Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-1059/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Jagode Renje kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. V. (OIB: …) iz P., kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici Odvjetničkog društva Z. iz O., protiv tuženice R. H. (OIB: …), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Stalna služba u Našicama, radi utvrđenja postojanja pravnog odnosa, odlučujući o žalbi tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama broj P-170/2022 od 24. studenoga 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I.

Uvažava se žalba tužene te se preinačava presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama broj P-170/2022 od 24. studenoga 2022. godine na način da se tužbeni zahtjev o d b i j a.

II.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 597,24 EUR.

Obrazloženje

1.

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da temeljem obavijesti Općine P. od 28. prosinca 2021. godine nije raskinut i nije prestao postojati Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. kojega su stranke zaključile 1. veljače 2013. godine (točka I. izreke), te je obvezana tužena naknaditi tužitelju parnični trošak od 7.645,00 kn/1.014,67 EUR.

2.

Protiv ove presude žalbu je podnijela tužena, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, - dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba usvoji, prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

2.1.

U odgovoru na žalbu, tužitelj osporava sve navode žalbe i predlaže da se ista odbije kao neosnovana.

3.

Žalba je osnovana.

4.

Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. broj … kojega su stranke zaključile 1. veljače 2013. godine (list 40-44 spisa) nije raskinut temeljem obavijesti Općine P… o raskidu toga Ugovora od 28. prosinca 2021. godine (list 20).

5.

Prvostupanjski je sud temeljem provedenih dokaza utvrdio:

- da su stranke dana 1. veljače 2013. godine zaključile Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. na rok od 20 godina temeljem kojeg je tužitelj kao zakupnik odmah stupio u posjed nekretnina koje su mu date u zakup (list 40-44 spisa);

- da je člankom 11. predmetnog ugovora propisano da zakupodavac mora raskinuti Ugovor o zakupu ukoliko zakupnik ne ispunjava obveze iz Gospodarskog programa;

- da je dana 15. lipnja 2020. godine kod tužitelja proveden inspekcijski nadzor radi kontrole korištenja državnog poljoprivrednog zemljišta danog u zakup tužitelju kao i nadzor ispunjavanja provođenja Gospodarskog programa koji je sastavni dio Ugovora o zakupu, kojim je utvrđeno da tužitelj od dana sklapanja Ugovora o zakupu nije pokrenuo ugovoreni tov junadi (300 komada);

- da je općinski načelnik Općine P. dana 28. prosinca 2021. godine tužitelju uputio Obavijest o raskidu Ugovora o zakupu iz razloga što je temeljem inspekcijskog nadzora utvrđeno da se zakupljeno poljoprivredno zemljište ne obrađuje sukladno Gospodarskom programu, odnosno da tužitelj ne ispunjava obveze iz Gospodarskog programa glede stočarske proizvodnje na zakupljenom zemljištu (list 20);

- da se u toj Obavijesti navodi kako se Ugovor o zakupu smatra raskinutim danom dostave predmetne obavijesti sukladno čl. 43. st. 6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu;

- da tužitelju prije dostavljene Obavijesti o raskidu ugovora nije ostavljen dodatni rok za pokretanje stočarske proizvodnje.

6.

Iz navedenog prvostupanjski sud zaključuje da Ugovorom o zakupu zaključenom između stranaka nije određen nikakav rok ispunjenja obveza iz Gospodarskog programa niti se navodi da bi taj rok bio određen Zakonom o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine 152/08, 25/09, 153/09, 21/10, 39/11, 63/11- dalje: ZPZ/08) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora, već da je jedino člankom 43. st. 4.c Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine 20/18, 115/18, 98/19, 57/22, dalje: ZPZ/18), a koji je na snazi u vrijeme raskida, propisano da se Ugovor o zakupu raskida ukoliko zakupnik ne ostvaruje ciljeve gospodarskog programa koji čini sastavni dio Ugovora o zakupu dvije godine uzastopno od dana sklapanja ugovora, osim u slučaju više sile, time da se ova odredba sukladno čl. 104. ZPZ/18 primjenjuju i na predmetni ugovor obzirom je propisano da se primjenjuje na sve ugovore po svim oblicima raspolaganja koji su sklopljeni na temelju ranijih Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

7.

Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 173. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 - dalje: ZOO) kojom je propisano da je dužnik dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom, a ako rok nije predviđen ugovorom tada u roku koji predviđa zakon, pa kako ugovorom nije određen rok neispunjavanja Gospodarskog programa to da je zakupodavac mogao raskinuti ugovor ukoliko se Gospodarski program ne ispunjava uzastopce dvije godine od dana sklapanja ugovora kako je to propisano u čl. 43. st. 4.c ZPZ/18, koji je bio na snazi u vrijeme dostavljene obavijesti o raskidu, to zaključuje da je tužena mogla zahtijevati raskid ugovora u općem zastarnom roku od pet godina iz članka 225. ZOO, što znači da je zastarni rok protekao 2. veljače 2020. godine, a kako je Ugovor o zakupu raskinut Izjavom od 28. prosinca 2021. godine, da je izjavljen nakon isteka općeg zastarnog roka, zbog čega je tražbina tužitelja koja proizlazi iz predmetnog Ugovora zastarjela.

8.

Međutim, u pravu je tužena kada u žalbi ističe da je člankom 11. Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta propisano da zakupodavac mora raskinuti Ugovor ako zakupnik (između ostalog) ne ispunjava obveze iz Gospodarskog programa, a inspekcijskim je nadzorom od 9. lipnja 2020. godine nesporno utvrđeno da tužitelj nije ostvario ciljeve iz Gospodarskog programa koji je sastavni dio Ugovora o zakupu i kojim se obvezao i na stočarsku proizvodnju tova junadi od cca 300 komada, što u tijeku zakupa nije učinio; također, da je i ZPZ/08 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o zakupu izričito propisivao da zakupodavac mora raskinuti Ugovor ako zakupnik ne ostvaruje gospodarski program, koji je sastavni dio Ugovora o zakupu, a ukoliko se on ne provodi u roku od tri godine od dana sklapanja, ugovor se može raskinuti. Dakle, kako od dana zaključenja Ugovora o zakupu do provođenja inspekcijskog nadzora tužitelj nije uopće pokušao pokrenuti stočarsku proizvodnju tova junadi sukladno Gospodarskom programu, smatra da je raskid Ugovora o zakupu zakonit.

9.

Odredbom članka 37. st. 2. ZPZ/08 propisano je da Gospodarski program sadrži podatke o podnositelju ponude, opis gospodarstva, namjenu korištenja i lokalitet zemljišta, tehnološko-tehničke karakteristike gospodarskog rada i podatak o potrebnoj mehanizaciji za obradu zemljišta koje je predmet kupnje odnosno zakupa i prikaz očekivanih troškova i prihoda, da Gospodarski program čini sastavni dio ugovora o prodaji i zakupu, a ukoliko se on ne provodi u roku od tri godine od dana sklapanja, ugovor se može raskinuti.

10.

Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, ovaj drugostupanjski sud smatra da, iz činjenice da je tužena Ugovor o dugogodišnjem zakupu poljoprivrednog zemljišta u njenom vlasništvu zaključenog sa tužiteljem raskinula nakon što je nalazom Državnog inspektorata od 15. lipnja 2020. godine utvrđeno da tužitelj niti do dana provedene inspekcije nema niti je započeo stočarsku proizvodnju tova junadi cca 300 komada, na što se obvezao Gospodarskim programom koji je sastavni dio Ugovora o zakupu od 1. veljače 2013. godine – ne proizlazi da je nastupila zastara tražbine tuženice niti da je prisilno ispunjenje obveze (a time i raskid Ugovora) tužena mogla zahtijevati u zastarnom roku počevši od 2. veljače 2015. godine tj. protekom dvije godine od dana sklapanja Ugovora pa do 2. veljače 2020. godine odnosno u općem zastarom roku od 5 godina, a ne tek po proteku roka od 5 godina tj. 28. prosinca 2021. godine.

10.1.

Naime tužena nema bilo kakvu tražbinu prema tužitelju, već tužitelj ima obvezu zemljište dano mu u zakup koristiti onako kako je Ugovorom određeno, koju obvezu nije ispunjavao, već je isto koristio protivno ugovorenoj namjeni, zbog čega tužena, sukladno odredbama ZPZ/08, ZPZ/18 (članka 104. u vezi članak 41. i 43. te 48. toga Zakona), kao i podredno članka 297. stavak 3. ZOO - ima pravo raskinuti Ugovor i to joj pravo ne zastarijeva.

11.

Zbog navedenog, kako je prvostupanjskom presudom na pravilno utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pogrešno primijenjeno, žalbu tužene valjalo je uvažiti i preinačiti prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev (članak 373. točka 3. ZPP).

12.

Kako je preinakom prvostupanjske presude tužena uspjela u parnici, valjalo je odlučiti i o troškovima postupka (čanak 166. stavak 2. ZPP). Tužena osnovano potražuje trošak odgovora na tužbu i trošak zastupanja na ročištu od 10. studenoga 2023. godine u iznosu od 199,08 EUR/1.500,00 kn za svaku navedenu radnju što iznosi 298,16, EUR/3.000,00 kn kao i trošak žalbe u zatraženom iznosu od 199,08 EUR/1.500,00 kn odnosno sveukupno 597,24 EUR/4.500,00 kn, dok zatraženi trošak odgovora na mirno rješenje spora tuženici se ne dosuđuje jer ovaj trošak nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP (zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 11. studenog 2022. godine), zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Šibeniku, 11. ožujka 2024. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić,v.r.