Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 13 Gž-895/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja trgovačkog društva A. d.o.o., K., OIB:... zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u K., protiv tuženika trgovačkog društva D. P. d.o.o., Z., OIB:... zastupanog po punomoćniku B. Š., odvjetniku u S., radi predaje nekretnine u posjed te po protutužbi tuženika trgovačkog društva D. P. d.o.o. protiv tužitelja trgovačkog društva A. d.o.o., radi radi utvrđenja i brisanja uknjižbe, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, od 06. travnja 2023. poslovni broj: P-688/21-20, u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, od 06. travnja 2023. poslovni broj: P-688/21-20.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika radi upisa brisanja vlasništva upisanog pod brojem Z-458/2018 na nekretnini oznake kat. čestice broj 1414 Slatina oranica površine 1931 m2 upisane u zk. ulošku broj 326 k.o. T., uz istovremeni povrat u zemljišnoknjižno stanje kakvo je u vlastovnici bilo upisano prije provedbe upisa broj Z-458/2018. Ujedno je odbijen i zahtjev za tuženika za naknadom parničnih troškova.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/22. s izuzecima iz čl. 107. st. 2. i 3. tog Zakona) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Prvostupanjski sud je ocjenu pravne neosnovanosti protiv tužbenog zahtjeva utemeljio na dokaznim postupkom utvrđenim činjenicama da je tuženik faktični posjednik predmetne nekretnine, koji je tvrdio da je posjed stekao kao kupac temeljem Ugovora o kupoprodaji od 06. veljače 2015. godine sklopljenog s E. d.d. S., a u posjed je stupio primopredajom posjeda obavljenom prema Zapisniku od 20.02.2015. godine sastavljenog između društava E. H. d.o.o. Z., prodavatelja E. d.d. S. te tuženika kao kupca. E. d.d. S. je statusni pravni sljednik nekadašnjeg poduzeća „H.“ S., koje je na predmetnoj nekretnini 1970. izgradilo benzinsku postaju u kojoj se od tada obavlja djelatnost prodaje nafte i naftnih derivata. Tužitelj je istodobno knjižni vlasnik i evidentirani posjednik predmetne nekretnine, koju je stekao ugovorom o kupoprodaji sa M. B. 23. prosinca 2017. Obzirom je u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine upisane u zk.ul. 326 k.o. T. upisano trgovačko društvo A. d.o.o., time da je prethodno tome kao vlasnik ove nekretnine bio upisan M. B., sin I. iz T., te imajući u vidu da tuženik nije bio nositelj knjižnog prava predmetne nekretnine upisane u zk.ul. 326 k.o. T. niti mu je upisom tužitelja kao vlasnika to pravo povrijeđeno, to je prvostupanjski sud utvrdio da sukladno odredbama čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine 63/19., dalje: ZZK) tuženik ne može niti zahtijevati brisanje predmetne uknjižbe koja bi ga vrijeđala niti zahtijevati uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja, jer bi takvim upisom bio izvršen upis za korist pravnog prednika tužitelja, M. B., a za što tuženik nema pravnoga interesa.
6. Tuženik u žalbi ističe da je u postupku dokazano da je tužitelj u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora i u vrijeme kad je temeljem njega zatražio upis vlasništva u zemljišnoj knjizi znao da prodavatelj, kao njegov zemljišnoknjižni prednik, nije više bio stvarni vlasnik predmetne nekretnine te se zbog navedenog razloga ne može opravdano pozivati na načelo povjerenja u istinitost i potpunost pa nije pošteni stjecatelj, a njegov upis vlasnikom u zemljišnoj knjizi nije doveo do ikakvog imovinskopravnog odnosno stvarnopravnog učinka, pa se tako ni ne predmnijeva da je vlasnik. Tuženik je kao kupac sklopio s nositeljem prava raspolaganja i korištenja koja potječu iz društvenog vlasništva kupoprodajni ugovor predmetne nekretnine i tako zasnovao pravni odnos iz kojeg mu proizlazi pravni interes da se u zemljišnoj knjizi briše tužitelj kao vlasnik i uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije toga upisa kako bi se tuženik, kad se ostvare i ostale zakonske pretpostavke, mogao upisati vlasnikom predmetne nekretnine.
7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga kojima tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nema nedostataka na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer je prvostupanjski u obrazloženju dao jasne razloge o odlučnim činjenicama koji imaju uporište u provedenim dokazima i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika, te su u obrazloženju navedeni pravni propisi primjenom kojih je donesena prvostupanjska odluka, pa se pobijana presuda može ispitati.
8. I utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudom i primjenu materijalnog prava kao pravilnim prihvaća i ovaj sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.
9. Prema odredbi čl. 150. st. 1. ZZK-a nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa te je ovlašten tražiti uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Dakle, iz navedene zakonske norme može se zaključiti da tužitelj kod brisovne tužbe može biti samo ona osoba čije je knjižno pravo povrijeđeno neistinitim upisom u korist stjecatelja ili njegovi univerzalni slijednici.
10. Obzirom iz povijesnog kao i aktualnog zemljišno knjižnog izvatka proizlazi da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine upisan tužitelj temeljem ugovora o kupoprodaji zaključenog sa knjižnim prednikom M. B., koji je prije tužitelja bio upisan u zemljišnim knjigama, a da tuženik nikada nije bio upisan u zemljišnim knjigama niti su u zemljišnim knjigama bile upisane osobe za koje on tvrdi da su njegovi prednici, a iz povijesnog zemljišno knjižnog izvatka proizlazi da je zahtjev trgovačkog društva E. d.d. S. za uknjižbom prava vlasništva na predmetnoj nekretnini odbijen (Z-2335/00 dana 14. srpnja 2000.) i da nekadašnje poduzeće H. S. nikada nije bilo uknjiženo u zemljišnim knjigama niti kao vlasnik niti kao nositelj prava raspolaganja i korištenja koja potječu iz društvenog vlasništva i prema stavu ovog suda ne proizlazi da bi upisom tužitelja u zemljišne knjige bilo povrijeđeno knjižno pravo tuženika i da bi on bio legitimiran za podnošenje brisovne tužbe iz čl. 150. ZZK-a. Brisovnom tužbom nositelj knjižnog prava, čije je pravo povrijeđeno neistinitom ili nevaljanom uknjižbom štiti svoje knjižno pravo zahtijevajući brisanje nevaljane ili neistinite uknjižbe i uspostavljanje prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe nevaljane ili neistinite uknjižbe. Brisovnom tužbom se dakle mogu štititi samo već upisana knjižna prava. Prava na nekretninama koja nisu upisana u zemljišnu knjigu, premda mogu biti predmet zemljišnoknjižnog upisa, ne mogu se štititi brisovnom tužbom.
11. Rezimira li se sve iznijeto, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kojom je odbijena brisovna protutužba tuženika i zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.
U Varaždinu 07. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun v.r.
