Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-864/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz I. R., OIB: …..zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tužene R. H., Ministarstvo OIB:…., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 614/18 od 5. lipnja 2020., na sjednici vijeća 8. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Općinskog suda Splitu, poslovni broj Pr- 614/18 od 5. lipnja 2020. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.036,07 eur /15.340,77 kn[1] , te u točki II. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 688,50 eur /5.187,50 kn.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženice i preinačuje citirana prvostupanjska presuda u dijelu točke II. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 688,50 eur /5.187,50 kn, te sudi:

Nalaže se tužitelju u roku od osam dana nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 688,50 eur.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 166,44 eur /1.254,04 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže navedenim u izreci, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, dok je za više zatraženi iznos od 2.036,07 eur /15.340,77 kn tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Točkom II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Protiv citirane presude žalbu su podnijele obje stranke.

2.1. Tužitelj pobija odbijajući dio prvostupanjske presude u odnosu na glavnu tražbinu i troškove postupka tužitelja u točki I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tuženica žalbom pobija odbijajući dio točke II. izreke kojom nije prihvaćen njen zahtjev za naknadu parničnog troška s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženice djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. s t. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka pa ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi upire tužitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, djelatnika Područnog carinskog ureda S., na radnom mjestu carinika, za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenih sati u razdoblju od svibnja 2013. do siječnja 2018.

7. U prvostupanjskom postupku je provedenim financijskim vještačenjem izvršen obračun razlike plaće tužitelja u dvije varijante, u prvoj varijanti je vještak izvršio obračun razlike plaće na ime svakog ostvarenog prekovremenog sata rada koji je tužitelj ostvario u smjenskom radu i turnusu koji tuženica nije priznala, obračunala i isplatila kao prekovremeni rad prema evidencijama o radu, iako su ti sati bili duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, uz uvećanje za broj sati odrađenih na blagdan i neradne dane utvrđene Zakonom, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka koji su obračunati kao sati rada koji prelaze mjesečni fond radnih sati, te je tako utvrđena razlika od 16.594,81 kn, dok je u drugoj varijanti (dopunskom nalazu i mišljenju) izvršen obračun prekovremenog rada na način da je vještak isključio sate rada ostvarene na blagdan od ponedjeljka do petka i utvrdio razliku od 1.254,04 kn.

7.1. Pri tome, prvostupanjski sud prihvaća osnovanim tužbeni zahtjev prema drugoj varijanti nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke pozivom na čl. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 104/13) te cijeneći i tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 16. svibnja 2012. g. iz kojeg slijedi da se prekovremeni sati rada djelatnika koji radi u turnusu, dobije na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8 sati . Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom, te Identično tumačenje ove Komisije od 29. travnja 2013. g. u odnosu na rad u smjenama. Stoga je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio dopunsko vještačenje financijskog vještaka iz kojeg proizlazi da bi tužitelju po osnovi prekovremenog rada za razdoblje od 4. svibnja 2013. do 4. svibnja 2018. pripadao bruto iznos od 1.254,04 kn, dok je za više zatraženo za iznos od 15.340,77 kn tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

8. Osporavajući zakonitost presude suda prvog stupnja, tužitelj u žalbi u bitnom osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 89/12 i „Narodne novine“ br. 104/13, 150/13, 153/13, 71/16,123/16 :dalje- KU/13), odnosno čl. 38. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine", broj: 112/17, 12/18:dalje- KU/17) u odnosu na način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, pri čemu nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio u turnusima.

9. Odredbom čl. 87. st. 2. Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“, broj: 68/13, 30/14, 115/16: dalje-ZCS) propisano je da se tjedno radno vrijeme carinskog službenika u pravilu raspoređuje na pet radnih dana i traje 40 sati dok se prema odredbi članka 89. stavak 4. ZCS-a radom u turnusu smatra rad carinskih službenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji carinski službenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. Ako je rad carinskih službenika organiziran u smjenama ili turnusu, prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (članak 89. stavak 6. ZCS).

9.1. Nadalje, odredbom čl. 44. KU/13, odnosno čl. 38. KU/17, propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to za prekovremeni rad 50%. Prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno.

9.2. S obzirom na odredbu čl. 120. st. 1. KU/13, odnosno čl. 101. st. 8. KU/17, tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: Komisije) imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora pa je u primjeni st. 12. čl. 44. KU/13, odnosno st. 10. čl. 38. KU/17, sud vezan tumačenjima Komisije. Tumačenjem br. 11/44 donesenom 13. lipnja 2013., Komisija je utvrdila da rad službenika koji traje 12 sati dnevno ima obilježje rada u turnusu ako se rad obavlja u ciklusima 12-24-12-48, dok u ostalim slučajevima takav rad ima obilježja rada organiziranog na drugi način iz čl. 44. st. 11. KU, a prema Tumačenju broj 8/44 donesenom na sjednici Komisije od 29. travnja 2013. službenik koji radi u smjenama nema pravo na naknadu plaće za blagdan i zakonom predviđene neradne dane koji padaju na dane ponedjeljak - petak, ako prema rasporedu radnog vremena u te dane nije trebao raditi. Službenik koji radi u smjenama i stvarno radi na blagdan ili zakonom predviđeni neradni dan koji pada u dane ponedjeljak- petak (za koji službenici koji rade od ponedjeljka do petka imaju pravo na naknadu plaće), ima pravo na uvećanje plaće od 150%. Pored toga, može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 44. st. 10., 11. i 12. Kolektivnog ugovora, odnosno za svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

