Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 49 Gž Ovr-376/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Komunalno poduzeće d.o.o., OIB: 87214344239, Križevci, Donji Cubinec 30A, zastupanog po Saneli Kontin Miklin, odvjetnici sa zajedničkim odvjetničkim uredom u Križevcima, Zakmardijeva 18, protiv ovršenice UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-297/2024-7 od 22. veljače 2024., 8. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-297/2024-7 od 22. veljače 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem.

II O trošku žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troška izravne naplate.

2. Navedeno rješenje ovrhovoditelj pobija zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022. – dalje: ZPP), a koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020. i 114/2022. – dalje: OZ). Predlaže drugostupanjskom sudu da preinači pobijano rješenje u korist ovrhovoditelja. Potražuje trošak žalbe.

3. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

4. Prije svega, potrebno je navesti kako je rješenje prvostupanjskog suda protivno ustaljenoj sudskoj praksi koja svoje utemeljenje ima u materijalnom pravu koje je niži sud ponovno pogrešno primijenio.

5. Člankom 14. stavkom 4. OZ-a propisano je kako je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

6. Dakle, ovršenik je dužan naknaditi ovrhovoditelju i one troškove koji su bili potrebni da bi ovrhovoditelj mogao naplatiti svoju tražbinu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja prvostupanjskoga suda.

7. S tim u vezi, a na što je već ranije ovaj sud ukazao prijašnjem rješavatelju, člankom 6. stavkom 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28?2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022., 60/2022., 16/2023. i 155/2023.) propisano je kako je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i sudsku odluku i njoj se pokoriti. Dakle, u onoj situaciji kada se osoba ne pokorava pravomoćnoj i ovršnoj odluci sudbene vlasti Republike Hrvatske, ovrhovoditelju u konkretnom slučaju ne preostaje ništa drugo nego da svoju tražbinu namiri u postupku pred Financijskom agencijom sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/2018., 2/2020., 47/2020., 46/2020., 83/2020. i 133/2020.).

8. Slijedom navedenoga, ne može se prihvatiti stav nižeg suda da postupak izravne naplate kod Financijske agencije nije ovršni postupak, kao i da nijednom odredbom Ovršnoga zakona nije utvrđeno pravo ovrhovoditelja na naknadu troška izravne naplate putem Financijske agencije jer upravo suprotno proizlazi iz ranije citirane odredbe članka 14. stavka 4. OZ-a.

9. U konkretnom slučaju ovaj sud je rješenjem pod poslovnim brojem Gž Ovr- 34/2024-2 od 10. siječnja 2024. ukinuo rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Ovr-2469/2023-2 od 16. listopada 2023. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pri čemu je niži sud samo ponovio svoje pogrešno pravno shvaćanje i dodao kako ga ne obvezuje pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su-IV-101/2023-5 kao najvišeg suda koji osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

10. Ustaljena sudska praksa je jamac pravne sigurnosti i ostvarenja načela vladavine prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010. i 5/2014. – dalje: Ustav), ali i konvencijskim pravom, a na što se niži sud oglušio.

11. Ustavni sud Republike Hrvatske navodi kako nedosljedno postupanje sudova krši načelo pravne sigurnosti jer dovodi do općeg osjećaja neizvjesnosti kada je riječ o ishodima sudskih postupaka, a time i do smanjenja povjerenja javnosti u sudstvo i sudski sustav (v. u tom smislu Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III- 3794/2015 od 15. ožujka 2016.).

12. U situaciji kada ovršenik ne poštuje pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku te joj se ne pokorava, ovrhovoditelju ostaje jedino mogućnost prisilno naplatiti svoju tražbinu sukladno gore navedenoj odredbi članka 14. stavka 4. OZ-a.

13. Predmetna pravna norma koju prvostupanjski sud odbija primijeniti je određena i precizna, a što je jedan od temeljnih elemenata načela pravne sigurnosti (v. presudu Europskoga suda za ljudska prava u predmetu U protiv [adresa] od **.**.2016., broj zahtjeva ... paragraf 39), a ujedno mu je na nju ukazao i ovaj drugostupanjski sud.

14. Slijedom svega navedenoga, a uzimajući u obzir da je prvostupanjski sud samo ponovio svoje ranije argumente dodavši i da ga ne obvezuje pravno shvaćanje Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, ovaj sud smatra kako je potrebno ponovno ukinuti prvostupanjsku odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a sve kako bi prvostupanjski sud ubuduće postupao sukladno ustaljenoj sudskoj praksi i kako bi se na taj način spriječila arbitrarnost prilikom odlučivanja uzimajući u obzir da nije riječ o pravnom pitanju koje je složeno i u kojem bi preispitivanje sudske prakse bilo korisno za pravni poredak, već, upravno suprotno, o onom preispitivanju ustaljene sudske prakse koje unosi pravnu sigurnost i u naizgled najjasnije situacije.

15. Pritom je, a uzimajući u obzir način postupanja suca nižeg suda kojim nije prihvatio uputu višeg suda, potrebno dodijeliti predmet u rad drugom sucu, a sukladno članku 371. ZPP-a.

16. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti navedene povrede te će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku uzimajući u obzir i pravno shvaćanje Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su-IV-101/2023-5.

17. Odluka iz točke I izreke donesena je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, dok je odluka iz točke II izreke donesena na temelju članka 166. stavka 3. ZPP-a.

18. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 8. ožujka 2024.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović