Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pn-68/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. M. O., A. M. 3, Z., P. ured u S., OIB …, S., U. l …, protiv tuženika W. osiguranje V. I. G. d.d., Z., S. ulica …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz Z., I. B. …, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 29. siječnja 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 8. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja H. Z. Z. M. O., P. ured u S. koji glasi:

"Tuženik W. osiguranje V. I. G. d.d. je dužan tužitelju H. Z. Z. M. O., Područni ured u Sisku na račun broj HR1001005-1863000160, poziv na broj:

HR26, 5908-19-19-04074548349 isplatiti iznos od 9.391,17 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 26. svibnja 2023. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkih društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju H. Z. Z. M. O., P. ured u S. da tuženiku W. osiguranje V. I. G. d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj H. Z. Z. M. O., P. ured u S. podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika W. osiguranje V. I. G. d.d., radi naknade štete.

2. U tužbi tužitelj navodi da je 11. veljače 2012. osiguranik tužitelja T. G. zadobio teške tjelesne povrede u prometnoj nesreći koja se dogodila u V. L., a ovu nesreću je prouzročio osiguranik tuženika B. P. upravljajući vozilom reg. oznake RI 831-LE. Nakon ove nesreće rješenjem tužitelja broj KLASA: UP/i 141-02/17-03/04074548349 URBROJ: 341-15-06/217-20025 od 5. srpnja 2017. priznato je G. T. pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, a kao uzrok invalidnosti navedena je 30 % bolest i 70 % ozljeda na radu, nastala u prometu. Rješenjem tužitelja broj KLASA: UP/1 141-06/17-01/04074548349, URBROJ: 341-15-05/3-17-25637 od 28. kolovoza 2018. navedenom osiguraniku priznato je pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Tuženik je u mirnom postupku nadoknadio štetu tužitelju nastalu isplatom mirovine i naknade zbog tjelesnog oštećenja za razdoblje od 19. travnja 2017. do 30. lipnja 2020. Prema odredbi članka 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, Zavod ima pravo na naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a za utvrđivanje visine stvarne štete mjerodavne su odredbe ovog Zakona. Tužitelj je nastavio isplaćivati invalidsku mirovinu i naknadu zbog tjelesnog oštećenja te je u razdoblju od 1.srpnja 2020. do 31.ožujka 2023. osiguraniku isplatio invalidsku mirovinu u iznosu od 10.060,40 €/ 75.800,08 kn (preračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije od 1 € za 7,53450 kn), od čega mirovina zbog ozljede na radu( 70%) iznosi 7.042,28 €/ 53.060,06 kn, te naknadu zbog tjelesnog oštećenja za isto razdoblje u iznosu od 2.348,89 €/ 17.697,71 kn. Tužitelj se stoga dopisom od 26. travnja 2023. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 9.391,17 €/ 70.757,77 kn, no tuženik je istom odbio.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Sisku. Odredbom čl. 46. ZPP-a propisano je da je za suđenje nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika. Prema sjedištu tuženika mjesno je nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. Iz navedenog je vidljivo da je u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, te tuženik predlaže da se gornji sud oglasi mjesno nenadležnim, te uputi spis mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje. Nastavno, tuženik čini nespornim da je vozilo reg. ozn. RI 831 LE na dan 11. veljače 2012. godine bilo osigurano kod tuženika (Osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štetu nanesene trećim osobama), te temeljem navedene činjenice čini nespornom svoju pasivnu legitimaciju. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti. Tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika štetu koju je navodno pretrpio jer je u periodu od 01.07.2020 god. do 31.03.2023 god. svom osiguraniku T. G. isplatio iznos od 9.391,17 Eur /70.757,77 kn na ime invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje. Prema novijim pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u sporovima između HZMO-a, ovdje tužitelja, i društava za osiguranje radi naknade štete nastale isplatama invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (dalje ZOOP) koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine. Odredba čl. 27. ZOOP-a doslovno glasi: (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje. Dakle, navedeni članak (stavak 1.) određuje da su društva za osiguranje obvezna HZMO-u nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i preuzetih obveza ugovorom o osiguranju. Zatim određuje (stavak 2.) što je to stvarna šteta navodeći troškove liječenja i druge nužne troškove učinjene sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe. Nadalje (stavak 3.) određuje na koji se način određuje razmjerni iznos mirovine pa navodi da se razmjerni iznos mirovine određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Još je bitno za napomenuti da tužitelj u ovom predmetu potražuje isplate koje je učinio u periodu od 2020 do 2023 god. a kako je navedena odredba čl. 27. ZOOP na snazi još od 2014 god. ne bi trebalo biti sporno da je ta odredba bila na snazi u trenutku isplate mirovine. Uostalom, navedeni pravni stav već je zauzeo i Visoki trgovački sud u većem broju odluka od kojih za potrebe ove parnice tuženik dostavlja slijedeće. Imajući u vidu odredbu čl. 27. ZOOP i navedena shvaćanja sudova, da bi se u ovom predmetu utvrdilo je li tužitelj pretrpio štetu i kolika je šteta u slučaju da postoji, potrebno je izračunati kolika bi bila mirovina T. G. koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Tuženik osporava navode tužitelja o izvršenim isplatama svom osiguraniku, jer potvrda o isplatama koju je izdao sam tužitelj nije dokaz izvršenih isplata svom osiguraniku. Kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan to tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te ga obvezati na plaćanje troškova ovog postupka tuženiku.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u zapisnik o očevidu (stranica 3-7 spisa), prijavu o ozljedi na radu (stranica 8-11 spisa), Prekršajni nalog (stranica 12-14 spisa), dopis (stranica 15-16 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (stranica 19-21 spisa), mišljenje vještak (stranica 22-24 spisa), nalaz ( stranica 25-30 spisa), dopis HZMO (stranica 31-32 spisa), dopis (stranica 33-34 spisa), te u potvrde (stranica 35-37 spisa).

5. Prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda nije osnovan obzirom da odredba čl. 52. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) propisuje da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila, te odredba čl. 52. st. 3. ZPP propisuje da se odredba st. 1. istog članka primjenjuje i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika.

6. Dakle, kako je predmet spora regresni zahtjev iz mirovinskog osiguranja, te stoga što je štetna posljedica – isplata invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje nastala od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Sisak na području nadležnosti ovog suda (prema potvrdama o isplati, str. 35 i 36 spisa) nije osnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

7. Nadalje, na temelju izvedenih dokaza te temeljem rezultata cijelog postupka sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Obaveznim prekršajnim nalogom Policijska uprava Primorsko- goranske, PP Mali Lošinj broj 511-09-26-02/2-5/1-310/2012 od 25. 6. 2012. okrivljenik B. P. je proglašen krivim što je 11. 2. 2012. u 13,15 sati u mjestu V. L., kolnik ŽC-5161, 2 km + 700 m, kao vozač osobnog automobila, marke Renault reg. oznake RI 831-LE upravljao iz mjera M. L. u smjeru V. L. te je za vrijeme dok su na navedeno dionici ceste proglašeni zimski uvjeti u njemu oštrom lijevom, isti nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama (pad od 8%) i stanju ceste (kolnik klizav i mokar), preglednosti (oštar zavoj ulijevo), atmosferskim prilikama (snijeg na kolniku cca 5 cm), stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, što isti nije učinio već je izgubio nadzor nad vozilom uslijed čega vozilo izlijeće van udesno u smjeru njegova kretanja gdje prednjim desnim dijelom udara u kamenjar uslijed čega dolazi do uzdužnog rotiranja vozila te se isto zaustavlja na kolničkoj traci u kojoj se prethodno kretao, prednjim dijelom okrenut u smjeru M. L.. U Navedenoj nesreći teške tjelesne ozljede zadobio je putnik T. G.. iz D. dok su putnici J. P. i J. J. zadobili lake tjelesne ozljede, čime je počinio prekršaj iz čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00.

9. Između stranaka nije sporno da je vozilo reg. oznake … na dan 11. 2. 2012. bilo osigurano kod tuženika - osiguranjem vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesenu trećim osobama, odnosno nije sporna pasivna legitimacija tuženika.

10. Nadalje, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 5. 7. 2017. osiguraniku G. T., kod kojeg je zbog ozljede na radu 70 % i bolesti 30 % nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, priznato je pravo na razmjerni dio invalidske mirovine, počev od 2. 3. 2017., te je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 28. 8. 2018. osiguraniku G. T., kod kojeg je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 80 %, priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, počev od 10. 8. 2018.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnom ili potpunom gubitku radne sposobnosti od 7. 3. 2017., Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom proizlazi da je osiguranik proizlazi da je osiguranik T. G. 2012. zadobio kontuznu ozljedu kralježnične moždine, uz razvoj spastične tetrapareze, uz pogoršanje neurološkog statusa na lijevoj nozi. Liječen je konzervativno (stacionarno i uz provođenje kućne fizikalne terapije), MR vratne, torakalne i slabinske kralježnice od 13. 7. 2012. bilježi izražene degenerativne promjene i politopunu diskopatiju. MR leđne kralježnice od 26. 1. 2017. također pokazuje multietažnu spondilodiskopatiju i spondiloartrozu, a EMNG gornjih i donjih ekstremiteta od 31. 1. 2017. također bilježi cervikalnu i lumbalnu radikulopatiju na više razina. Vertebralni status dekompenziran. Osiguranik je teško pokretan, uz tuđu pomoć, štaku ili invalidskim kolicima, potrebna mu je djelomična pomoć u samozbrinjavanju. Kliničkim pregledom i uvidom u med. dok. Kod osiguranika postoji potpuni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, uzrok 70 % ozljeda na radu, a 30 % bolest. Navedeni nalaz i mišljenje je potvrđeno mišljenjem Samostalnog sektora za reviziju medicinskog vještačenja od 15. 3. 2017.

12. Iz potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 26 4. 2023. proizlazi da je G. T. isplaćena mirovina u periodu od 1. 7. 2020. do 31. 3. 2023. u iznosu od ukupno 10.060,40 eur, te novčana naknada za tjelesno oštećenje u iznosu od ukupno 2.348,89 eur, također za period od 1. 7. 2020. do 31. 3. 2023., a navedene isplate proizlaze i iz ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja.

13. Odredbom čl. 164. st. 1. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje: ZMO) propisano je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), a za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavaka 1. do 3. ovoga članka mjerodavne su odredbe ovoga Zakona.

14. Nadalje, prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a prema odredbi st. 2. istog članka naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava mirovinskog osiguranja:

na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu:, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja te troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Prema odredbi čl. 161. st. 3. ZMO zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina).

15. Potom, odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, zatim, da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

16. Prema odredbi čl. 27. st. 4. ZOOP odredbe čl. 27. st. 1., 2. i 3. odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja

17. Dakle, za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine i tjelesnog oštećenja mjerodavne su odredbe ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine i naknade za tjelesno oštećenje.

18. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, među ostalima, i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

19. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojega zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog zakona. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

20. Odredbom čl. 8. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

21. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

22. Stoga se u ovoj pravnoj stvari odluka ima utemeljiti na odredbama čl. 27. ZOOP koje uređuju subrogacijske zahtjeve nositelja mirovinskog osiguranja.

23. Tako u odluci VsRH br. Rev-552/2022-2 od 17. 5. 2022.

24. Nadalje, utoliko što tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva naknadu štete u vidu isplaćene invalidske mirovine osiguraniku T. G., u dijelu u kojem je razlog invalidnosti ozljeda na radu (70 %) što ukupno iznosi 7.042,28 eur (za vremenski period od 1. 7. 2020. do 31. 3. 2023.), valjalo je primjenom odredaba čl. 27. ZOOP, zaključiti da ne postoji razlika koju bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju.

25. Naime, prema odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP stvarna šteta koju bi tuženik kao društvo za osiguranje bilo dužno nadoknaditi tužitelju u konkretnom slučaju predstavljala bi razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

26. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu je rješenjem od 5. 7. 2017. osiguraniku G. T. priznao pravo upravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu 70 %, a koja mu je za period od 1. 7. 2020. do 31. 3. 2023. isplaćena, pa stoga nema razlike između isplaćene mirovine i invalidske mirovine u slučaju povrede na radu.

27. Nadalje, u odnosu na utuženi iznos naknade štete u vidu isplaćene naknade za tjelesno oštećenje koje je posljedica ozljede na radu od ukupno 2.348,89 eur (za vremenski period od 1. 7. 2020. do 31. 3. 2023.), valja reći da tuženik kao društvo za osiguranje nije u obvezi nadoknaditi tužitelju niti tu štetu, sukladno odredbama čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP.

28. Ovo iz razloga što prema odredbama čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP stvarna šteta koju je tuženik kao društvo za osiguranje dužno nadoknaditi, osim, razmjernog iznosa mirovine, predstavlja troškove liječenja i druge nužne troškove učinjene sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju.

29. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku je rješenjem od 28. 8. 2018. osiguraniku G. T. priznao pravo na naknadu za tjelesno oštećenje, temeljem odredaba čl. 61. i 63. Zakona o mirovinskom osiguranju

(Narodne

novine

br.

157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 11 9/22), pa kako se u konkretnom slučaju ne radi niti o troškovima liječenja niti o drugim nužnim troškovima sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, za zaključiti je da nema niti obveze tuženika za naknadom štete tužitelju po toj utuženoj osnovi.

30. Konačno, po mišljenju ovog suda, neutemeljeno tuženik osporava da bi tužitelj svom osiguraniku izvršio isplatu iznosa kojeg zahtjeva tužbom u ovom sporu obzirom da potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Sisku od 26. 4. 2023., kao i ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 20. 6. 2023., predstavljaju javne isprave, sukladno odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), a tuženik nije dokazao da su u njima neistinito utvrđene činjenice ili da su isprave neistinito sastavljene (čl. 230. st. 3. ZPP).

31. Tako i u odluci VsRH br. Rev-x 386/12 od 29. 1. 2020.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje ZPP) odnosno stoga što je tužitelj u cijelosti izgubio spor dužan je tuženiku naknaditi parnični trošak u cijelosti.

33. Tuženiku je sukladno Tarifi o nagradama i nakadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st. 1.), za zastupanje na ročištu 29. 1. 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st. 1.), te PDV u iznosu od 100,00 eur, ukupno 500,00 eur.

34. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 8. ožujka 2024.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku