1

Poslovni broj Gž R-738/2020-3

Poslovni broj Gž R-738/2020-3

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić-Orešković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva L.-V. & p., odvjetnicima u S., protiv tuženika S. g. d.d. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. B., odvjetniku u I., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-95/2020 od 1. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2023.

 

 

r i j e š i o j e

 

              Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-95/2020 od 1. lipnja 2020. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Citiranom presudom u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da se tuženika obveže isplatiti mu mjesečni iznos od po 2.000,00 kn počev od 1. lipnja 2013. pa ubuduće s time da je obroke dospjele do pravomoćnosti presude dužan platiti u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedino iznosa do isplate. Točkom II. izreke obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 28.925,00 kn u roku od 8 dana.  

 

2. Protiv te presude tužitelj podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) i predlaže uvaženjem žalbe pobijanu presudu preinačiti i zahtjev prihvatiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.  

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu rente u mjesečnom iznosu od po 2.000,00 kn počev od njegova umirovljenja pa ubuduće, na ime razlike između plaće koju bi tužitelj ostvarivao za slučaj da je ostao i dalje raditi na poslovima na kojima je radio prije zadobivene ozljede na radu i invalidske mirovine koju ostvaruje zbog opće nesposobnosti za rad.

 

6. Neprijeporno je te sud prvog stupnja utvrđuje na temelju rezultata dokaznog postupka slijedeće:

 

-tužitelj je kao radnik tuženika na mjestu antikorozist prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka zadobio ozljede 13. srpnja 2006. pa je od tada do 12. listopada 2011. bio na bolovanju,

 

-pred sudom prvog stupnja vodio je protiv tuženika postupak pod poslovnim brojem P-358/07 u kojem je donesena presuda od 28. siječnja 2015. kojom je tužitelju dosuđena pravična novčana naknada na ime imovinske i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, na ime tuđe pomoći i njege i troškova liječenja,

 

-tužitelj je protiv tuženika vodio i postupak pod poslovnim brojem Pr-738/2011 radi utvrđenja nezakonitosti Odluke o otkazu ugovora o radu iz osobno uvjetovanih razloga od 23. studenoga 2011. kojim je tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme, koji je s tuženikom sklopio 22. studenoga 2004., kao razlog donošenja odluke navedeno je da tužitelj zbog promjene zdravstvenih sposobnosti više nije u mogućnosti izvršavati obveze iz radnog odnosa zbog trajnih osobina, odnosno sposobnosti uzrokovanih bolešću – oštećenja kičme i koljena tako da nije u mogućnosti raditi na poslovima antikoroziste, niti mu poslodavac može ponuditi drugo radno mjesto jer nema slobodnog mjesta, a ne postoji niti mogućnost njegova obrazovanja ili osposobljavanja za rad na drugim poslovima, te je presudom od 9. siječnja 2014. zahtjev odbijen,

 

-rješenjem HZMO, Područnog ureda S., od 28. svibnja 2010. utvrđeno je da je kod tužitelja nastala profesionalna nesposobnost za rad pa da mu se počev od 5. svibnja 2010. priznaje pravo na invalidsku mirovinu i to zbog 50% ozljede na radu i 50% bolesti, dok je rješenjem od 17. listopada 2011. odlučeno da se sa danom 12. listopada 2011. tužitelju obustavlja isplata naknade plaće koju je primao za vrijeme bolovanja temeljem nalaza, mišljenja i ocjene ovlaštenog liječnika,

 

-rješenjem HZMO, Područne službe S. od 13. svibnja 2013. tužitelju je priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad koja je 70% uzrokovana ozljedom na radu, a 30% ostalim bolestima.

 

7. Sud prvog stupnja uvidom u vještačenja provedena po sudskim vještacima u navedenim parničnim i upravnim predmetima utvrđuje kako su prema njihovim rezultatima različita mišljenja u odnosu na utjecaj ozljede koju je tužitelj zadobio na radu i trajnog umanjenja životne aktivnosti te njegove profesionalne, a potom i opće nesposobnosti za rad. Stoga provodi vještačenje po vještaku medicine rada dr. sc. M. V.-B. radi utvrđivanja uzročno-posljedične veze između ozljeda koje je tužitelj zadobio na radu i njegova odlaska u invalidsku mirovinu. Prema mišljenju ovog vještaka posljedice ozljede od 13. srpnja 2006. kod tužitelja uzrokuju profesionalnu nesposobnost za rad uz preostalu radnu sposobnost i isključenje poslova koji zahtijevaju dugotrajno stajanje, hodanje, čučanje, klečanje, rad u prignutom i nefiziološkom položaju kralježnice, dizanje i nošenje tereta, teške fizičke poslove te rad na visini. Prema priloženoj dokumentaciji da je tužitelj zadobio ozljedu lijevog koljena te je liječen konzervativnom i fizikalnom terapijom s time da je zadobio  udarac u slabinski dio kralježnice tako da se kasnije tegobe od strane neurokirurga  uzročno-posljedično povezuju i sa operacijom kralježnice koja je tužitelju izvršena u ožujku 2007. Međutim, da je dokazano kako su kod tužitelja prije ozljede postojale degenerativne promjene u slabinskom dijelu kralježnice koje su se razvijale godinama prije nego su se pojavile subjektivne smetnje, što da je obilježje svih pa tako i kod njega prisutne degenerativne bolesti. Dobna granica za promjenu degenerativnih promjena kralježnice da se sve više spušta, pa se promjene javljaju i kod vrlo mladih ljudi, što da je slučaj kod tužitelja samo što se prije toga nisu javile subjektivne tegobe. Međutim, štetni događaj je utjecao na pojavu subjektivnih tegoba kao "okidač". Međutim, takav stupanj oštećenja funkcije slabinske kralježnice i lijevog koljena kod tužitelja dovodi samo do profesionalne nesposobnosti za rad tako da isti više nije sposoban obavljati poslove antikoroziste, ali da ne uvjetuje opću nesposobnost za rad, tako da bi tužitelj bio sposoban obavljati druge poslove koji isključuju naprijed navedena opterećenja. U odnosu na primjedbe stranaka na navedeni nalaz očitovala se na način da je prilikom izrade nalaza i mišljenja te iznesenih zaključaka cijenila rezultate provedenih vještačenja u parničnim i upravnom postupku u kojem je utvrđena profesionalna, a potom i opća nesposobnost tužitelja za rad, ali da mišljenje daje kao specijalist medicine rada na način kako se radna sposobnost određuje sukladno pravilima struke medicine rada kod ocjene radne sposobnosti.

 

8. Sud prvog stupnja prihvaćajući nalaz i mišljenje navedenog vještaka zaključuje da ne postoji uzročno-posljedična veza između ozljede na radu koju je tužitelj zadobio u obavljanju poslova kod tuženika i priznanja prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad utvrđujući da je pravno relevantan uzrok štete koju tužitelj trpi uslijed razlike u ostvarivanju primanja između invalidske mirovine i plaće koju bi primao da radi na poslovima na kojima je prije štetnog događaja radio kod tuženika, onaj štetni događaj čijem redovitom učinku odgovara konkretna šteta. Smatra da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da su posljedice predmetne ozljede na radu odlučujući i adekvatni uzrok koji je prema redovnom tijeku stvari doveo do njegovog umirovljenja, odnosno odlaska u invalidsku mirovinu, pa odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

9. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a uz daljnju primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) obvezujući tužitelja naknaditi tuženiku troškove zastupanja po odvjetniku i vještačenja.

 

10. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja donošenjem presude počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Protivno tvrdnjama tužitelja nije počinjena niti apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja za donošenje presude iznio razloge tako da je presudu moguće ispitati.

