Posl. br. UsI-6006/23-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Ž. T. iz Z., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik N. P., odvjetnik u Z., OIB: …, protiv tuženika Hrvatske komore fizioterapeuta u Z., OIB: …, radi upisa u registar fizioterapeuta, 8. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e
I Odbacuje se prijedlog tuženika za obnovom spora, pravomoćno okončanog presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Usž - 2053/23, od 27. rujna 2023.
II Nalaže se tuženiku Hrvatskoj komori fizioterapeuta u Z., OIB…, da u roku od 60 dana od dana zaprimanja prijepisa ove odluke tužiteljici naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 Eura.
III U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom ovog suda poslovni broj UsI - 1528/17, od 29. studenoga 2017., oglašeno je ništavim rješenje tuženika, kojim se tužiteljici izdaje licenca za obavljanje poslova fizioterapeutskog tehničara, utvrđeno da tužiteljica ispunjava zakonom propisane uvjete za upis u registar fizioterapeuta, naloženo tuženiku da taj upis provede te da tužiteljici, u skladu s time, izda odobrenje za samostalan rad, sve uz naknadu troškova tog upravnog spora.
2. Tuženik je izjavio žalbu na naprijed navedeno rješenje te je Visoki upravni sud Republike Hrvatske, svojom odlukom Usž - 2627/18, od 3. svibnja 2019., poništio naprijed navedenu presudu i zauzeo pravni stav kako se tužiteljici traženo odobrenje ne može izdati, jer da nema temeljno zvanje u fizioterapiji.
3. Protiv odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tužiteljica je podnijela ustavnu tužbu koju je Ustavni sud Republike Hrvatske, svojom odlukom poslovni broj: U-III-3478/2021, od 12. srpnja 2023., u cijelosti uvažio, poništio presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i vratio mu predmet u ponovno odlučivanje.
4. Konačno Visoki upravni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom Usž - 2053/23, od 27. rujna 2023., i slijedeći upute Ustavnog suda Republike Hrvatske, odbio žalbu tuženika izjavljenu protiv presude ovog suda poslovni broj UsI - 1528/17, od 29. studenoga 2017., čime je ta odluka postala pravomoćna.
5. Tuženik svojim podneskom od 11. prosinca 2023., predlaže da se pravomoćno okončani spor obnovi temeljem članka 76. stavka 1. točke 4. i 6. Zakona o upravnim sporovima, jer se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena, odnosno u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj, odnosno na lažnom iskazu tužiteljice kao i iz razloga što je tuženik saznao za nove činjenice i nove dokaze, na temelju kojih bi spor bio povoljnije riješen za njega da su te činjenice, odnosno dokazi, bili izneseni i upotrjebljeni u sudskom postupku. Svoj stav tuženik temelji na javno bilježnički ovjerenoj izjavi iz 2018. godine kojom V. C., ranije zaposlena na mjestu glavnog fizioterapeuta Opće bolnice Z., potvrđuje da je sredinom lipnja 2012. godine, s tužiteljicom sklopila aneks ugovora o radu za radno mjesto diplomiranog fizioterapeuta, iako tužiteljica za isto nije imala uvjete te da je u lipnju 2013. godine majka tužiteljice, koja je u to vrijeme obnašala funkciju pomoćnice ravnatelja Opće bolnice Z., dostavila pripravničku knjižicu tužiteljice i naredila joj da istu potpiše, što je ova, strahujući za svoje radno mjesto i učinila. Navodi kako je potpis pripravničke knjižice dokaz obavljenog staža, a koji staž je isključiv preduvjet mogućnosti polaganja stručnog ispita pred Ministarstvom zdravlja. Mišljenja je kako je sve navedeno morao ispitati i Visoki upravni Sud Republike Hrvatske i to sukladno nalogu Ustavnog suda Republike Hrvatske te je prepuštajući da tako postupi sačinio nezakonitu odluku. Nadalje razlažući razloge zbog kojih smatra da tužiteljica nema pravo na upis u komoru fizioterapeuta smatra da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske suprotno uputama Ustavnog suda Republike Hrvatske propustio cjelovito provesti postupak. Stoga predlaže da se dopusti obnova ovog upravnog spora.
6. Ranija tužiteljica u ovom upravnom sporu, sada kao protustranka, navodi kako je prijedlog za obnovu spora neosnovan, nepravodoban te da nisu učinjene vjerojatnim zakonske pretpostavke za obnovu spora, iz kojeg razloga smatra kako je prijedlog potrebno odbaciti. Bez obzira na navedeno mišljenja je i kako nove činjenice i uz prijedlog dostavljeni dokazi, nisu dokazi o ispravi koja bi bila krivotvorina, ili na kojoj bi bio ovjeren neistinit sadržaj. Isto tako ističe da tuženik priloženom dokumentacijom raspolaže već dulje vremena, a što je razvidno iz njegovih navoda tijekom upravnog spora. Ukazuje kako sukladno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske tuženik nema ovlast preispitivanja akata Ministarstva zdravstva, a koji akti su osobi kojoj su izdani stvorili legitimna očekivanja i to sukladno članku 14. Zakona o akademskim i stručnim naziva i akademskom stupnju. Zaključno navodi kako sudske odluke koje su prethodile prijedlogu za obnovu, nisu utemeljene na ispravama na koje se tužiteljica u prijedlogu poziva, iz kojeg razloga smatra i da tuženik nije učinio vjerojatnim postojanje okolnosti za obnovu spora. Stoga prijedlog za obnovom spora smatra neutemeljenim i predlaže sudu istog odbaciti, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.
7. Radi ocjene osnovanosti prijedloga za obnovom Upravnog spora, Sud je izvršio uvid u osporeno rješenje, u svoju raniju odluku, u presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj Usž - 2627/18 od 3. svibnja 2019. i poslovni broj Usž - 2053/23 od 27. rujna 2023., u odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III-3478/2021, od 12. srpnja 2023. te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja izvršio uvid u spis tuženika i priložene isprave.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 77. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., i 29/17. - u daljnjem tekstu Zakon), utvrdio da prijedlog nije dopušten.
9. Prvotno Sud navodi kako svu argumentaciju podnositelja prijedloga, a koja se odnosi na propuste Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da postupi po odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske (iako takav propust ovaj sud i ne nalazi), iz razloga pravomoćnosti ranije odluke, kao i iz razloga svoje nenadležnosti i ne može preispitivati.
10. Izvan ovih razloga Sud zaključuje da je u ovom predmetu dopušteno razmotriti samo stav tuženika u kojem navodi postojanje okolnosti iz članka 76. stavku 1. točke 4. i 6. Zakona.
11. Člankom 76. stavkom 1. točkom 4. Zakona propisano je da će se spor okončan presudom obnoviti na prijedlog stranke: ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena, ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj, ili ako se odluka suda temelji na lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili stranke.
12. Člankom 76. stavkom 1. točkom 6. Zakona određeno je da će se spor okončan presudom obnovit na prijedlog stranke: ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem sudskom postupku.
13. Sud nalazi kako je stav tuženika utemeljen na tvrdnji da je tužiteljica koristila lažne isprave, odnosno i utjecaj svog bliskog srodnika, u namjeri da sebi omogući polaganje stručnog ispita pred Ministarstvom zdravstva Republike Hrvatske, a što je nastavno i učinila iako je bila svjesna da nije obavila pripravnički staž, koji staž je preduvjet polaganju tog ispita. Ovaj stav predlagatelj dokazuje javno bilježnički ovjerenom izjavom V. C., od 4. prosinca 2017., kao i Potvrdom Opće bolnice Z. i bolnice hrvatskih veterana, URBROJ: 01-5201/2-17, od 26. siječnja 2018.
14. Člankom 77. stavkom 1. Zakona određeno je da će Sud odbaciti prijedlog rješenjem ako utvrdi da je prijedlog podnijela neovlaštena osoba, ili da je prijedlog nepravodoban, ili da stranka nije učinila vjerojatnim postojanje zakonske osnove za obnovu.
15. Člankom 76. stavkom 2. Zakona propisano je da se prijedlog za obnovu spora podnosi sudu koji je donio presudu najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala za razlog obnove. Nakon proteka jedne godine od pravomoćnosti presude obnova se ne može predložiti iz razloga propisanog stavkom 1. točkom 5., 6. i 7. ovoga članka.
