Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-867/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. i o..d.o.o. Z., , OIB:...., zastupan po D.C., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Ž. B., vlasnik autopraone, OIB: ..., Z, zastupan po privremenom zastupniku T. D.odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Povrv- 2913/2022 od 21. travnja 2023., dana 11. ožujka 2024.g.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Povrv-2913/2022 od 21. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Povrv- 2913/2022 od 21.04.2023. u točci I) izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. V. iz S.pod posl. br. Ovrv-148/2007 od 20.04.2007. kojim se nalaže tuženiku da namiri tužitelju iznos od 136,39 eura ( 1.027,63 kn ) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni utuženi iznos, dok je toč. II) izreke naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 416,29 eura ( 3.136,56 kn ) u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže pobijanu odluku preinačiti, odnosno podredno ukinuti.

3. Odgovor na žalbu nije podnijet.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženika isplatu dospjelih neplaćenih računa s osnova vodnih usluga ( opskrba pitkom vodom, odvodnja otpadnih voda i pročišćavanje ) za razdoblje od prosinca 2004. do travnja 2005. u ukupnom iznosu od 136,39 eura ( 1.027,63 kn ).

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje:

- da iz priložene dokumentacije tj. Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, utuženih računa, evidencije kupca i Rješenja tužitelja od 09.07.2002. proizlazi da su stranke bile u obvezno pravnom odnosu temeljem kojeg je tuženik primao komunalne usluge tužitelja na način da mu je tužitelj isporučivao vodu na mjerno mjesto na adresi K. c......, broj: ...., odnosno da se tuženik koristio tužiteljevim uslugama u utuženom razdoblju

- da prigovor zastare nije osnovan jer da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. Zakona o obveznim odnosima ( ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ) koji se odnosi na kućanstva, već rok od 3 godine iz čl. 226. ZOO-a obzirom da je tuženik na konkretnom mjernom mjestu na koje se odnose neplaćeni računi za vodu ima autopraonicu kako je i navedeno u utuženim računima i Izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja.

7. Stoga prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 4., čl. 9. i čl. 342. u svezi s čl. 29. st. 1. ZOO-a prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja. Odluku o trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu, te nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. st. 2. na koju sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Pobijana prvostupanjska presuda donijeta je u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, pa se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega je neosnovano pozivanje tuženika na taj žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 2. ZPP-a.

10. Po stavu ovog suda pravilno je prvostupanjski sud na temelju dokumentacije priložene od strane tužitelja utvrdio činjenično stanje, koje se u sporovima male vrijednosti ne može pobijati, te primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, te naložio tuženiku platiti tužitelju utuženi iznos s osnova neplaćenih računa za vodne usluge. Štoviše tuženik tijekom postupka nije imao dokaznih prijedloga, već je samo paušalno osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

11. Žalbeni navod tuženika o nepravilnoj primjeni odredbe čl. 461.a) ZPP-a nije osnovan.

12. Naime, predmetni postupak započeo je 20.04.2007. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku koji je donio Rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovrv-147/2007 od 20.04.2007. protiv kojeg je tuženik podnio pravovremeno prigovor slijedom čega je sud prvog stupnja donio Rješenje pod posl. br. Ovr-943/14 od 04.08.2022. ( list 47 spisa ) kojim je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

13. Odredba čl. 461a) prvi puta je uvedena u ZPP-a 2008. Izmjena i dopunama ZPP-a ( NN 84/08) i to čl. 42. na način da je iza čl. 461. dodan čl. 461.a) koji je glasio: „U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, najkasnije do zaključenja prethodnog postupka (članak 461.k stavak 1.).“ Navedenim Izmjenama i dopunama ZPP-a iz 2008. u čl. 52. bilo je propisano da će se taj zakon primjenjivati na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu, uz određene iznimke u koje nije uvrštena citirana odredba čl. 42.

14. Nakon toga je Izmjenama i dopunama ZPP-a iz 2013. ( NN 25/13 ) čl. 90. izmijenjen čl. 461a) na način da je isti glasio: „U postupku u sporovima male vrijednosti tužba se uvijek dostavlja tuženiku na odgovor. U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 3. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.“ Navedenim izmjenama je u čl. 102. bilo propisano da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog zakona dovršit primjenom odredbi prijašnjeg ZPP-a, uz iznimke u koje nije uvršten citirani čl. 90. 15. Potom je Izmjenama i dopunama ZPP-a iz 2019. ( NN 70/19 ) u čl. 93. izmijenjen čl. 461a) na način da je u st. 3. nadodano: „U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze

Sud će

potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica“, dok je u st. 5. nadodano: „ upozoriti stranke na sadržaj odredbi stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka u pozivu za podnošenje pisanog odgovora na tužbu iz članka 284. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno u rješenju kojim je ukinut platni nalog“ i u st. 7. nadodano: “Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.“ Navedenim izmjenama je u čl. 117. bilo propisano da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog Zakona dovršit primjenom odredbi prijašnjeg ZPP-a, uz iznimke u koje nije uvršten citirani čl. 93.

16. Konačno je Izmjenama i dopunama ZPP-a iz 2022 ( NN 80/22 ), a koji je bio na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke, čl. 81. izmijenjen čl. 461.a) na način da je dodan, između ostalog st. 6. koji glasi: „U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.“ Navedenim Izmjenama i dopunama ZPP- a u čl. 107. propisano je da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu toga Zakona dovršit primjenom odredbi prijašnjeg ZPP-a, uz iznimke u koju nije uvršten citirani čl. 81.

17. Iz navedenog proizlazi da se naprijed citirane izmjene čl. 461a) ZPP-a iz 2013., 2019. i 2022. ne mogu primijeniti na ovaj konkretni slučaj koji je započeo 2007., već samo izmjene iz 2008. prema kojima su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, najkasnije do zaključenja prethodnog postupka.

18. U konkretnom slučaju je tužitelj iznio sve činjenice i dostavio dokaze do zaključenja prethodnog postupka na ročištu održanom 07.03.2023. ( list 68 spisa ), odnosno u skladu s naprijed citiranim izmijenjenim čl. 461a) iz 2008. slijedom čega su žalbeni navodi tuženika o prekludiranosti tužitelja na iznošenje činjenica i dokaza neosnovani.

19. Neosnovani su navodi tuženika i u svezi aktivne legitimacije tužitelja. Naime, iz Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 08.11.2013. i Izvoda iz sudskog registra ( list 11-13 spisa ) proizlazi da je trgovačko društvo V. i o. d.o.o. upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, dana 08.11.2013.g. te da je isto osnovano podjelom Z. h. d.o.o. temeljem Plana podjele odvajanje s osnivanjem, kojeg je donijela uprava društva 30.10.2013. Iz navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o statusnoj promjeni prvotnog tužitelja Z.H. d.o.o. Podružnica Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. odnosno o pravnom sljedništvu.

20. Žalbenim navodima da tuženik nikada nije bio vlasnik obrta osporava se činjenično stanje, a što nije dopušteno jer je riječ o sporu male vrijednosti. Također navedenu činjenicu tuženik prvi puta iznosi u žalbi.

21. Također je pravilna i odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

22. Naime, prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 02.06.2017.g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka. Stoga su žalbeni navodi tuženika o djelomičnom uspjehu stranaka u sporu zbog ovršnog troška neosnovani. Isto tako neosnovani su žalbeni navodi tuženika u svezi dosude troška zastupanja na ročištu održanom 24.11.2022. jer je sud prvog stupnja pravilno pobijanom odlukom tužitelju za pristup na navedeno ročište trošak odmjerio primjenom Tbr. 9. st. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 126/22 ), a na koju odredbu se i sam tuženik poziva u žalbi.

23. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 11. ožujka 2024.

SUTKINJA:

Iva Smokvina Dadasović v.r.