Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 9 Gž Ob-20/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Amalije Švegović kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Snježane Šaško, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. M. iz Ž., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. G., odvjetniku iz Ž., protiv tuženice M. M. iz G., OIB: ..., zastupane po punomoćniku H. L., odvjetniku iz Ž., radi uzdržavanja bračnog druga, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P Ob-16/2021-49 od 8. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Usvaja se žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj P Ob-16/2021-49 od 8. siječnja 2024. pod točkom I. izreke i u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke i predmet vraća u tom dijelu istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je 29. siječnja 2021. prestala obveza uzdržavanja tužitelja prema tuženici određena rješenjem prvostupanjskog suda broj R1 Ob-500/2019 od 10. rujna 2019. kojom je tužitelj obvezan doprinositi za uzdržavanja tuženice iznos od 900,00 kn, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka u iznosu od 613,27 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2024. pa do isplate, te je tuženica odbijena s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa iz točke II. izreke, a do zatraženog iznosa od 1.300,00 EUR.

2. Navedenu presudu u odnosu na točku I. izreke te u dosuđujućem dijelu u odnosu na točku II. izreke pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu uvaži kao osnovanu, a pobijanu odluku preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti uvaži kao osnovan, ili u protivnom rješenjem ukine u cijelosti prvostupanjsku odluku i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbene navode.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud svoje stajalište izraženo u pobijanoj presudi temelji na slijedećim, u dokaznom postupku, utvrđenim činjenicama:

- da je tužitelj temeljem pravomoćnog rješenja prvostupanjskog suda posl.br. R1 Ob- 500/2019 od 10. rujna 2019. u obvezi doprinositi za uzdržavanje tuženice, kao bivšeg bračnog druga, iznos od 900,00 kn mjesečno i to počevši od 18. travnja 2019. kao dana podnošenja zahtjeva za uzdržavanje pa nadalje i nakon proteka roka od godinu dana od dana donošenja navedenog rješenja i to najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, s time da je tom odlukom razveden i brak parničnih stranaka,

- da je tužitelj plaćao uredno putem trajnog naloga uzdržavanje tuženici, a da je imao obvezu uzdržavanja i ranije supruge Lj. M. u mjesečnom iznosu od 200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB sukladno presudi Općinskog suda u Županji posl.br. P-131/11 od 16. svibnja 2011., koja obveza je prestala krajem ožujka 2021., budući je Lj. M. ostvarila pravo na inozemnu mirovinu.

6. Kako je među strankama sporno je li sud prilikom donošenja ranije odluke o uzdržavanju trebao primijeniti odredbu čl. 298. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19 i 47/20 - dalje: ObZ) te odrediti uzdržavanje na vrijeme od godine dana, a produžiti uzdržavanje samo ako tuženica podnese tužbu prije isteka roka od godine dana i ako postoje opravdani razlozi za produljenje obveze uzdržavanja, kao i je li u ovom postupku sud ovlašten raspravljati o tome, te da li nakon proteka roka od godine dana sukladno čl. 298. st. 1. ObZ-a postoje opravdani razlozi zbog kojih bi trebalo odrediti da tužitelj doprinosi za uzdržavanje tuženice i nadalje, prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 429. st. 1. ObZ-a zaključuje da je tužitelj u ovom predmetu podnio tužbu za prestanak uzdržavanja tuženice budući da smatra da su se za to ostvarile zakonske pretpostavke.

7. Imajući u vidu da je pravomoćnom sudskom odlukom odlučeno o obvezi uzdržavanja tužitelja prema tuženici, prvostupanjski sud smatra da u ovom postupku nije ovlašten raspravljati o tome je li u navedenom postupku sud bio u obvezi primijeniti odredbu čl. 298. ObZ-a te odrediti uzdržavanje na vrijeme od godine dana, jer je sud vezan sadržajem te odluke i nije ju ovlašten preispitivati, a smatra da nije ovlašten raspravljati niti o tome je li u parničnom postupku koji se vodio kod tog suda isti trebao uzeti u obzir činjenicu da su stranke bile u braku nepunih 9 godina i da su iste za vrijeme trajanja bračne zajednice kupile kuću u G. iz koje je tužitelj iselio te svoju polovicu nekretnine darovao kćerki tuženice, a nakon razvoda braka.

8. Polazeći od odredbe čl. 295. st. 1. ObZ-a kojim je propisano da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti ima pravo na uzdržavanje od svog bivšeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti, sud je utvrdio da se na strani tužitelja okolnosti nisu znatno promijenile od dana donošenja ranije odluke o uzdržavanju, a da je tuženica u vrijeme donošenja ranije odluke bila suvlasnica ½ dijela obiteljske kuće u G. te ni tada ni sada nije ostvarila pravo na bilo kakvu mirovinu, osim što od prosinca 2021. ostvaruje pravo na mjesečnu naknadu u iznosu od 600,00 kn od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, te nije više u obvezi izdržavati svoju kćer J. P. koja je tada bila maloljetna. Osim toga, kako je kod tuženice došlo do bitnih promjena u odnosu na njeno zdravstveno stanje jer je istoj otkrivena zloćudna tvorba paranazalnih sinusa i prednje lubanjske jame koja je pritiskala nahijazmu vidnog živca i uzrokovala sljepoću tuženice, sud na osnovu vještačkog nalaza zaključuje da tuženica nije radno sposobna i da se više ne može zaposliti, odbivši pri tome prigovor tužitelja da bi uzdržavanje tuženice za njega predstavljalo očitu nepravdu, s obrazloženjem da mu nakon podmirenja obveze uzdržavanja ostane dovoljno sredstava za vlastito uzdržavanje.

9. U žalbi tužitelj ponavlja da je neprijeporno da je obveza uzdržavanja tužitelju određena dulje od godinu dana, što smatra nezakonitim, pa da bi daljnje uzdržavanje tuženice predstavljalo očitu nepravdu za drugog bračnog druga koji plaća uzdržavanje. Ukazuje da je tuženica učinila nespornim da je do prosinca 2021. bila prijavljena na Zavodu za zapošljavanje što znači da je u tom razdoblju bila radno sposobna, priznajući da je tek od 12. mjeseca 2021. postala radno nesposobna, slijedom čega pojašnjava da je opravdano tijekom postupka navodio da postoje druge činjenice i okolnosti koje ukazuju na osnovanost tužbenog zahtjeva. Navodi da je došlo do promjene okolnosti na strani tuženice na način da je u međuvremenu ostvarila pravo na osobnu invalidninu u iznosu od 232,26 EURA te da je došao do saznanja da njena kćer M. P. ostvaruje imovinsko pravo na tuženicu s naslova uzdržavanja. Ukazuje da je istovremeno s pokretanjem brakorazvodne parnice tuženica darovala sinu I. P. nekretninu i zemljište sve u cilju kako bi nepripadno ostvarila zakonsko uzdržavanje od njega, na koji način je sebe osiromašila sve u cilju daljnjeg financijskog iscrpljivanja države i tužitelja jer se namjerno dovela u stanje da ostane bez imovine.

10. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. ObZ-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska odluka bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj svojom žalbom, a ni jednom drugom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, jer ista nema nikakvih nedostataka zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa.

11. Nadalje, ovaj sud smatra da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u ovom postupku ne može preispitivati pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja R1 Ob-500/2019 u kojem je protivno odredbi čl. 298. ObZ-a donijeta odluka o obvezi uzdržavanja tuženice od strane tužitelja, već ju treba poštovati, pa postupanje tužitelja po navedenoj odluci za istog ne može predstavljati očitu nepravdu, jer je istu odluku mogao pobijati žalbom u navedenom postupku.

