REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 27 Pr-8589/2020-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice B.H., OIB: …, zastupana po

punomoćniku G.M., odvjetniku u O.d. M.,L.,B.,T. j.t.d. iz Z., protiv tuženika A.Z. d.o.o., Z., OIB: …, zastupan po

punomoćniku B.A., odvjetniku iz Z., te uz sudjelovanje

umješača na strani tuženika C.o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave

zaključene 26. siječnja 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice T.L., odvjetnika, zamjenika punomoćnika tuženika M.M.,

odvjetničkog vježbenika te punomoćnice umješača Lj.R.L.,

diplomirane pravnice, zaposlenice umješača, sukladno odredbi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP), dana 11. ožujka 2024. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku A.Z. d.o.o., Z., OIB:… da isplati tužiteljici B.H., OIB: …iznos od 10.00,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja

teče na iznos od 900,00 eura od 11. ožujka 2024. te na iznos od 9.100,00 eura od 16. lipnja 2020. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje

posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15

dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ALCA ZAGREB d.o.o., Koledovčina 2, Zagreb, OIB: 58353015102 da isplati tužiteljici Blanki Habunek, Radoišće 101, Komin, OIB: 81936093698 iznos od 1.821,02 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 16. lipnja 2020. pa do 31. prosinca 2022., od 1.

siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope,

odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos imovinske štete od 900,00

eura za period od 16. lipnja 2020. do 11. ožujka 2024."

III/ Nalaže se tuženiku ALCA ZAGREB d.o.o., Koledovčina 2, Zagreb, OIB: 58353015102 naknaditi tužiteljici Blanki Habunek, Radoišće 101, Komin, OIB: 81936093698 troškove parničnog postupka u iznosu od 2.217,83 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana 11. ožujka 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 356,25 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana 11. ožujka 2024. pa do isplate.

i istog dana

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe sačinjena u podnesku tužiteljice od 13. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Tužiteljica B.H. (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 16. lipnja 2020.

navodi da je zaposlena kod tuženika A.Z. d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) te

je 19. lipnja 2017. doživjela nezgodu na radnom mjestu na način da se paleta sa stalkom koju je drugi radnik pokušavao premjestiti viličarem prevrnula i pala na tijelo tužiteljice. Navedenom prilikom stalak je prikliještio tužiteljicu te je ozlijedio tužiteljicu po desnoj ruci i nozi. U nezgodi je tužiteljica zadobila višestruke tjelesne ozljede desne nadlaktice i desne potkoljenice. Tužiteljici su predmetnom nezgodom povrijeđena prava osobnosti, odnosno nastupila je imovinska i neimovinska šteta u vidu smanjenja životne i radne aktivnosti, bolova, strahova, naruženja te tuđe pomoći i njege. Prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica potražuje isplatu ukupnog iznosa od 58.000,00 kn (7.697,92 eura) na ime imovinske i neimovinske štete. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužiteljice od 18. travnja 2023. tužiteljica potražuje isplatu ukupnog iznosa od 11.821,02 eura na ime neimovinske i imovinske štete, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik navodi da se nezgoda dogodila na način da se paleta sa stalkom koju je drugi radnik pokušao preseliti viličarem srušila na tijelo tužiteljice. Tuženik ističe da je prema odredbi čl. 25 st. 2 Zakona o zaštiti na radu propisano da se poslodavac oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Iz činjeničnog opisa tužbe i dokaza proizlazi da je do ozljede došlo zbog krajnje nepažnje treće osobe, te da se tuženik u svom poslovanju pridržava svih pravila zaštite na radu. Nadalje, tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i zdravstvenih tegoba koje navodi tužiteljica te smatra da je tužiteljica i ranije imala zdravstvenih problema koji su u ovom slučaju uzročnik komplikacija u zdravstvenom stanju tužiteljice. Osporava visinu tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Podneskom od 7. kolovoza 2020. umješač C.o. d.d. (dalje u tekstu:

umješač) prijavio je miješanje u parnicu na strani tuženika, budući da je tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja s umješačem imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti. Rješenjem suda od 25. veljače 2021. dopušteno je miješanje u parnicu umješača C.o. d.d. na strani tuženika.

4. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u potvrdu M.U.P. RH PU Z. P.P. S.I.Z. (str. 3 spisa), u prijavu o ozljedi na radu (str. 4-7

spisa), u medicinsku dokumentaciju (str. 8-55 spisa), u zdravstveni karton tužiteljice (str. 154-156 spisa), u policu osiguranja (str. 163-164 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Ž.R. o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 193-196 spisa) te usmeno očitovanje vještaka (str. 215- 216 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice B.H. kao parnične stranke (str. 172-173 spisa).

5. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

6. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja, kao i dinamika nastanka štetnog događaja. Tuženik osporava svoju odgovornost za isti navodeći da je štetni događaj nastao radnjom treće osobe na koju tuženik nije mogao utjecati niti je posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, te da stoga nema odgovornosti tuženika za štetu. Isto tako tuženik osporava visinu zahtjeva tužiteljice za naknadu štete, kao i uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i posljedica koje su nastupile za zdravlje tužiteljice.

7. Sukladno odredbi čl. 25 st. 1 Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema odredbi čl. 25 st. 2 ZZR-a poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

8. Iz prijave o ozljedi na radu koja prileži spisu proizlazi da je došlo do prevrtanja stalka i udarca po desnoj nozi tužiteljice. Nadalje, iz potvrde M.U.P. R.H. P.U.Z., P.P.

S.I.Z. od 3. srpnja 2017. proizlazi da je 19. lipnja 2017. u skladišnom prostoru tuženika došlo do ozljeđivanja tužiteljice na radu na način da je radnik D.V. pokušao premjestiti viljuškarom paletu sa izložbenim stalkom kozmetičkih

proizvoda te je došlo do prevrtanja stalka u smjeru tužiteljice, kojom prigodom je prednji dio stalka prikliještio tužiteljicu na metalne stalaže te joj ozlijedio desnu ruku i nogu.

9. Tužiteljica u svom iskazu navodi da radi u skladištu na poslovima komisioniranja robe te se kreće po skladištu kako bi sa paleta uzela robu koju je potrebno odvesti iz skladišta. Tužiteljica konkretno vadi robu ručno i ne služi se viljuškarom. Na kraju ulice su bila dva metalna stalka koja su smetala kolegi te je on paletu zajedno sa stalcima dovezao u radni prostor tužiteljice i odložio je tu paletu pored palete s koje je tužiteljica komisionirala robu. Tužiteljica je trebala kutiju s robom sa palete te je osjetila da su se ti metalni stalci na neki način srušili na nju i ostala je ukliještena u tom prostoru, prvotno su tužiteljicu udarili u područje desne ruke, a kasnije i noge i nije se mogla nikuda pomaknuti. Ti stalci su teški, kasnije je saznala oko 190 kg, tako da je osjetila snažnu bol u trenutku kada su stalci udarili. Nije se mogla nikuda pomaknuti te je kolega Dorijan pozvao u pomoć, nakon čega su kolege razmaknuli stalke i oslobodili tužiteljicu. Tužiteljica ističe da je u trenutku ozljeđivanja doživjela šok i na trenutak je izgubila svijest, noga joj je utrnula, uopće nije osjećala nogu i vrlo brzo nakon toga noga je otekla. Kada je liječnik skidao cipelu osjetila je nesnosnu bol. U bolnici je utvrđena trauma noge i ruke, ozljede su iziskivale dugotrajno liječenje, operativni zahvat radi podljeva koji su se javljali u mišiću, te još uvijek osjeća posljedice te ozljede. U trenutku ozljede tužiteljica se bavila robom na paleti i niti u jednom trenutku nije dodirnula paletu sa stalcima koji su se obrušili. Osoba koja je sa viličarem ostavila tu paletu sa stalcima je zaposlenik tuženika. Ističe da je svoje poslove obavljala u skladu s tehnološkim procesom i organizacijom rada. Bila je odjevena na način kako je to poslodavac tražio, imala je radnu majicu, radne hlače i cipele sa zaštitnom kapicom.

10. Iz iskaza tužiteljice i ostale dokumentacije u spisu proizlazi da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo uslijed radnje kolege D.V., koji je također zaposlenik tuženika i koji je upravljao viljuškarom prilikom nastanka štetnog događaja. U pravu je tužiteljica kada tijekom postupka ističe da se radnik tuženika ne može smatrati trećom osobom u smislu odredbe čl. 25 st. 2 ZZR-a, budući da je riječ o radniku tuženika za kojeg je također odgovoran tuženik kao poslodavac. Naime, tuženik je odgovoran za organizaciju cjelokupnog radnog procesa pa tako i za odluku o tome koji radnik će obavljati koji radni zadatak, pri čemu je odgovoran da se svi radni zadaci obavljaju na siguran način bez ugrožavanja zdravlja i sigurnosti samih radnika i trećih osoba. Ukoliko bi se utvrdilo da je radnik D.V. postupao sa krajnjom nepažnjom ili namjerom to bi omogućilo tuženiku da traži naknadu štete od tog radnika, međutim navedeno ne utječe na odgovornost tuženika za štetu koja je tužiteljici nastala iz ovog štetnog događaja. Slijedom navedenog sud je utvrdio da postoji odgovornost tuženika kao poslodavca za štetu koja je proizašla iz ozljede na radu u ovom štetnom događaju,

sve sukladno odredbi čl. 25 st. 1 i 2 ZZR-a.

11. U odnosu na visinu nastale štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Ž.R. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje, ogrebotinu i krvni podljev desne potkoljenice, natučenje i ogrebotinu desne nadlaktice i kroničnu ranu desne potkoljenice (ulkus). Tužiteljica je pretrpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od sumarno 15 dana te slabijeg intenziteta u trajanju od sumarno 105 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta vezani uz previjanje kronične rane i postojanje kronične rane iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tužiteljica je nadalje pretrpjela primarni strah koji se javlja u situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica tužiteljica je trpjela jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana kumulativno te manjeg intenziteta kumulativno 45 dana. Navedena ozljeda desne potkoljenice koja je u konačnici dovela do kronične rane donjeg dijela desne potkoljenice dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti u visini od 15%, koja se ogleda u povremenim bolovima prilikom dužeg stajanja, hodanja, nemogućnosti nošenja određene obuće, nemogućnosti obavljanja određenih životnih aktivnosti kao što su kupanje u bazenu, moru, izlaganje suncu i slično. Pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeta je u obzir činjenica da tužiteljica ima izražajnije površne vene na desnoj potkoljenici, a ocjena smanjenja životnih aktivnosti odnosi se isključivo na štetni događaj. Tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od 75 dana po 2 sata dnevno, te još 75 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove i pomoć pri odlasku u trgovinu. Opisana promjena boje kože na donjem dijelu desne potkoljenice i postojanje ulkusa predstavlja naruženje srednjeg stupnja koje je vidljivo stalno, osim ako tužiteljica ne nosi hlače ili dugu haljinu koja seže do gležnjeva.

12. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je umješač u podnesku od 20. listopada 2022. ističući da pojava ulkusa ne može biti u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, nego je isključivo posljedica insuficijencije vena. Stoga osporava utvrđenje vještaka da bi tužiteljičina životna aktivnost bila smanjena u opsegu od 15%. Nadalje, nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je i tuženik također ističući kako nastanak ulkusa nije posljedica štetnog događaja, budući da se isti pojavio nekoliko mjeseci nakon štetnog događaja, a tužiteljica ima izraženije površne vene na desnoj potkoljenici.

13. Na prigovore umješača i tuženika odgovorio je vještak na ročištu 27. veljače 2023. kada je naveo da je uobičajeni tijek zbivanja kod razvoja kronične rane nastanak ulkusa tek nekoliko mjeseci nakon štetnog događaja. Tužiteljica je u predmetnom štetnom događaju zadobila natučenje, ogrebotine i krvni podljev desne potkoljenice i to je opisano u inicijalnom nalazu - ogrebotina i krvni podljev u duljini od oko 20 cm. Karakteristično je za nastanak ulkusa na potkoljenici da se razvija nakon određenog vremena, odnosno nekoliko mjeseci što je bio i slučaj kod tužiteljice. Nakon tri mjeseca tužiteljica se javlja kirurgu gdje se opisuje da zaostaje oteklina potkoljenice i već formirani ulkus sa vanjske strane. Za vensku insuficijenciju karakteristično je stvaranje ulkusa ili vrijeda sa unutrašnje strane potkoljenice gdje je najslabija prokrvljenost, dok posttraumatski ulkusi nastaju upravo na mjestu nastanka ozljede, a to je vidljivo iz inicijalnog nalaza gdje je opisana ogrebotina i krvni podljev sa vanjske strane potkoljenice, a upravo je inicijalno i opisana u pregledu kirurga od 26. rujna 2017. - ulkus sa vanjske strane potkoljenice. Vještak stoga utvrđuje postojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja zadobivenog udarca i krvnog podljeva sa nastankom defekta kože koje predstavlja ulkus ili kroničnu ranu. Prema definiciji ulkus spada u kroničnu ranu jer nema tendenciju zaraštavanja. Vještak ističe da je izvršen uvid u zdravstveni karton te da nema podataka o tegobama sa strane vena odnosno prije predmetnog štetnog događaja tužiteljica nije liječena zbog toga, a također nije postojao ulkus odnosno kronična rana prije štetnog događaja. Jedna od komplikacija venske insuficijencije je pojava ulkusa, no međutim kod tužiteljice je 26. rujna 2017. učinjen kolor dopler vena nogu i tada nije utvrđena duboka venska tromboza vena potkoljenice, a upravo duboka venska tromboza je najčešći uzrok nastanka kroničnog ulkusa što u konkretnom slučaju ne postoji. Imobilizacija i uzimanje analgetika općenito smanjuje bolove. Navedeno je vještak uzeo u obzir kada je cijenio trajanje i intenzitet bolova. Degenerativne promjene u konkretnom slučaju nisu utjecale na konačnu posljedicu ozljeđivanja, jer degenerativne promjene ne utječu na stvaranje kronične rane. Kronična venska insuficijencija se odnosi na površne vene, a ključno za nastanak ulkusa ili kronične rane je duboka venska tromboza. Moguć je nastanak ulkusa na mjestu ozljeđivanja bez razvoja duboke venske tromboze, budući da je upravo na mjestu ozljeđivanja nastao defekt kože sa početnom infekcijom, kod tužiteljice je u više navrata antibiogramom utvrđen zlatni stafilokok i mnoge druge bakterije koje su u stvari pridonijele perzistiranju kronične rane unatoč brojnim previjanjima i to dva do tri puta tjedno kod nadležnog liječnika. Vještak ističe da venska insuficijencija postoji kod većine žena u određenoj životnoj dobi. Venska insuficijencija nije nastala tijekom štetnog događaja, no međutim za nastanak navedene promjene na potkoljenici sa vanjske strane je ključna ozljeda, odnosno udarac i krvni podljev koji je opisan odmah po ozljeđivanju. Radilo se o relativno velikom podljevu sa ogrebotinom dužine 20 cm i to upravo sa vanjske strane gdje je i kasnije nastala kronična rana. Ukoliko ne bi bilo ulkusa u trenutku kliničkog pregleda, postotak smanjenja životnih aktivnosti bio bi znatno manji, odnosno možda ne bi postojao. Klinički pregled tužiteljice bio je u periodu više od pet godina nakon štetnog događaja te je utvrđeno da i dalje postoji kronična rana bez ikakve tendencije cijeljenja.

14. S obzirom da je sudski vještak u svom usmenom očitovanju odgovorio na sva pitanja tuženika i umješača, te je otklonio sve njihove primjedbe ujedno objasnivši kako je nastanak ulkusa u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, jer je ulkus nastao upravo sa vanjske strane desne potkoljenice na mjestu ozljeđivanja, a ulkusi koji eventualno nastaju kao posljedica venske insuficijencije nastaju sa unutarnje strane potkoljenice. Nadalje, vještak je isključio utjecaj venske insuficijencije kod tužiteljice na nastanak ulkusa, s obzirom da kod tužiteljice prilikom pregleda nije utvrđena duboka venska tromboza vena potkoljenice, koja inače dovodi do nastanka ulkusa. Slijedom navedenog sud je vještačenje ocijenio stručnim i objektivnim te je na temelju istog utvrdio visinu naknade štete koja tužiteljici ima pripasti po ovom štetnom događaju.

15. Nakon izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem tužiteljica je zatražila isplatu ukupnog iznosa od 11.821,02 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete, što predstavlja povećanje tužbenog zahtjeva u odnosu na prvo postavljeni tužbeni zahtjev,

odnosno preinaku tužbe. Umješač i tuženik usprotivili su se preinaci tužbe, navodeći da je ista sačinjena nakon zaključenja prethodnog postupka te da stoga nije dopuštena. Sukladno odredbi čl. 190 st. 2 ZPP-a tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. S obzirom da je tužiteljica za cjelokupan opseg štete saznala tek po izvođenju dokaza medicinskim vještačenjem, sud je dopustio preinaku tužbe u ovom predmetu, sve sukladno odredbi čl. 190 st. 2 ZPP-a, budući da bez svoje krivnje prije izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem tužiteljica nije mogla konačno postaviti tužbeni zahtjev.

