21 Gž R-165/2023-2

 

 

 

                      

        Republika Hrvatska

      Županijski sud u Zadru

  Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                                                          

                                                                               Poslovni broj: 21 Gž R-165/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.B. iz D.R., OIB: …., koga zastupa punomoćnik N.Ć., odvjetnik iz Z., protiv tuženika F. S. S. Podružnica H., K., OIB: …., koga zastupa zakonski zastupnik, a ovoga punomoćnik J.D.-P., odvjetnik iz Z., , radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanje na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 11 Pr-135/2022-15 od 13. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužitelja A.B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj 11 Pr-135/2022-15 od 13. rujna 2023.

 

    Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

 

»I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"Utvrđuje se da nije dopuštena odluka o otkazu Ugovora o radu tuženika F. S. S. G. Podružnica H. iz K., OIB: …..od 21. srpnja 2022. godine, a kojim se tužitelju A. B iz D.R., OIB: …… izvanredno otkazuje Ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme od 22. srpnja 2019.

 

Nalaže se tuženiku F. S. S. G. Podružnica H. iz K.,  OIB: …….. vratiti tužitelja A. B. iz D.R., OIB: ……. na radno mjesto tehničar.

 

Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do dana plateža po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana."

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku isplatom iznosa od 497,71 EUR /3.750,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja tj. 13. rujna 2023. godine, pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.«.

 

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. 

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje ZPP), a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

 

6. Predmet spora je zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu Ugovora o radu tuženika F. S. S. G., Podružnica H. iz K., od 21. srpnja 2022., kojom se tužitelju A. B. izvanredno otkazao ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme od 22. srpnja 2019. te zahtjev radi vraćanja tužitelja na radno mjesto tehničara.

 

7. Odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje ZR) je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

8. Odredbom čl. 25. EHS Pravila propisano je da svaki radnik tuženika, u vezi zaštite na radu, između ostalih, ima obveze i dužnosti; pravilno koristiti sredstva rada, pravilno koristiti propisanu osobnu zaštitnu opremu, pravilno koristiti i samovoljno ne isključivati, ne vršiti preinake i ne uklanjati zaštite na sredstvima rada, posao obavljati u skladu s pravilima zaštite na radu i pravilima struke, surađivati s poslodavcem, njegovim ovlaštenikom, stručnjakom zaštite na radu, specijalistom medicine rada i povjerenikom za zaštitu na radu.

9. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

 

- da je tužitelj temeljem Ugovora o radu sklopljenog 22. srpnja 2019. bio zaposlen kod tuženika u F. S. S. G., Podružnica H. na radnom mjestu tehničar I.,

 

- da je 22. srpnja 2022. tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojom se tužitelju izvanredno otkazuje ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme od 22. srpnja 2019. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz obrazloženje da je prilikom zapošljavanja bio upoznat sa internim pravilima poslodavca uključujući politiku zaštite okoliša, zdravlja i sigurosti (EHS), a koju politiku i nultu toleranciju za bilo kakvo nepridržavanje (EHS) zahtjeva je tužitelj prihvatio, ali je unatoč tome ista pravila prekršio ugrožavajući sigurno obavljanje rada i nanoseći štetu reputaciji poslodavca,

 

- da je u obrazloženju pobijane odluke navedeno da je prilikom obavljanja radnih zadataka tužitelj odbio koristiti propisanu osobnu zaštitnu opremu za rad na visini, a kada je bio upozren na isto, odgovoreno je da navedeno korištenje pojasa nije potrebno jer da tužitelj ima višegodišnje iskustvo penjanja po stijenama te je tužitelj izjavio kako bi u slučaju da nastrada prilikom rada, a da nosi pojas, navedeno bilo predmet razgovora odvjetnika tužitelja s poslodavcem, slijedom čega je poslodavac u tužitelja, kao svog radnika izgubio povjerenje i opravdano se boji da bi se ovakvo ponašanje tužitelja moglo ponoviti,

 

- da je tuženik 18. srpnja 2022. omogućio tužitelju iznošenje obrane, o čemu je sastavljen zapisnik koji je tužitelj vlastoručno potpisao ("Zapisnik"), dok je iz "e-mail" prepiske (list 76 do 79 spisa) utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 18. srpnja 2022. do 21. srpnja 2022., sukladno čl. 150. ZR proveo postupak savjetovanja s predstavnikom sindikata Z. S.,

 

- da je tuženik odluku o otkazu neposredno uručio tužitelju 22. srpnja 2022., što je tužitelj potvrdio vlastoručnim potpisom na odluci o otkazu te je iz odgovora za zaštitu prava od 28. srpnja 2022. (list 86 do 87 spisa) razvidno da je tuženik na isti zahtjev za zaštitu prava odgovorio u zakonskom roku, sukladno čl. 133. st. 1. ZR, dok je nakon razmatranja zahtjeva, tuženik na isti odgovorio 23. kolovoza 2022. na način da ga je zbog činjenične i pravne neutemeljenosti, uz detaljno obrazloženje odbio,

 

- da je svjedok M. B. u svom iskazu naveo da je mehaničar kod tuženika i zna kako tužitelj nije mogao ugroziti sebe ili druge time što nije bio vezan pojasom, jer je podloga na visini na kojoj je stajao bila podaskana,

 

- da je svjedok D. M., inače mehaničar koji je radio na desnoj strani turbine, u svom iskazu naveo da je u slučaju dvojbe o tome treba li se ili ne treba nositi sigurnosni pojas uvijek nadležan nadređeni, a u konkretnom slučaju to je bio P. B. kao nadzornik,

 

- da je svjedok P. B. u svom iskazu naveo kako je kritične zgode radio na desnoj strani turbine i nije vidio što tužitelj radi na lijevoj strani turbine, ali zna da je do njega došao i L. G., koji je imao nadzor gradilišta, te ga izvijestio o tome da tužitelj ne nosi sigurnosni pojas, da je prethodno obavljanju radova na turbini i istezanju vijaka bilo govora o tome da će radnici morati imati sigurnosne pojaseve kad budu radili na radijalnim vijcima, ali da je od strane djelatnika službe zaštite na radu priopćeno kako tužitelj ne nosi sigurnosni pojas,

 

- da je svjedok L. G., kao povjerenik zaštite zdravlja i sigurnosti, u svom iskazu naveo  da je problem bio što je postojala rupa dubine 4 metra u koju je tužitelj mogao upasti pa je zbog toga postojala opasnost i eskaliranje opasnosti sa nastavkom radova, jer su vijci bili sve viši,

 

- da je svjedokinja S. Ž. kao kadrovik tuženika, u svom iskazu navela da je bilo smrtnih slučajeva vezano uz zaštitu na radu na nivou grupacije tuženika i

 

- da je tužitelj u stranačkom iskazu naveo kako je u slučaju neadekvatnosti pojasa sukladno protokolu bio dužan prestati sa radom (tzv. "Stop work protocol"), da su prije početka svakog radnog dana znali imati sastanke "breefinge" na kojem su se znali iznositi problemi koji su bili adresirani na povjerenika zaštite na radu.

 

10. Slijedom navedenog, opravdano je sud, i po mišljenju ovog suda, utvrdio da je tužitelj prošao edukaciju glede zaštite na radu, a posebice rada na visini, da je upoznat sa činjenicom da prema propisima Zakona o zaštiti zdravlja i sigurnosti iz 1974., kao i Pravilnikom o radu na visini u V. B. tuženik ima nultu toleranciju za ne pridržavanje pravila o zaštiti na radu na visini, da su prije početka svakog radnog dana radnici tuženika imali sastanke na kojem su se znali iznositi problemi, ali i upozorenja o pravilnom načinu poslova na siguran način te da se i unatoč strogim mjerama zaštite na radu na visini tužitelj protivio istome, ističući svoje višegodišnje iskustvo penjanja po stijenama te je sud utvrdio da je unatoč tome što je tužitelj nastavio sa radom stavivši pojas, tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje uz opravdanu bojazan da bi se navedena situacija mogla ponoviti, a što sukladno odredbama čl. 116. st. 1. ZR, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć.

 

11. Pored toga, valja reći da je tuženik u zakonskom roku, sukladno odredbi čl. 133. ZR, proveo potrebnu proceduru radi izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, pa je sukladno odredbama čl. 116. st. 1. ZR tuženik kao poslodavac donio zakonitu i dopuštenu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

12. Slijedom iznesenog, valjalo je presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

 

13. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

 

U Zadru 6. prosinca 2023.

 

                                                                                                      Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                          Sanja Prosenica