16. Razmatrajući prigovor protustranke, kako prijedlog za obnovu nije pravodoban, jer je predlagatelj saznanja o razlozima obnove (a sukladno datumima na navedenim ispravama), imao puno ranije od dana kada ih je uporabio, odnosno evidentno prije prekluzivnog roka od 30 dana, Sud navodi kako je takav prigovor formalno točan. Ipak, Sud smatra kako nije smisleno da tuženik, odnosno ni bilo koja druga stranka, odmah po saznanju o novim činjenicama koje mogu dovesti do obnove, predlažu obnovu onog postupka koji je okončan njima u korist. Stoga Sud zauzima stav da je u situaciji u kojoj podnositelj prijedloga sazna za novu činjenicu u trenutku u kojem je postupak za njega povoljno okončan, sam prijedlog može pravovremeno podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je saznala za razloge koji sukladno njenim pravnim interesima dovode do potrebe obnove, a ne od dana saznanja o samoj činjenici koja do obnove postupka dovodi. Kako je u ovom slučaju dan kada je tuženiku dostavljena pravomoćna odluka koja je protivna njenim pravnim interesima 10. studenoga 2023., (dan dostave presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž - 2053/23, od 27. rujna 2023.) Sud zauzima stav kako je prijedlog za obnovu spora pravodobno podnesen.
17. Suprotno ovom Sud ponovljeno navodi kako je razlog zbog kojeg tuženik traži obnova ovog spora naknadni pronalazak dokaza koji ukazuju da je tužiteljica neosnovno ishodila potvrde o „obavljenom pripravničkom stažu, a koji je isključiv preduvjet mogućnosti polaganja stručnog ispita pred Ministarstvom zdravlja.“ U svezi s ovim prigovorom tuženik ne dostavlja dokaz da su u navedenom smislu pokrenuti nikakvi odgovarajući kazneni ili postupci obnove polaganja stručnog ispita pred Ministarstvom zdravlja. Stoga i imajući na umu temeljni stav presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a koji stav je ustanovljen uputama Ustavnog suda Republike Hrvatske, i kojim je pravomoćno odlučeno da tuženik nema ovlast preispitivati akte Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske (koje Ministarstvo je, nota bene, tuženiku nadzorno tijelo) „u konkretnom slučaju uvjerenje Ministarstva zdravstva, Ispitnog povjerenstva u Z., o tome da je podnositeljica 2013. položila stručni ispit i stekla zvanje diplomiranog fizioterapeuta“ ovaj Sud zaključuje da tuženik utemeljuje razlog za obnovu spora upravo u činjenici nepravilno provedenog postupka polaganja stručnog ispita, a za što je već pravomoćno utvrđeno da nema ovlast preispitivati.
18. Budući iz ovog slijedi da podnositelj prijedloga nije učinio vjerojatnim postojanje zakonske osnove za obnovu, odlučeno je kao u točki I izreke ovog rješenja.
19. U odnosu na prijedlog protustranke za naknadom troškova ovog upravnog spora specificiranog njenim troškovnikom sadržanim u podnesku od 9. veljače 2024. (list 389 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 79. Zakona o upravnim sporovima te na temelju tbr. 27 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa). Tužiteljica je na temelju tbr. 27. točke 1. alineja 2. Tarife, podnijela zahtjev za sastav podneska u iznosu od po 500 bodova, a što ukupno, uz uvećanje od 25 postotnih poena poreza na dodanu vrijednost, iznosi 1.250,00 Eura. Istim zahtjevom tužiteljica potražuje naknadu troškova sudskih pristojbi po odluci suda.
20. Člankom 79. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
21. Člankom 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
22. Imajući na umu kako je ovim rješenjem odbačen prijedlog za obnovu pravomoćno okončanog upravnog spora, Sud zaključuje kako je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom, a koja okolnost tada dovodi do obveze tuženika da snosi sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove tužiteljica potražuje svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.
23. Sud u cijelosti osnovanim uzima zahtjev za naknadu troškova sastava podneska kojim je cjelovito obrazložen pravni stav zbog kojeg tužiteljica nedopuštenim smatra prijedlog tuženika za obnovom ovog upravnog spora, a s kojim dijelom stava se slaže i ovaj Sud, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki II izreke ove odluke.
24. Suprotno ovom Sud navodi kako se pristojbe u sudskom sporu i sukladno članku 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18. i 51/23.) plaćaju isključivo u situacijama u kojima sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, a što u konkretnom nije slučaj. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove odluke.
U
Zagrebu,
8.
ožujka
2024.
Sudac:
Vlaho Bassegli Gozze, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I izreke ovog rješenja žalba nije dopuštena. Protiv točaka II i III izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
