Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 24 Gž-3636/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Č. iz P., S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku u K., protiv I. tuženika T. Č. iz K., OIB: …, II. tuženika D. Č.1 iz N. V., B., OIB: …, oboje zastupanih po punomoćniku M. P., odvjetniku u K., i III. tuženika D. Č.2 iz O., OIB …, radi utvrđenja prava vlasništva i upisa u zemljišne knjige, odlučujući o žalbi I. i II. tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-733/2021-21 od 30. ožujka 2023, u sjednici vijeća dana 12. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I. i II. tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-733/2021-21 od 30. ožujka 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. i II. tuženika za naknadom troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-733/2021-21 od 30. ožujka 2023. suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj A. Č., OIB: … iz P., stekao pravo vlasništva na kčbr. 383/1, broj …, … u površini od 231 m2 ( Dvorište od 195 m2; Gospodarska zgrada od 36 m2 ), koja dolazi upisana u zk.ul.br. 5004 k.o. K.

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Karlovcu da po pravomoćnosti ove presude izvrši u zemljišnim knjigama, i to na kčbr. 383/1, broj …, … u površini od 231 m2 ( Dvorište od 195 m2; Gospodarska zgrada od 36 m2 ), koja dolazi upisana u zk.ul.br. 5004 k.o. K., brisanje prava suvlasništva od 3/8 dijela 1/ tuženika T. Č., OIB: …, iz K., brisanje prava suvlasništva u 3/8 dijela 2/ tuženika D. Č.1 , OIB: …, iz B., i brisanje prava suvlasništva od 2/8 dijela 3/ tuženika D. Č.2 , OIB: …, iz O., te da potom izvrši u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva tužitelja na cjelokupnoj toj nekretnini, što su sve 1/, 2/ i 3/ tuženici dužni trpjeti, a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se 1/, 2/ tuženicima da tužitelju solidarno naknade troškove ovog parničnog postupka isplatom iznosa od 4.296,61 Eur/ 32.372,80 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja tj. 30. ožujka 2023. godine, pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.„

2. Protiv navedene presude I. i II. tuženici su izjavili pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga određenih člankom 353. stavkom 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 17/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da viši sud pobijano rješenje ukine. Traže naknadu troška žalbe.

3. Tužitelj je dostavio pismeni odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene razloge tuženika.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem kako je stekao vlasništvo predmetne čestice te za trpljenjem upisa njegovog vlasništvu u zemljišnim knjigama, i naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

-predmet ovog postupka jest k.č.br. 383/1 gospodarska zgrada i dvorište ukupne površine 231 m2, upisano u zk.ul.br. 5004 k.o. K., gdje je uknjiženo suvlasništvo D. Č.2 u 2/8 dijela, D. Č. u 3/8 dijela i T. Č. u 3/8 dijela;

-ta je čestica nastala tek potkraj prvostupanjskog dijela postupka na temelju parcelacionog geodetskog elaborata A. O. od 22. srpnja 2022, a koji je istodobno proveden u katastru i u zemljišnim knjigama jer se k.o. K. nalazi u sustavu BZP-a (listovi 145-155 spisa);

-k.č.br. 383 je prije toga bila dio znatno veće čestice k.č.br. 383 …, dvorište, oranica i gospodarska zgrada, … od ukupno 1222 m2, upisan u zk.ul.br. 5004 k.o. K. gdje je uknjiženo suvlasništvo D. Č.2 u 2/8 dijela, D. Č. u 3/8 dijela i T. Č. u 3/8 dijela (list 7 spisa);

-prije trojice tuženika kao suvlasnik u ¾ dijela je u zemljišnim knjigama bio upisan J. Č.1 , otac tužitelja te 1. i 2. tuženika;

-spomenuta k.č.br. 383 nastala je spajanjem površina bivših k.č.br. 1432 i k.č.br. 1433/1 kao i od dijela k.č.br. 1428/1, upisanih u zk.ul.br. 293/A k.o. K., a u okviru obnove zemljišne knjige kad je nastala i nova katastarska općina K.;

-darovnim ugovorom od 28. svibnja 2004. godine J. Č.1 kao darodavac daruje svom sinu J. Č.2 (tužitelju) "1/3 dijela svojih nekretnina i to kčbr. 1434 kuća broj 13, gospodarska zgrada u … u D. od 85 čhv., upisanoj u zk.ul.br. 299 k.o. K., koja odgovara k.č.br. 382 kuća i dvorište u … iz posjedovnog lista br. 192 k.o. K., a što u naravi predstavlja ugostiteljski lokal do uličnog dijela stambene zgrade br. 11 u … zajedno sa priručnim skladištem površine cca 30 m2, terasom sa sanitarnim čvorom i pečenjarom veličine 17x12 metara i otvoreno skladište za ambalažu površine 15 m2, a koji dio nekretnina daroprimac već u naravi koristi kao ugostiteljski objekt" ;

-iz ovog opisa je razvidno kako je otac darovao sinu, ovdje tužitelju, i površinu koja danas predstavlja k.č.br. 383/1 budući spominje "priručno skladište površine cca 30 m2, terasu sa sanitarnim čvorom i pečenjarom veličine 17x12 metara i otvoreno skladište za ambalažu površine 15 m2", a što su sve objekti koji se i danas nalaze na novoformiranoj čestici 383/1;

-sud je prvog stupnja očevidom na licu mjesta utvrdio da se upravo "priručno skladište površine cca 30 m2, terasa sa sanitarnim čvorom i pečenjarom veličine 17x12 metara i otvoreno skladište za ambalažu površine 15 m2" koje je opisano u darovnom ugovoru od 28. svibnja 2004. godine nalazi na predmetnoj nekretnini;

-ta površina ujedno odgovara zemljištu koje je na skici očevida 3. rujna 2020. mjerničkog vještaka O. identificirano geometrijskim likom označenim slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,A (list 53, 54 spisa), odnosno novoparceliranoj k.č.br. 383/1 k.o. Karlovac 2 (list 151 spisa);

-također iz ugovora proizlazi kako je J. Č.1 od ranije posjednik spornog zemljišta, kako se smatrao vlasnikom istog, te da se tužitelj A. Č. nalazi u posjedu istog najkasnije od dana zaključenja ovog ugovor 28. svibnja 2004;

-J. Č.1 je preminuo …, a naslijedili su ga njegova dva sina D. i T. Č., ovdje tuženici, te udovica Z. Č., koji su zaključili sporazum po kojem jedan dio naslijeđenih nekretnina pripada jednom, drugi drugom sinu, dok majka ima pravo doživotnog uživanja na ostavinskim nekretninama (list 8-10 spisa);

-treći sin, ovdje tužitelj, A. Č. se, prema obrazloženju iz rješenja o nasljeđivanju, odrekao nasljedstva jer da je u svom dijelu namiren darovnim ugovorom od 28. svibnja 2004;

-prvostupanjski sud je utvrdio kako se tužitelj nalazi u zakonitom, poštenom i istinitom samostalnom posjedu sporne nekretnine od 28. svibnja 2004. pa do utuženja 6. veljače 2020, dakle više od 10 godina.

9. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 18. i čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 18/15, 94/17, dalje: ZV), pa presudio kao u izreci.

10. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo.

11. Sud prvog stupnja u obrazloženju navodi kako je utvrdio da je tužitelj od sačinjenja darovnog ugovora od 28. svibnja 2004. godine bio u posjedu i dijela čkbr. 1432 i čkbr. 1433/1 K.O. K., danas čkbr. 383 K.O. K. 2, a koja površina predstavlja "priručno skladište površine cca 30 m2, terasa sa sanitarnim čvorom i pečenjarom veličine 17x12 metara i otvoreno skladište za ambalažu površine 15 m2" i koja je označena slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,A skice očevida u površini od 230 m2 te da do nastalog spora 2019. godine nije znao niti je mogao znati da navedena površina formalno nije upisana kao dio čkbr. 1432 i čkbr. 1433/1 K.O. K. u darovni ugovor, premda je ista također darovana. Također je utvrdio kako se tužitelj nalazi u zakonitom (pravni temelj posjedovanja je darovni ugovor), poštenom (nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed) i istinitom (nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja) samostalnom posjedu sporne nekretnine od 28. svibnja 2004. pa do utuženja 6. veljače 2020, dakle više od 10 godina. Stoga je zaključio kako je tužitelj stekao posjed predmetne nekretnine temeljem zakona - redovnim dosjedanjem, protekom 10 godina takvog posjeda, a po čl. 159. st. 3. ZV.

12. U svezi žalbenih razloga valja kazati kako sud prvog stupnja, nakon ukidne odluke prvog stupnja, doista nije održao ponovljeni pripremni postupak čime je prekršio postupovnu odredbu iz čl. 377. ZPP. Međutim ovdje se ne radi o apsolutno bitnoj povredi procesnih propisa iz čl. 354. st. 2. ZPP (nije na popisu povreda iz te odredbe), a ni o relativno bitnoj opisanoj u čl. 354. st. 1 ZPP. Ne radi se o relativno bitnoj povredi jer to nije bilo niti je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. To zato jer je pripremno ročište održano na početku postupka kad su stranke mogle iznositi činjenice i dokaze te se očitovati na navode suprotne strane. Uočeni nedostatak zbog kojeg je prva prvostupanjska presuda ukinuta otklonjen je novom parcelacijom i usklađenjem tužbenog zahtjeva s novim stanjem upisa u zemljišnim knjigama (list 159 spisa). Na narednim ročištima za glavnu raspravu tuženici su imali priliku očitovati se o prilagođenom tužbenom zahtjevu i navodima tužitelja, a što su žalitelji i učinili.

Zato, mada sud prvog stupnja nije održao ponovljeni pripremni postupak, nije riječ o bitnoj povredi procesnih odredbi.

13. Žalbenim navodima u kojima osporavaju činjenična utvrđenja suda prvog stupnja žalitelji nisu uspjeli dovesti u sumnju pravilnost tih činjeničnih utvrđenja. Pa je tako usporedbom sadržaja darovnog ugovora od 28. svibnja 2004. godine s rezultatima očevida, i po mišljenju ovog višeg suda sasvim izvjesno kako je otac tužitelja te 1. i 2. tuženika tužitelju darovao, između ostalog, i zemljišnu površinu koja odgovara današnjoj čestici k.č.br. 383/1 k.o. K.

14. Nije točno da je zaključak suda prvog stupnja kako je tužiteljev posjed zakonit proizvoljan i neutemeljen. Na suprotno ukazuje sadržaj darovnog ugovora od 28. svibnja 2004. godine. Tuženici i ne osporavaju kako je otac tužitelja te 1. i 2. tuženika bio vlasnik i posjednik predmetnog zemljišta, kao posebnog fizički odijeljenog dijela nekolicine starih zemljišnoknjižnih čestica. Oni samo tvrde da otac nije raspolagao darovnim ugovorom i tim dijelom svoje imovine. A to, kako je gore već rečeno, nije točno.

15. Dakle, i po shvaćanju ovog višeg suda, dokazan je pravni temelj tužiteljevog posjeda predmetnog fizički odijeljenog zemljišta – sad samostalne čestice k.č.br. 383/1 k.o. K. što njegov posjed čini zakonitim.

16. Kako nije dokazano nepoštenje tužitelja, što u žalbi žalitelji ne dovode u pitanje, tužiteljev je posjed pošten. Ni istinitost posjeda nije upitna jer je nesporno da je posjed tužitelju predao njegov otac. A nije sporno ni da je tužitelj u samostalnom posjedu predmetne nekretnine. Prema tome, u pravu je sud prvog stupnja kako su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva redovnom dosjelošću protekom 10 godina takvog posjeda, a taj je rok protekao 28. svibnja 2014., znatno prije od utuženja od 6. veljače 2020.

17. Interpretacije žalitelja o tijeku i ishodu ostavinskog postupka iz njihovog oca J. Č. nisu razgovijetne, niti utječu na gornja utvrđenja. Da li se u ostavinskom rješenju spominje ili ne spominje stara čestica 1434 k.o. K., pa ni postojanje rješenja o naknadno pronađenoj imovini kojim se obuhvaća suvlasnički dio te čestice pod drugom oznakom – sve to nije od značaja za ishod ovog postupka, niti za gornje činjenična utvrđenja. Dapače, iz obrazloženja rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je svim sudionicima tog ostavinskog postupka bio poznat sadržaj darovnog ugovora 28. svibnja 2014., a ondje je precizno opisano što je to otac darovao tužitelju, kao i da je to darovanje bilo motiv tužitelju da ne potražuje ništa iz očeve ostavinske imovine.

18. I odluka o troškovima postupka je, kako po osnovu temeljem čl.154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova temeljem čl. 155. ZPP, zakonita. Prvo i drugo tuženici su u cijelosti izgubili parnicu pa su dužni protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tužitelju priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, dok je troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku obredio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/22, dalje: OT).

19. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

20. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe nije osnovan jer sa žalbom nisu uspjeli pa ih je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

U Zagrebu 12. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.