REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1128/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Darka Milkovića, predsjednika vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Dragana Katića, Jasenke Žabčić i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. S. iz R., OIB ..., zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku u V., protiv tuženika M. T., V., OIB ..., zastupanog po odvjetniku J. K., odvjetniku u M., radi predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3409/2023-2 od 24. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P- 248/2020 od 26. svibnja 2023., u sjednici održanoj 12. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3409/2023-2 od 24. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3409/2023-2 od 24. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-248/2020 od 26. svibnja 2023., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.
2.1. U prijedlogu je postavila slijedeće pravno pitanje:
"Je li tužitelj u žalbi na presudu ovlašten predlagati dokaze na okolnosti koje nisu postojale u trenutku pisanja tužbe, odgovora na tužbu, kao i u trenutku kada je sud zaključivao pripremno ročište?''
2.2. Za navedeno pitanje tvrdi da odluka u sporu ovisi o rješavanju tog procesno pravnog pitanja, zbog čega je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer da je riječ o pitanju o kojem shvaćanje drugostupanjskog suda odstupa od shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odluci Revt-425/2015 od 4. listopada 2016.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog je neosnovan.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te je iznesen određeni razlog važnosti za to pitanje.
6. Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužiteljice iz razloga nije dokazala niti jednu od pretpostavki iz čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer nije upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina, niti je dokazala pretpostavke slijedom kojih bi bila predmnijevani vlasnik. Uz to je utvrdio da je tužiteljica u žalbi predložila izvršiti uvid u spis P-217/2019., ali je drugostupanjski sud ocijenio da u žalbi nije dopušteno predlagati nove dokaze jer je taj dokaz tužiteljica mogla predložiti u prvostupanjskom postupku (čl. 352. st. 1. ZPP).
7. Tužiteljica u prijedlogu navodi da je "mogla predložiti dokaz u prvostupanjskom postupku, da je on kojim slučajem postojao. S obzirom da se presuda prvog stupnja pozvala na Presudu br. P-217/2019, koju stranke nisu predlagale u dokaze, to tužiteljica smatra da je imala pravo istaknuti dokazni prijedlog pribave i pregleda cjelokupnog spisa tog predmeta, iz kojeg se stvorio osnov za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi".
8. U odluci Revt-425/2015 od 4. listopada 2016., na koju se poziva tužiteljica, navedeno je:
''Polazeći od sadržaja citirane odredbe i prethodno iznesene činjenične građe ovog spisa predmeta, proizlazi da je pobijanom presudom odlučeno o zahtjevu o kojem je već odlučeno sklopljenom i odobrenom predstečajnom nagodbom. No, da bi se revident mogao pozivati na činjenicu postojanja predstečajne nagodbe kao razloga za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a bilo je potrebno da je tuženik kao revident za činjenicu postojanja predstečajne nagodbe saznao tek po donošenju drugostupanjske presude, dakle da za njezino postojanje nije znao tijekom žalbenog postupka, a koji je dovršen donošenjem pobijane presude. Naime, isticanje novota, a koje se tiču bitne povrede odredaba parničnog postupka u revizijskom stupnju postupka moguće je samo ako one nisu bile poznate revidentu u postupku koji je prethodio donošenju drugostupanjske presude…''.
9. Slijedom iznesenog, shvaćanje u pobijanoj odluci (drugotupanjskog suda) se ne odnosi na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP-a i isticanje novota koje se tiču bitne povrede odredaba parničnog postupka u revizijskom stupnju postupka, u odnosu na što se odnosi odluka revizijskog suda, koja je navedena kao razlog važnosti postavljenom pitanju, dok se postavljeno pitanje odnosi na primjenu odredbe čl. 299. st. 2. i st. 3. ZPP-a, vezano iznošenja novota u žalbenom postupku, a u odnosu na što u odluci revizijskog suda, koja je navedena kao razlog važnosti, nije izneseno nikakvo pravno shvaćanje.
10. Prema navedenom, za postavljeno pitanje nije iznesen odgovarajući razlog važnosti, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.a st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 12. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Darko Milković, v.r.