 

11. Međutim, sud prvog stupnja provedenim dokazima nije utvrdio sve činjenice relevantne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva pa za sada nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

 

12. Tužitelj u žalbi u bitnom ustraje kod tvrdnji da je sud vezan pravomoćnim rješenjem HZMO, Područne službe u S. od 13. svibnja 2013. kojim je utvrđena opća nesposobnost za rad i kojim je kao uzrok iste 70% ozljeda na radu, a 30% degenerativne promjene koje nisu vezane uz zadobivenu ozljedu. U odnosu na navedeno valja istaći da sud nije nadležan preispitivati zakonitost navedenog upravnog rješenja, ali je u parnici dozvoljeno dokazivati da li je radna sposobnost tužitelja i u kojem omjeru u uzročno-posljedičnoj vezi s posljedicama ozljede na radu jer o tome ovisi odštetna odgovornost tuženika. 

 

13. Naime, u ovom postupku sud je s obzirom na tužbeni zahtjev tužitelja utvrđivao uzročno-posljedičnu vezu između posljedica ozljeda tužitelja koju je zadobio radom kod tuženik i njegova umirovljenja jer je to pravno odlučno za odgovornost tuženika za isplatu naknade štete tužitelju u vidu rente. Kod toga se sud prvog stupnja rukovodio rezultatima nalaza i mišljenja vještaka specijaliste medicine rada dr. sc. M. V.-B. jer je za isti iznijela jasne i određene razloge, očitovala se na primjedbe stranaka u odnosu na nalaze i mišljenja drugih vještaka datih u predmetu kojeg je tužitelj vodio radi naknade štete (neurokirurga dr. J., ortopeda dr. T. te fakultetsko mišljenja M. f. u Z., kao i u odnosu na mišljenje vještaka pri HZMO, Područni ured S.), ustrajući kod mišljenja da je kod tužitelja preostala profesionalna nesposobnost za rad uz preostalo radnu sposobnost i isključenje poslova koji zahtijevaju dugotrajno stajanje i hodanje, čučanje, klečanje, rad u prignutom i nefiziološkom položaju kralježnice, dizanje i nošenje tereta, teške fizičke napore te rad na visini. Ozljeda lijevog koljena je kao trajnu posljedicu ostavila blago ograničenje funkcije u smislu ograničene fleksije pa to utječe na radnu sposobnost tužitelja za poslove koji zahtijevaju čučanje i klečanje. Stupanj oštećenja funkcije slabinske kralježnice i lijevog koljena kod tužitelja dovodi samo do profesionalne nesposobnosti za rad, odnosno tužitelj više nije sposoban za poslove antikoroziste na kojima je radio do štetnog događaja, ali je sposoban za sve poslove uz navedena isključenja, pa takav stupanj oštećenja funkcije ne uvjetuje opću nesposobnost za rad. Uz to je potvrdila da čak i kada bi se uzelo sveukupno zdravstveno stanje tužitelja sa osnova predmetnih ozljeda i degenerativnih promjena kralježnice, sa stajališta medicine rada ne dovodi do opće nesposobnosti za rad.

 

14. Međutim, prema mišljenju ovog suda s obzirom na opisane rezultate vještačenja po vještaku medicine rada, uspoređujući iste s rezultatima preostalih dokaza, ne može se kao pravilan prihvatiti zaključak suda prvog stupnja kako nije dokazano da su posljedice zadobivene ozljede na radu onaj odlučujući i adekvatni uzrok koji je prema redovnom tijeku stvari doveo do odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu, odnosno da u odnosu na to ne postoji uzročno-posljedična veza. Naime, očitujući se o posljedicama koje su zaostale nakon zadobivene ozljede na radu iz nalaza i mišljenja vještaka dr.  M. V.-B. proizlazi da je tužitelj zadobio ozljedu lijevog koljena i udarac u slabinski dio kralježnice, a da je vještak neurokirurg (vještačenjem u predmetu poslovni broj P-358/07) to povezao s tegobama koje su se kod tužitelja javile nakon ozljede kao i operaciju kralježnice koja je tužitelju izvršena u ožujku 2007. Isto tako potvrdila je da su kod tužitelja postojale degenerativne promjene koje se razvijaju godinama prije pojave subjektivnih smetnji, ali da je štetni događaj (pad na leđa) u odnosu na te tegobe utjecao kao "okidač". Nadalje, ista se očitovala i na nalaz i mišljenje Odbora za sudbena mišljenja M. f. u Z. dato po vještacima specijalisti ortopedu i sudske medicine kao i vještačenja provedeno po vještaku specijalisti urologu dr. V. C.. Prema njegovom nalazu da je neurogeni mjehur koji postoji kod tužitelja kasna posljedica traume te da se dovodi u vezu s obje ozljede koje je tužitelj zadobio, a sve s obzirom na obiteljsku anamnezu i negativnu anamnezu tužitelja. Urološki pregled te urodinamskom obradom da je dokazano kako je neurogeni mjehur i inkontinencija kod tužitelja posljedica lezije leđne moždine, a da je od strane neurologa utvrđen i posttraumatski sindrom kao razlog neurogenog mjehura.

 

15. S obzirom na naprijed navedeno, valjalo je vještačenjem razjasniti, odnosno utvrditi, (takvo očitovanje u odnosu na navedenog vještaka sud nije tražio), da li postoji uzročno-posljedična veza između zadobivenih ozljeda na radu u štetnom događaju i umirovljenja tužitelja, odnosno da li su te posljedice adekvatan uzrok koji je prema redovnom tijeku stvari doveo do odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a nakon toga i zbog opće nesposobnosti za rad (bez obzira što prema mišljenju vještaka postoji preostala radna sposobnost).

 

16. Stoga je u daljnjem tijeku postupka potrebno pozvati vještaka radi dopune vještačenja i izjašnjenja o pravno relevantnom uzroku njegova umirovljenja kao prevladavajućeg, odnosno da li bi za slučaj da tužitelj nije zadobio navedene ozljede na radu, uz postojeće degenerativne promjene bio i dalje sposoban raditi na istim poslovima, pa ukoliko je to moguće i izjašnjenjem u odnosu na postotak u kojem su te ozljede bile od utjecaja na njegovo umirovljenje.

 

17. Naime, sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22) tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Prema st. 2. navedenog članka ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja ili napredovanja  uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozljedom određenu novčanu rentu, kao naknadu štete.

 

18.  Osim toga, valja ukazati da je tužitelj nakon zadobivenih ozljeda bio na dugotrajnom bolovanju te da je tuženik donio 23. studenog 2011. Odluku o otkazu ugovora o radu iz osobno uvjetovanih razloga jer da zbog trajnih osobina nije u mogućnosti izvršavati obveze iz radnog odnosa, niti da mu ne može ponuditi drugo radno mjesto ili ga osposobiti za rad na drugim poslovima. Tužitelj je u sudskom postupku pokušao ostvariti zaštitu prava utvrđivanjem nezakonitosti navedene odluke, ali je sa zahtjevom odbijen, s time da je postupak pravomoćno okončan 9. siječnja 2014. Međutim, rješenjem HZMO, Područne službe S. od 13. svibnja 2013. tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad pa se sada doista nije u mogućnosti zaposliti, odnosno zasnovati radni odnos, a niti umanjiti štetu koju trpi zbog razlike između mirovine koju ostvaruje i primanja koja bi ostvarivao da i dalje radi.

 

19. Stoga će sud prvog stupnja u daljnjem tijeku postupka upotpuniti činjenično stanje radi utvrđenja pravno-relevantnih okolnosti u odnosu na uzrok štete koju tužitelj trpi, odnosno postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda zadobivenih u štetnom događaju radom kod tuženika i umirovljenja tužitelja prethodno zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a potom i zbog opće nesposobnosti za rad.

 

20. Nakon što raspravi i utvrdi sve odlučne činjenice vezane u odnosu na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva odlučit će i o daljnjim prijedlozima tužitelja za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te potom o zahtjevu tužitelja i ispunjenosti pretpostavki iz citirane zakonske odredbe, odlučiti ponovnom odlukom. Nakon odluke o glavnoj stvari, ovisno o ishodu postupka, odlučit će i o troškovima cjelokupnog postupka.

 

21. Stoga je primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a valjalo uvažiti žalbu tužitelja i pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.             

 

 

U Rijeci 6. prosinca 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Ivanka Maričić Orešković, v.r.