9.3. Prema Tumačenju Komisije broj 2/35 redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje svaki službenik i namještenik treba raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana (dani od ponedjeljka do petka, bez državnih blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom) u tekućem mjesecu pomnoži s osam(8).

9.4. Prema Tumačenju Komisije broj 24/44 donesenim na sjednici od 22. siječnja 2014. službenik i namještenik koji radi u turnusima, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz članka 44. stavak 11. Kolektivnog ugovora nema pravo na naknadu za blagdan. Ako je navedeni službenik i namještenik radio na blagdan ima pravo na uvećanu plaću za 150%. Ako je navedeni službenik i namještenik prema rasporedu radnog vremena odradio sve svoje radne dane/sate, ali zbog rasporeda radnog vremena nije ostvario redovni mjesečni fond sati, koji čine redovni mjesečni fond radnih sati iz članka 44. stavak 12. Kolektivnog ugovora i sati plaćenog blagdana na koje imaju pravo službenici i namještenici koji rade od ponedjeljka do petka, ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz članka 41. stavak 2. Kolektivnog ugovora te dodatke na plaću koje je ostvario.

9.5. Također se navodi i tumačenje Zajedničke komisije vezano uz čl. 44. st. 10. i 12. KU/13 od 16. svibnja 2012. u kojem se navodi: „Prekovremeni sati rada djelatnika koji rade u turnusu, dobije se na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati. Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Prekovremeni rad se djelatniku, koji radi u turnusu, obračunava mjesečno, neovisno o tome je li djelatnik radio na blagdan ili neradni dan određen zakonom, ili nije. Djelatniku koji radi u turnusu, ne plaća se posebno naknada plaće za blagdan ili neradni dan određen zakonom ako ne radi taj dan. Ako na taj dan radi, plaća mu se uvećava za rad blagdanom, odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati.“

9.6. Tumačenja broj 8/44, 2/35, 24/44 i posljednje navedeno od 16. svibnja 2012. u bitnom se razlikuju od shvaćanja tužitelja u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema shvaćanju tužitelja redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

9.7. Imajući na umu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, neosnovana je žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženica pogrešno računala mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

9.8. Zaključno treba navesti da prema odredbi st. 1. čl. 44. KU/13, odnosno st. 10. čl. 38. KU/17, sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11), evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se prema st. 12. čl. 44. KU/13, odnosno st. 10. čl. 38. KU/17. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe st. 12. čl. 44. KU/13, odnosno st. 10. čl. 38. KU/17.

10. S obzirom na izloženo, pravilno je prvostupanjski sud cijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preostalog iznosa razlike plaće od 15.340,77 kn budući da to potraživanje tužitelj temelji na neosnovano obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a s obzirom na prethodno navedena tumačenja o načinu njihovog obračuna.

11. Tuženica osnovano prigovara pravilnosti primjene čl. 154. st. 4. ZPP-a prilikom odmjeravanja troškova postupka uz pravilnu tvrdnju da stranke u sporu nisu uspjela u približno jednakim omjerima, već se radi o različitim omjerima uspjeha u sporu te stoga kod odlučivanja o troškovima postupka u primjenu dolazi odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a. Nastavno tome, proizlazi da je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 8%, dok je uspjeh tuženice 91% pa je konačno tuženici trebalo odmjeriti troškove postupka u omjeru od 83 % (91%-8%). Tuženici prema čl. 163. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15-dalje: Tarifa) pripada trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč.1.), zastupanja na ročištima od 22. studenog 2018. i 7. veljače 2019. u iznosu od po 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2.), sastavljanja podneska od 8. ožujka 2019. u iznosu od 250,00 kn (Tvr. 8. toč. 3.), pristupanja na ročišta 24. travnja 2019., 15. listopada 2019., 5. ožujka 2020. u iznosu od po 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1.), sastavljanje podneska od 30. rujna 2019. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), što ukupno iznosi 6.250,00 kn, a razmjerno uspjehu pripada joj iznos od 5.187,50 kn, te je za više zatraženi iznos, do iznosa od 9.000,00 kn, zahtjev tuženice neosnovan, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova prvostupanjskog postupka.

11.1. Tužitelju nije odmjeren trošak u povodu žalbe jer nije uspio u žalbenom postupku, dok tuženica nije zahtijevala naknadu tih troškova.

12. Iz navedenih je razloga na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 8. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović