REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P-4273/2018-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja R. H., OIB: …, zastupanog po O. D. O. S., protiv tuženika G. K., P., OIB: …, zastupanog po punomoćnici T. M. K., odvjetnici u K. S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zz tužitelja i punomoćnice tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 8. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi: ''Nalaže se tuženiku G. K., OIB: …, isplatiti tužitelju R. H., OIB: … iznos od 5.087,88 EUR/38.334,65 Kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja na taj iznos teče od 15. rujna 2017. godine pa do isplate.''

II/ Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku parnične troškove u ukupnom iznosu od 900,00 EUR-a.

Obrazloženje

1.U tužbi predano ovom sudu dana 14.09.2018. godine tužitelj navodi da je na temelju presude ovog suda broj Pr-600/2014 od 26. lipnja 2017. godine R. H. isplatila 15. rujna 2017.godine N. D. sveukupan iznos od 38.334,65 Kuna obzirom da je istome naloženo da imenovanom isplati iznos od 21.044,31 kn sa zateznim kamatama, a koje da na taj iznos teku od 02. listopada 2014. godine te iznos od 10.700,00 Kuna sa zateznom kamatom koja da na taj iznos teče od 26.lipnja 2017.godine, a sve kao naknadu štete nastale 28.10.2013.godine kad je N. D. prilikom obavljanja poslova ribarskog inspektora napadnut od G. K.. Istaknuto je da je presudom ovog suda broj K-212/2014 od 29.rujna 2014.godine G. K. proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi, a što da je propisano i kažnjivo po članku 314.stavak 1. Kaznenog zakona i to upravo za djelo počinjeno 28.10.2013.godine na štetu N. D.. Navodi se da je tuženik prije pokretanja predmetnog postupka pozvan na isplatu dugovanog iznosa u mirnom postupku zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno odredbi članka 186.a ZPP-a, te da se isti oglušio o taj zahtjev. Zaključno je navedeno da obzirom da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je tuženik odgovoran za kazneno djelo kojim je počinjena šteta N. D., a koju da je nadoknadila R. H. kao poslodavac u navedenom iznosu da tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da tužiteljici R. H. isplati navedeni iznos od 5.087,88 Eur-a /38.334,65 Kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 22 spisa) navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od 21.veljače 2018.godine (list 3-5 spisa); pravomoćne i ovršne presude ovog suda Pr-600/14 od 26.lipnja 2017.godine (list 6-13 spisa); presude ovog suda K-212/2014 od 29.rujna 2014.godine (list 14-17 spisa); dokaza o isplati i obračunskim podacima (list 18-21 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj R. H. bila poslodavac radniku N. D. koji je obavljao poslove ribarskog inspektora. Također među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tuženik u ovom postupku G. K. fizički napao N. D. i to dana 28.listopada 2013.godine dok je N. D. obavljajući poslove ribarskog inspektora vršio nad G. K. inspekcijski nadzor. Nadalje, iz pregledane pravomoćne i ovršne presude ovog suda Pr-600/14 od 26.lipnja 2017.godine (list 6-13 spisa) proizlazi da je u postupku koji se vodio od strane tužitelja N. D. protiv tužene R. H. ovaj sud dosudio tužitelju N. D. s osnove naknade štete zbog ozljede na radu ukupan iznos od 21.044,31 Kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 02.listopada 2014.godine do isplate, te troškove postupka u visini od 10.700,00 Kuna također sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Također iz pregledane presude ovog suda K-212/2014 od 29.rujna 2014.godine (list 14-17 spisa) proizlazi da je tom presudom okrivljen G. K. što je 28.10.2013.godine u P., nakon obavljanog ulova ribe i liganja na moru, a nakon što mu je pristupio N. D., te nakon što mu je N. D. pokazao službenu iskaznicu i značku kao viši ribolovni inspektor i tražio od njega dozvolu za ribolov istog pljunuo u lice i udario ga više puta po vratu i leđima i tako ga spriječio u obavljanju nadzor, a zbog čega je G. K. uvjetno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. N. D. je u tom kaznenom postupku postavio imovinskopravni zahtjev ali ga je sud povodom tog zahtjeva uputio u parnicu. Iz pregledane isplatnice (list 18 spisa) je razvidno da je RH po osnovi predmetne naknade štete N. D. isplatila iznos od ukupno 38.334,65 Kuna, a koji iznos RH potražuje u ovom postupku, te koja je činjenica razvidna i iz sadržaja pregledane obračunske liste plaće tužitelja za kolovoz 2017.godine (list 19 i 21 spisa).

6. Također među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj RH prije pokretanja predmetnog postupka, a u skladu sa odredbom članka 186 a. ZPP-a te u vezi s onim što je propisano odredbom članka 186 a. stavkom 8. ZPP-a podnijela zahtjev za mirno rješenje spora, a što je razvidno iz pregledanog zahtjeva za mirno rješenje spora od 21.veljače 2018.godine (list 3-4 spisa), a na kojeg se tuženik oglušio, te je tužitelj u roku od 3 mjeseca od podnošenja tog zahtjeva podnio tužbu u predmetnoj pravnoj stvari dana 14.09.2018.godine, a slijedom čega isti nije prekludiran u podnošenju tužbe u predmetnoj pravnoj stvari.

7. Ono što je među strankama sporno je i što je trebalo raspraviti je činjenica da li je osnovan zahtjev tužitelja R. H. prema tuženiku G. K. za isplatu –regres navedenog isplaćenog iznosa radniku N. D. na ime naknade štete a u iznosu od 38.334,65 Kuna, a koji je štetnik nesporno izazvao ozljedu na radu djelatniku tužitelja RH N. D..

8. Prvenstveno je potrebno istaći da je R. H. kao poslodavac višem ribarskom inspektoru N. D., a kako to i proizlazi iz sadržaja spomenute pravomoćne i ovršne presude ovog suda broj Pr-600/14 od 26.lipnja 2017.godine (list 6-13 spisa) isplatila naknadu štete zbog ozljede na radu koja se dogodila radniku N. D. zbog fizičkog napada na njega od strane tuženika G. K. dana 28.10.2013.godine s osnova odredbe članka 103.stavka 1. ZR-a prema kojoj odredbi je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Navedena naknada štete je prema navedenoj pravomoćnoj i ovršnoj presudi od 26.lipnja 2017.godine isplaćena radniku N. D. u spomenutom iznosu od 38.334,65 spisa. U predmetnoj pravnoj stvari prema mišljenju ovog suda nije došlo, niti je moglo doći do subrogacije i to prijelaza prava za naplatu navedenog iznosa sa radnika N. D. na tužitelja u ovom postupku kao poslodavca ,a prema odgovornoj osobi – štetniku, tuženiku u ovom postupku G. K.. Naime, da bi uopće u predmetnom slučaju moglo doći do navedenog prijenosa prava (subrogacije) sa radnika N. D. na njegovog poslodavca tužitelja u ovom postupku da od tuženika- štetnika traži isplatu iznosa naknade štete nesporno isplaćene radniku N. D. od strane RH, to pravo tužitelja bi trebalo biti zakonski propisano. Ni Zakon o radu kao ni Zakon o obveznim odnosima u svojim odredbama ne sadrže odredbu kojom bi bilo propisano pravo tužitelja R. H. da od tuženika kao štetnika koji je ozljedio njegovog radnika N. D. traži povrat isplaćenog iznosa naknade štete kojeg je R. H. nesporno isplatila radniku N. D. s osnova ozljede na radu. Naime, tužitelj R. H. je u odnosu na radnika N. D. bila u obvezi isplatiti mu na ime naknade štete navedeni nesporno utvrđeni iznos od 38.334,65 Kuna temeljem spomenute i pravomoćne presude ovog suda broj Pr-600/14 od 26.lipnja 2017.godine budući navedena obveza R. H. kao poslodavca radnika N. D. proizlazi iz spomenute odredbe članka 103.stavka 1. ZR-a (''NN'' 149/09) koja je bila tada na snazi budući se radniku N. D. ozljeda na radu dogodila 28.10.2013.godine. Odredba članka 103. stavak 1. ranijeg Zakona o radu (''NN'' 149/09) kao i odredba članka 111.stavak 1. novijeg Zakona o radu (''NN'' 93/2014) na jednak način propisuju obvezu tužitelja kao poslodavca na isplatu štete radniku budući je u obe odredbe propisano identično da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Pravo poslodavca na regres-povrat navedenog isplaćenog iznosa je propisan odredbama spomenutih Zakona o radu i to odredbom članka 101.stavak 1. ranijeg Zakona o radu (''NN'' 149/09), te odredbom članka 109.stavak 1. novijeg Zakona o radu (''NN''93/2014) samo u situaciji kad radnik na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac te je sukladno onome što je propisano tim odredbama radnik dužan tada naknaditi iznos naknade isplaćene od strane poslodavca trećoj osobi. U predmetnoj pravnoj stvari se ne radi o takvoj pravnoj situaciji već o pravnoj situaciji u kojoj je poslodavac nadoknadio štetu radniku koju mu je počinila osoba – štetnik G. K., a koji je zbog navedenog i okrivljen spomenutom odlukom ovog suda K-212/2014 od 29.rujna 2014.godine (list 14-17 spisa), a Zakon o radu ne sadrži odredbu temeljem koje bi tužitelj kao poslodavac u slučaju kad naknadi štetu svome radniku sukladno odredbi članka 103.stavak 1. ZR-a (''NN'' 149/09) imao pravo na povrat navedenog isplaćenog iznosa. Ovo podjednako nije propisano ni odredbom članka 1061. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21) budući je i tom odredbom i to člankom 1061.stavkom 3. propisano da samo poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete, ako je ovaj štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje. Zaključno, u navedenom smislu prema mišljenju ovog suda, a sukladno onome što je propisano citiranim zakonskim odredbama Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima proizlazi da tužitelj ima pravo na regresno potraživanje isplaćenog iznosa naknade štete samo u slučaju kad radnik namjerno ili krajnjom nepažnjom uzrokuje štetu trećoj osobi, a štetu je naknadio poslodavac, dok za situaciju kad je štetu prouzročila treća osoba-štetnik, a štetu je naknadio poslodavac nije propisano pravo poslodavca na regresno potraživanje isplaćenog iznosa radniku od štetnika. U navedenom smislu budući u predmetnom slučaju nije niti došlo do subrogacije prava i to prijelaza prava radnika N. D. na tužitelja kao poslodavca da potražuje od odgovorne osobe G. K. isplaćeni iznos kojeg je tužitelj na ime naknade štete isplatio radniku N. D. jer nije zakonom propisano pravo poslodavca na povrat isplaćenog iznosa, a prema odgovornoj osobi G. K. trebalo je iz navedenih razloga odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja za potraživanje navedenog isplaćenog iznosa od 5.087,88 Eur-a/38.334,65 Kn kao neosnovan.

9. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

10. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu isti je dužan tuženiku naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tuženika kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23), a uvažavajući vrijednost boda od 2,00 Eur-a pripadaju trošak sastava podneska od 31.07.2019.godine u iznosu od 200,00 Eur-a; trošak sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje u iznosu od 200,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 27.01.2020.godine u iznosu od 200,00 Eur-a; zastupanja na ročištu od 12.04.2023.godine u iznosu od 100,00 Eur-a (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od 24.10.2023.godine u iznosu od 200,00 Eur-a, a što ukupno iznosi 900,00 Eur-a, a koji iznos je tužitelj dužan isplatiti tuženiku na ime troškova ovog parničnog postupka, te kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 8. ožujka 2024.

S u d a c

Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.