana u točki III. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-25/2023-7 od 11. siječnja 2024. na način da se odbija zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi parnične troškove u iznosu od 139,02 eura sa zateznim kamatama od 11. siječnja 2024. do isplate, dok se u preostalom dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 221,59 eura žalba odbija i potvrđuje pobijana odluka.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 26,62 eura, u roku od 15 dana, a u preostalom iznosu od 142,90 eura odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom prvostupanjske odluke (kojom je u nepobijanom dijelu djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. T. iz K. poslovni broj Ovrv-2733/2021 od 27. siječnja 2022. te je naloženo tuženoj K. B. da isplati tužitelju Č. D. R. d.o.o. iznos od 184,04 eura / 1.386,65 kuna uvećan za zatezne kamate koje teku kako je posebno specificirano u izreci odluke) naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 360,61 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenje presude 11. siječnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv navedene odluke o parničnim troškovima podnosi tuženica. Smatra da je o troškovima postupka trebalo odlučiti prema uspjehu u sporu, a budući da je uspjeh tuženice veći od uspjeha tužitelja da su neosnovano tužitelju dosuđeni cjelokupni troškovi postupka već da je trebalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak postupka. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti odluku u smislu žalbenih navoda, uz dosudu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitavši pobijanu odluku u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava kako je propisano člankom 365. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, ocjena je ovog suda da u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ali je djelomično pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

5. Pobijanom odlukom tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: Odvjetnička tarifa), u iznosu od 360,61 eura. Od toga iznosa 190,79 eura / 1.437,50 kuna odnosi se na troškove priznate rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 27. siječnja 2022. Preostali dio dosuđenih troškova postupka odmjeren je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (184,04 eura / 1.386,65 kuna), a odnosi se na trošak sastava podneska od 8. veljače 2023. s PDV-om u iznosu od 62,50 eura (tbr. 8. t. 1.), prisustvovanje punomoćnika tužitelja na ročištu od 12. prosinca 2023. s PDV-om u iznosu od 62,50 eura (tbr. 9. t. 1.), prisustvovanje punomoćnika tužitelja ročištu za objavu presude od 11. siječnja 2024. s PDV-om u iznosu od 31,25 eura (tbr. 9. t. 3.) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura.

6. Osnovano je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a prema kojemu je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Naime, ovaj postupak pokrenut je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznose od 15.439,30 kuna, za koji iznos je javni bilježnik i izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Po zaprimanju tuženičinog prigovora u kojem je istaknut prigovor zastare, tužitelj je podneskom od 8. veljače 2023. snizio tužbeni zahtjev na iznos od konačno dosuđenih 184,04 eura / 1.386,65 kuna. Tužitelju je stoga parnične troškove trebalo dosuditi prema tome konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, s kojim je uspio u cijelosti. Na takav zaključak upućuje odredba članka 154. stavka 2. ZPP-a kojom je propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

6.1. Navedene odredbe ne daju uporište za odluku po kojoj bi u okolnostima konkretnog slučaja svaka stranka trebala snositi svoje troškove postupka, kakvo shvaćanje žaliteljica iznosi u žalbi. Žaliteljica je svoje troškove koji su posljedica sniženja tužbenog zahtjeva, koje suštinski predstavlja djelomično povlačenje tužbe, mogla ostvariti kroz zahtjev za naknadu troškova po članku 158. stavku 1. ZPP-a, ali takav zahtjev tijekom postupka nije postavila.

7. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je za radnje poduzete prije smanjenja tužbenog zahtjeva tužitelju priznao parnične troškove prema u to vrijeme važećoj vrijednosti predmeta spora, jer je za te radnje troškove trebalo priznati prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Stoga je za sastavljanje prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelju trebalo priznati 25 bodova ili s PDV-om tadašnjih 312,50 kuna umjesto 1.250,00 kuna, prema tbr. 11. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) na temelju koje je javni bilježnik odmjerio troškove. Nadalje, tužitelju je trebalo priznati javnobilježničku naknadu s PDV-om prema članku 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 9/21.) važećeg u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 125,00 kuna (za raspon vrijednosti zahtjeva od 0,00 do 5.000,00 kuna) umjesto priznatih 187,50 kuna (za rasponu vrijednosti zahtjeva od 5.000,01 do 50.000,00 kuna). To ukupno iznosi 437,50 kuna odnosno 58,70 eura (fiksni tečaj konverzije 7,53450).

8. Trošak poduzetih radnji nakon sniženja zahtjeva pravilno je odmjeren prema sniženoj vrijednosti predmeta spora, a visina zahtjeva po pojedinim radnjama nije određeno osporena.

9. Tužitelju je jedino neosnovano priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,37 eura budući da je iskoristio privilegij iz članka 7. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18., 51/23., dalje: ZSP) te je platio pristojbu u iznosu od 6,64 eura.

10. Iz navedenoga proizlazi da je tužitelju pravilno trebalo priznati parnične troškove u iznosu od 221,59 eura, a za preostalih 139,02 eura odbiti zahtjev tužitelja.

11. Slijedom navedenoga, tuženičina žalba je djelomično uvažena i preinačena pobijana odluka, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a.

12. Tuženici pripada trošak sastavljanja žalbe po punomoćniku-odvjetniku u vrijednosti 25 bodova prema Tbr. 10. točki 4. u vezi s Tbr. 7. točkom 1. Odvjetničke tarife, što s PDV-om iznosi 62,50 eura. Za sudsku pristojbu za žalbu tuženici pripada 6,64 eura, jer je prema članku 4. točki 1. u vezi s člankom 7. stavkom 1. ZSP-a pristojbu bila dužna platiti već u času podnošenja pravnog lijeka (što je i učinila) i time smanjiti za polovicu pristojbenu obvezu koja u protivnom iznosi 13,27 eura prema članku 24. stavku 4. ZSP-a i tar.br. 3. stavku 2. i 4. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23.). Činjenica što je tuženica odabrala pogrešne parametre za izračun sudske pristojbe i zbog toga platila pristojbu u većem iznosu ne može pasti na teret tužitelja. Opravdani žalbeni trošak tuženice stoga iznosi 69,14 eura, a s obzirom na uspjeh sa žalbom od 38,5% pripada joj 26,62 eura (članak 154. stavak 2. u vezi s člankom 166. stavkom 2. ZPP-a).

U Puli 12. ožujka 2024.

Sutkinja

Iva Kancijanić, v.r.