12. Kako ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja procjenjivati sukladno odredbi čl. 429. st. 1. ObZ-a iz koje proizlazi da se tužbom može tražiti da se utvrdi prestanak obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje s time da će se sukladno stavku 2. navedenog članka u presudi kojom se prihvaća tužbeni zahtjev kao dan prestanka prava na uzdržavanje utvrditi dan podnošenja tužbe ili koji drugi dan nakon tog dana ako sud nađe da je ona prestala tog dana, ovaj sud smatra, kako to pravilno zaključuje tužitelj, da prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje slijedom čega je neopravdano odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

13. Naime, kako je tijekom postupka valjalo utvrditi primjenom odredbe čl. 295. st. 1. ObZ-a da li tuženica sada ima dovoljno sredstava za život ili ih može ostvariti iz svoje imovine, a tužitelj je već u tužbi priložio dokaze iz kojih je vidljivo da je tuženica za vrijeme trajanja postupka razvoda braka stranaka otuđila svoje nekretnine koje je imala u vlasništvu na području k.o. V. i koje je naslijedila od svog oca, jer je iste temeljem Ugovora o darovanju od 8. travnja 2019. darovala svom sinu I. P. koji živi u Z., pa je kuća prazna i ne iznajmljuje se, prvostupanjski je sud na osnovu naprijed navedenog propustio raspraviti da li je na taj način tuženica raspolagala svojom imovinom s kojom je mogla stjecati određene prihode od iznajmljivanja ili eventualno od prodaje upravo zato da bi ostvarila pravo na uzdržavanje od tužitelja. Isto tako nije dovoljno raspravljen navod tuženice da je dobila naknadu štete 2017. zbog smrti sina u iznosu od 130.000,00 kn a kojeg je prema navodima iste potrošila za podizanje spomenika, što je prema mišljenju ovog suda iznos koji uvelike premašuje uobičajeni iznos troškova izrade nadgrobnih spomenika, pa je sud propustio utvrditi da li je tuženica stvarno potrošila sav novac za izradu spomenika ili je istog mogla koristiti za neke druge svrhe, pa i za svoje uzdržavanje.

14. Osim toga imajući u vidu da u konkretnoj pravnoj stvari vrijedi istražno načelo iz čl. 350. ObZ-a, a sud može primjenom odredbe čl. 429. st. 2. ObZ-a kao dan prestanka prava na uzdržavanje utvrditi i koji drugi dan nakon dana podnošenja tužbe, ako nađe da je ono prestalo tog dana, prvostupanjski sud je propustio raspraviti navode tužitelja koji je na raspravi od 22. prosinca 2023. istaknuo da je došlo do promjene na strani tuženice na način da je u međuvremenu ostvarila pravo na osobnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 232,26 EURA, te da kćerka tuženice ostvaruje imovinska prava s naslova uzdržavanja za svoju majku, a što je prema mišljenju ovog suda odlučno kod utvrđenja da li su na strani tuženice prestale postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje, pa je zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a prihvaćanjem žalbe tužitelja valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, a posljedično i u dosuđujućem dijelu u odnosu na odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke i predmet u tom dijelu vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

15. U ponovnom postupku, polazeći od navoda tuženice da joj mjesečno na ime uzdržavanja treba 3.000,00 kn a da joj tužitelj na ime uzdržavanja plaća 900,00 kn detaljno i okolnosno utvrditi kako i s kojim iznosima tuženica podmiruje svoje mjesečne obveze, da li su točni navodi tužitelja da je od dana podnošenja tužbe došlo do promjene na način da je tuženica ostvarila pravo na osobnu invalidninu, a njena kćer na pravo s osnova uzdržavanja tuženice, kojeg je ista dužna u tom slučaju potrošiti na uzdržavanje svoje majke, kao i detaljno raspraviti da li bi tuženica da nije darovala nekretnine svom sinu iste mogla koristiti za svoje vlastito uzdržavanje, te nakon toga ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja primjenjujući pri tom odredbe čl. 429. st. 1. i 2. ObZ-a i za svoje razloge u novoj odluci dati jasne, logične i okolnosne zaključke koji imaju uporište u stanju spisa, kako bi ovaj sud o eventualno novoj žalbi mogao odlučiti o pravilnosti i zakonitosti iste, a novom odlukom odlučit će se i o troškovima postupka.

16. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 7. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća

Amalija Švegović v .r.