16. S obzirom na utvrđenje opsega štete koje proizlazi iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, sud je utvrdio da tužiteljici prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova ima pripasti pravična novčana naknada u iznosu od 2.269,00 eura. Nadalje,

sud je utvrdio da tužiteljici prema kriteriju pretrpljenog straha pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.631,00 eura, pri čemu je sud uzeo u obzir da je tužiteljica u trenutku ozljeđivanja pretrpjela jaki strah koji proizlazi iz potencijalne životne ugroze i ozljeđivanja. Također, s obzirom da se naruženje tužiteljice odnosi na područje desne potkoljenice i da je opisano kao naruženje srednjeg stupnja, a moguće ga je zakloniti samo dugim hlačama ili suknjom do gležnja, sud je mišljenja da tužiteljici s naslova duševnih bolova uslijed naruženja pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.200,00 eura. U odnosu na smanjenje životnih aktivnosti tužiteljice koje je utvrđeno u omjeru od 15%, sud je utvrdio da prema tom kriteriju tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.000,00 eura, pri čemu je sud posebno uzeo u obzir činjenicu da se tužiteljica ozlijedila u životnoj dobi od 53 godine, te da radi kao djelatnica u skladištu, pa će se smanjenje životnih aktivnosti koje se odnosi na funkciju i izgled desne potkoljenice izraženo očitovati u svakodnevnom životu tužiteljice. Smanjenje životnih aktivnosti utječe i na to da se tužiteljica ne može kupati u bazenu i moru te izlagati potkoljenicu suncu, što sve ometa svakodnevni život tužiteljice. Slijedom navedenog sud je utvrdio da tužiteljici s naslova naknade štete iz ovog štetnog događaja pripada pravo na neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 9.100,00 eura.

17. Prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade sud je primijenio odredbu čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega u ukupnom opsegu od 225 sati i to za obavljanje kućanskih poslova (kuhanje, peglanje i sl.) te odlaska u trgovinu. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je trebala tuđu pomoć i njegu u kući, suprug tužiteljice radi kao samostalni obrtnik - autoprijevoznik, koji je morao pustiti posao da bi mogao tužiteljici pružati tuđu pomoć i njegu. Tužiteljica je imala imobiliziranu cijelu desnu stranu, trebala je pomoć oko osobne higijene, kuhanja i svih kućanskih poslova, a također i prijevoza liječniku. S obzirom na opseg utvrđene potrebe za tuđom pomoći i njegom sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 900,00 eura, pri čemu je uzeta cijena sata tuđe pomoći i njege od 4,00 eura/sat, koji iznos je uobičajen i primjeren za pružanje tuđe nestručne pomoći i njege, pri čemu tužiteljica nije dokazala da je imala trošak s tog naslova u većem iznosu.

19. Slijedom svega navedenog valjalo je djelomično prihvatiti te djelomično odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, sve kako je to navedeno u izrijeci.

20. Odluka o isplati zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Dospijeće tražbine tužiteljice s naslova pravične novčane naknade temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom na navedenu odredbu tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu počevši od 16. lipnja 2020. pa do isplate, budući je uvidom u spis utvrđeno da je navedenog dana podnesena tužba. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete, isti je djelomično osnovan, budući da je prema odredbi čl. 1089 st. 2 ZOO-a propisano da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, te stoga tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu na iznos imovinske štete počevši od presuđenja pa do isplate. Slijedom navedenog, djelomično je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos imovinske štete za period od 16. lipnja 2020. pa do dana donošenja presude. Stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

21. Odluka o naknadi troška parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a koja propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici.

Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu,

vodeći računa i o uspjehu dokazivanja i u pogledu osnove zahtjeva. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica je uspjela u omjeru od 85% u kojem joj pripada pravo na naknadu troška. Pri tome je sud tužiteljici priznao i uspjeh u pogledu dokazivanja pravne osnove tužbenog zahtjeva. Visinu parničnih troškova sud je odredio na temelju odredaba važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

22. Tužiteljici pripada pravo na trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav četiri obrazložena podneska od 29.10.2020., 4.12.2020., 13.10.2022. i

15.11.2022. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na četiri ročišta u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), za sastav prigovora protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe iznos od 100,00 eura (Tbr. 10/4) što ukupno iznosi 1.900,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 475,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), te iznos od 199,08 eura za izvedeno medicinsko vještačenje, što sve ukupno iznosi 2.375,00 eura. Kada se uzme u obzir omjer uspjeha tužiteljice u sporu od 85% istoj pripada pravo na naknadu troška u ukupnom iznosu od 2.217,83 eura, pri čemu je trošak za izvedeno vještačenje uzet u omjeru od 100%. Preko navedenog iznosa, a s obzirom na omjer uspjeha tužiteljice u sporu, zahtjev tužiteljice nije osnovan.

23. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 11. ožujka 2024.

Sutkinja:

Ida Vrančić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku