- 1 -              Poslovni broj: Usž-769/23-2

                           

 

Poslovni broj: Usž-769/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja G. M., M1., protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe S. L., Č., Bosna i Hercegovina, koju zastupa opunomoćenik Z. A., odvjetnik u M1., radi ukidanja privremenog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-2242/21-10 od 25. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-2242/21-10 od 25. listopada 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-034-02/21-23/20, URBROJ: 529-06-03-02-01/3-21-3 od 3. svibnja 2021.

2.              Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja S.-d. županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo, KLASA: UP/I-335-02/20-01/00708, URBROJ: 2181/1-06/04/616-21-0014 od 25. veljače 2021., kojim je u točki 1. izreke ukinuto privremeno rješenje o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu Ureda državne uprave u S.-d. županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave M1., KLASA: UP/I-335-02-17-01/377, URBROJ: 2181-01/04-17-3/MD od 26. svibnja 2017. te je točkom 2. izreke određen upis tog rješenja po njegovoj izvršnosti u Upisnik o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu pod upisnim brojem 8252.

3.              Tužitelj žalbom pobija presudu u cijelosti jer prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje i nije razmotrio dokaze koje je priložio tijekom postupka. Navodi da ostaje kod svih navoda iznesenih tijekom upravnog postupka i upravnog spora i predlaže da se predmet ponovno razmotri u cjelini. U bitnome ponavljajući činjenice koje je iznosio tijekom postupka, ističe da ih je prilikom donošenja odluke potrebno ponovno razmotriti, a posebno uzeti u obzir da se pred Općinskim sudom u Makarskoj vode postupci s F. D. i S. L. u vezi s predmetnom nekretninom. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i osporeno rješenje tuženika te mu predmet vratiti na ponovni postupak.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu smatra neosnovanim žalbeni navod da iz pisma F. D., kojim potražuje istočni dio predmetne kuće, proizlazi da je apartman na zapadnom dijelu kuće u isključivom vlasništvu tužitelja jer je prema spisu predmeta, nekretnina na kojoj je tužitelju privremenim rješenjem d 26. svibnja 2017. odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u tri smještajna objekta na adresi … u M1., u suvlasništvu više osoba. Smatra da nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari činjenični navodi koje tužitelj ponavlja u žalbi jer prema članku 34. stavku 1. točki 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine", 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21. – dalje: Zakon) tužitelj treba biti vlasnik objekta koji iznajmljuje, a iz podataka spisa predmeta proizlazi da predmetna nekretnina nije stvarno ni pravno podijeljena među suvlasnicima niti je na bilo koji način određeno da bi nekome od suvlasnika pripadao u naravi točno određeni dio nekretnine. Ističe da je upravo iz navedenog razloga zainteresirana osoba pokrenula ovaj upravni postupak zahtjevom od 27. srpnja 2020. radi ukidanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu izdanog tužitelju jer nije suglasna da tužitelj pruža ugostiteljske usluge na nekretnini u njezinom suvlasništvu. Navodi da iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je zainteresirana osoba suvlasnik predmetne nekretnine, a sukladno članku 8. stavku 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, 63/19. i 128/22. – dalje: ZZK) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. Imajući na umu sve navedeno, smatra da žalba ne sadrži razloge zbog kojih se presuda prvostupanjskog suda pobija te predlaže da se ista odbije u cijelosti. 

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7.              Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).

8.              Pobijanom presudom potvrđen je pravilnim stav javnopravnih tijela prema kojem su se u konkretnom slučaju stekli uvjeti propisani člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona kojim je propisano da će se rješenje o odobrenju obavljanja ugostiteljske djelatnosti ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanih člankom 34. stavkom 2. Zakona.

9.              Prema članku 34. stavku 2. Zakona iznajmljivaču koji ispunjava propisane uvjete, i to da je vlasnik objekta ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp odmaralište, da objekt u kojem će pružati uslugu ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno tom Zakonu, da građevina-objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti, nadležno tijelo izdat će rješenje o odobrenju obavljanja djelatnosti.

10.              U predmetnom slučaju postupak je proveden na temelju zahtjeva zainteresirane osobe, suvlasnika nekretnina u kojima se nalaze smještajni objekti, upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj u zk.ul.br. 1978 k.o. M1.-M2. i zk.ul.br. 4396 k.o. M1.-M2., a za koje je tužitelj ishodio privremeno rješenje nadležnog tijela za obavljanje ugostiteljske djelatnosti pružanjem usluga smještaja u domaćinstvu od 26. svibnja 2017. Presuda prvostupanjskog suda, kao i osporena rješenja javnopravnih tijela, pozivaju se na članak 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZV), kojim je propisano da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja nekretninom potrebna suglasnost svih suvlasnika.

11.              Tužitelj osporava utvrđenje prema kojem je predmetna nekretnina u suvlasništvu, pozivajući se na ugovore o stambenim kreditima, dokumentaciju o dogradnji i nadogradnji etaža kuće, elektroenergetsku suglasnost, kao i izjavu F. D. Navedeni razlog tužitelj je isticao tijekom upravnog postupka i prvostupanjskog upravnog spora, međutim isti nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari imajući na umu članak 72. ZV-a u vezi s člankom 8. ZZK-a, prema kojem se vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine uspostavlja upisom u zemljišne knjige. Tužitelj žalbenim razlozima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja s obzirom na činjenicu da iz spisu priloženog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da su predmetne nekretnine u suvlasništvu, između ostalih suvlasnika, i tužitelja i zainteresirane osobe.

12.              Ovaj Sud ocjenjuje da je pravilno zaključeno da je tužitelju u svrhu ispunjavanja uvjeta iz članka 34. stavka 2. točke 1. Zakona potreba suglasnost svih suvlasnika predmetne nekretnine, a koju suglasnost tužitelj nesporno nema, iz kojeg razloga uskraćivanje suglasnosti jednog od suvlasnika nekretnine, u predmetnom slučaju zainteresirane osobe, ima za posljedicu ukidanje rješenja o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

13.              Pri tome ovaj Sud primjećuje da je tužitelj tijekom upravnog postupka i upravnog spora isticao iste prigovore na koje su javnopravna tijela, a potom i prvostupanjski sud, dali iscrpno i razložno obrazloženje koje ovaj Sud, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, prihvaća u cijelosti.

14.              Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

15.              Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 6. prosinca 2023.

 

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.