REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 65 Pž-378/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ASIMA HASKIĆA, iz Siska, A. Hebranga 4, OIB 17068316546, kojeg zastupa punomoćnik Berislav Balenović, odvjetnik u Sisku, protiv tuženika KALIGRAFIJA d.o.o. u stečaju, Zagreb, Freudeova 3, OIB 19870761807, kojeg zastupa stečajni upravitelj Irena Kelava, radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2243/2022 od 28. studenog 2023., 12. ožujka 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2243/2022 od 28. studenog 2023. u točkama I., II. i III. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2243/2022 od 28. studenog 2023. utvrđeno je da su ništetni ugovor o kupoprodaji na kojem je potpis tužitelja ovjeren od strane javnog bilježnika Lade Draškić, Zagreb, F. Petrića 1, pod brojem OV-12947/10 od 30. studenog 2010. i ugovor o najmu 10HAMD, koji je sklopljen u Zagrebu 30. studenog 2010. između tužitelja, kao prodavatelja i najmoprimca s jedne strane i tuženika, kao kupca i najmodavca s druge strane (točka I. izreke), kao i da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, k.o. Novi Sisak, zk.ul.br. 4832 kao 13. Suvlasnički dio: 1/20 etažno vlasništvo (E-13) 1/20 dijela čest. br. 1811/74 stambena zgrada od 463 m2, s kojom je povezan posebni dio stan broj 13 - jednosobni stan na I. katu lijevo, od sobe, kuhinje, balkona, pomoćnih prostorija, u površini od 42,75 m2 i ostava u prizemlju broj 2, a što je tuženik dužan priznati te u roku od petnaest dana izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u korist tužitelja, a što će u suprotnom zamijeniti ova presuda tako što se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sisku upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja (točka II. izreke) i naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 808,74 eura / 6.093,21 kuna sa zateznim kamatama od 28. studenog 2023. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora koja je bila na snazi prije 1. siječnja 2023. (točka III. izreke), dok je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 746,55 eura / 5.624,50 kuna odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. Tuženik je protiv presude pravovremeno izjavio žalbu pobijajući je u točkama I., II. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da presuda uopće nema razloga i da se zbog toga ne može ispitati, zatim da se u spisu nalazi isplatnica kao dokaz da je tužitelj u cijelosti primio kupoprodajnu cijenu, ali unatoč tome sud nekritički prihvaća suprotnu izjavu tužitelja, kao i da sud nije pravilno cijenio sadržaj ugovora kojima su se stranke suglasile o njihovim bitnim sastojcima, te uz to ugovor o kupoprodaji ovjerili kod javnog bilježnika. Dalje navodi kako vještačenje koje je načinjeno za potrebe kaznenog postupka u kojem tuženik nije okrivljenik, ne može utjecati na rješavanje ovog predmeta i u prilog tome poziva se na pravno stajalište izraženo u presudi Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-313/2021 od 6. srpnja 2022. Zaključno navodi kako je ugovor o kupoprodaji ispunjen, pa je nejasno zašto bi bio protivan odredbi članka 342. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Odluku o troškovima postupka pobija zbog odluke o glavnoj stvari i predlaže da ovaj žalbeni sud preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije dao odgovor na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Iz sadržaja tužbenog zahtjeva proizlazi da je predmet spora utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaji i ugovora o najmu, te utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnine pobliže označene u točki II. izreke presude i zahtjev tužitelja da mu tuženik izda valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u korist tužitelja.

7. Takav tužbeni zahtjev tužitelj zasniva na tvrdnjama da je riječ o prividnom pravnom poslu kojim se pokušava postići svrha koja se postiže ugovorom o kreditu uz osiguranje zalogom, odnosno fiducijarnim vlasništvom i da su takvi ugovori ništetni, te da je riječ o prijevarnom i zelenaškom ugovoru, jer je ugovorena nerazmjerna korist u odnosu na ono što se tuženik obvezao dati u odnosu na ono što je doista dano kao protučinidba, kao posljedica iskorištavanja teškog materijalnog stanja nužde, lakomislenosti i nedovoljnog iskustva tužitelja. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tvrdeći da su ugovori sklopljeni voljom ugovornih strana i nisu prividni, da je tvrdnja tužitelja da mu kupoprodajna cijena nije isplaćena suprotna ispravama u spisu, ali i kada bi bila točna to ne bi bio razlog za ništetnost ugovora.

8. U obrazloženju pobijane presude naveden je sadržaj sporazuma okrivljenih u kaznenom predmetu, ali nije navedeno tko su okrivljeni i u kakvoj su vezi s parničnim strankama, zatim su navedeni neki dijelovi sklopljenih ugovora, kao i dogovora o mogućnosti povratnog prava otkupa prema kojem će najmodavac najmoprimcu u slučaju redovite uplate svih rata najma predati nekretninu u vlasništvo, kao činjenice koje je sud utvrdio „proučivši predmet“. U zaključku je, pak samo za ugovor o kupoprodaji nekretnine navedeno da je ništetan na temelju članka 342 stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), ali nije jasno za čije i kakvo ponašanja je zaključeno da je „protivno moralu društva, temeljnim vrijednostima i etičkim pravilima“ jer je samo navedeno da je riječ „o opisanom ponašanju tuženih“ zato što „ugovore o kreditu i leasingu te druge slične ugovore prema članku 5. Zakona o bankama mogu sklapati samo banke i bankarske institucije koje imaju odobrenje Hrvatske narodne banke“, kao i da su tuženici (u ovoj pravnoj stvari nema više osoba na tuženikovoj strani) iskoristili teško materijalno stanje, stanje nužde, lakomislenost i nedovoljno iskustvo ljudi (nije jasno zašto se u konkretnom predmetu koristi ovaj opći pojam) koji su postupali u uvjerenju da se radi o ugovoru o zajmu, te su ugovorili nerazmjernu imovinsku korist u odnosu na ono što su dali ili se obvezali dati. Na koncu prvostupanjski sud zaključuje da je predmetnim ugovorima za tuženika ugovorena i dobivena nerazmjerna imovinska korist u odnosu na iznose koje je tužitelj ugovorio (ugovor je dvostrani pravni posao, pa je nejasno što je to tužitelj sam ugovorio) i da se zato radi o ništetnim zelenaškim ugovorima.

9. U odnosu na drugi tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je naveo sadržaj članka 129. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08), a kao razlog zbog čega je prihvatio zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja nastalog prije upisa prava vlasništva tuženika navedeno je da je sud utvrdio kako je ugovor o kupoprodaji ništetan.

10. Osnovano žalitelj tvrdi da je donošenjem pobijane presude učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

11. Pored onoga na što je već prethodno ukazano u točki 8. obrazloženja ove odluke, treba dodati da uopće nije jasno na temelju kojih činjenica i dokaza je prvostupanjski sud zaključio da su oba ugovora koja su stranke sklopile ništetna.

12. Osnovano žalitelj tvrdi da pravna osnova za utvrđenje ništetnosti ugovora ne može biti odredba članka 342. ZOO-a jer se ona odnosi na obvezu ispunjenja ugovora. Kada bi se uzelo da je ta zakonska odredba navedena očitom pogreškom u pisanju umjesto članka 322. ZOO-a, nije obrazloženo kako je sud utvrdio da su ugovori protivni moralu društva i kakvo značenje u ovom konkretnom slučaju imaju „temeljne vrijednosti i etička pravila“ i kakav je njihov sadržaj.

13. Osim toga, prvostupanjski sud zaključuje i da su ugovori zelenaški, ali je u prilog tome samo prepričao sadržaj odredbe članka 329. ZOO-a. Zbog toga presuda uopće nema razloga o bitnim činjenicama na temelju kojih je utvrđeno da su ispunjene pretpostavke za primjenu te zakonske odredbe, u čemu se konkretno sastoji teško materijalno stanje, stanje nužde, lakomislenost i nedovoljno iskustvo tužitelja, kao i u čemu se ogleda nerazmjerna korist koju je tuženik stekao s onim što mu je tužitelj dao ili se obvezao dati. U vezi s tim žalitelj osnovano tvrdi kako prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao činjenicu je li tužitelj primio kupoprodajnu cijenu i kako je utvrdio nerazmjer s onim što je stekao tuženik.

14. Nije jasno ni zašto se prvostupanjski sud poziva na zabranu sklapanja ugovora o kreditu, kada stranke nisu sklopile takav ugovor (ili se barem u ovoj parnici ne pozivaju na njega), nego traže utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaji i ugovora o najmu.

15. Nejasnoći razloga presude osobito pridonosi okolnost da se sud poziva na okrivljenike za koje se uopće ne zna tko su i u kakvom su odnosu s parničnim strankama, a umjesto da utvrdi relevantne činjenice koje se tiču tuženika u ovoj parnici, govori o neodređenom ponašanju više tuženika.

16. O tome zašto i kako je utvrdio da je ugovor o najmu ništetan u obrazloženju uopće nema razloga, jer sve ono što je navedeno izrijekom se odnosi samo na ugovor o kupoprodaji.

17. Drugim tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje svog prava vlasništva nekretnine koje je na temelju ugovora o kupoprodaji stekao tuženik, a prvostupanjski sud suprotno tome obrazlaže da je riječ o brisovnoj tužbi i uspostavi ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Pored toga ne može se ispitati na temelju kojih činjenica je prihvaćen dio tog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu tuženik izda valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva s obzirom na to da se takva isprava izdaje radi stjecanja prava vlasništva na temelju pravnog posla (članak 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14).

18. Slijedom navedenog proizlazi da su, osim bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ostvareni i žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

19. Zato je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nepravilnosti i nedostatke presude na koje je ukazano ovim rješenjem tako da će nakon ponovne ocjene svih izvedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrditi sve bitne činjenice na kojima stranke zasnivaju svoje zahtjeve ili se protive navodima i zahtjevima protivne strane i na te činjenice pravilno primijeniti odredbe materijalnog prava o ništetnosti ugovora i posljedicama ništetnosti, radi donošenja pravilne i zakonite odluke o postavljenim tužbenim zahtjevima. Tu odluku je dužan obrazložiti na način propisan odredbom članka 338. stavka 4. ZPP-a da bi se njena pravilnost i zakonitost mogla ispitati.

21. S obzirom na to da je presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, ukinuta je i odluka o troškovima postupka u pobijanom dijelu. U novoj odluci o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud će ponovo odlučiti o zahtjevima stranaka za naknadu troškova postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka. Pri tome je dužan voditi računa o tome da ovo nije spor iz trgovačkog ugovora (članak 14. stavak 2. ZOO-a) da bi stranke imale pravo na zatezne kamate po stopi propisanoj za takvu vrstu sporova.

Zagreb, 12. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec

Broj zapisa: 9-30864-44220

Kontrolni broj: 0b07a-93f1c-c4393

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.