Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 Povrv-399/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB 46830600751, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, protiv tuženika WELLMAX d.o.o., OIB 94608546102, Split, Vinkovačka 21, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šiško i partneri j.t.d. u Splitu, Lovretska 1, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 5. veljače 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Srđana Karajlovića i punomoćnika tuženika Tomislava Šiška, 7. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim je tužitelj HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. tražio da mu tuženik WELLMAX d.o.o. u roku od petnaest dana plati 13.475,57 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

r i j e š i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-17753/2022 kojeg je 16. srpnja 2022. donio Radoslav Vuković, javni bilježnik u Omišu.

II Odbija se zahtjev tužitelja HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. da mu tuženik WELLMAX d.o.o. u roku od petnaest dana naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 110,38 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Nalaže se tužitelju HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku WELLMAX d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 EUR.

IV Odbija se zahtjev tuženika WELLMAX d.o.o. da mu tužitelj HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o. u roku od petnaest dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada kao ovrhovoditelj, podnio je 23. svibnja 2022. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, računa broj 11/558/1 kojim je tražio od javnog bilježnika da donese rješenje o ovrsi u kojem će naložiti tuženiku, kao ovršeniku, da mu plati 101.531,69 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dospijeća do isplate, kao i troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi te da radi prisilne naplate tražbine odredi ovrhu. Uz prijedlog za ovrhu tužitelj je dostavio račun broj 11/558/1 od 4. ožujka 2022.

2. Javni bilježnik u Omišu, Radoslav Vuković donio je 16. srpnja 2022. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-17753/2022 kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana namiriti tužitelju tražbinu zajedno s nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 831,65 kn te je određena ovrha radi prisilne naplate tih tražbina.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je podnio prigovor u kojem je izjavio da rješenje o ovrsi pobija u cijelosti. Izjavio je da nisu ispunjeni uvjeti za obračun ugovorne kazne, niti da je tužitelj mogao ispostaviti račun na temelju kojega je podnio prijedlog za ovrhu.

4. Odlučujući o prigovoru tuženika, tada ovršenika, Općinski sud u Splitu je rješenjem poslovnog broja Ovrv-17753/2022 od 19. rujna 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv-17753/2022 kojeg je 16. srpnja 2022. donio Radoslav Vuković javni bilježnik u Omišu, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Općinski sud u Splitu rješenjem poslovnog broja Povrv-178/2023-4 od 25. listopada 2023. oglasio se stvarno nenadležnim i ustupio predmet ovom sudu.

6. Tužitelj je iznio osnovu tužbenoga zahtjeva i kazao da su stranke 20. siječnja 2020. sklopile okvirni sporazum o isporuci kabela. Člankom 7. tog sporazuma da je ugovoreno da će se sporazum realizirati sukcesivno, izdavanjem narudžbenica. Rok za potvrdu narudžbenica je pet dana od zaprimanja narudžbenice kod isporučitelja. Roba se isporučuje na skladišta u distribucijskim područjima. Rok isporuke po pojedinoj narudžbenici je 60 dana od dana stupanja narudžbenice na snagu. Prilikom isporuke robe isporučitelj je dužan izdati otpremnicu potpisanu od strane ovlaštene osobe isporučitelja i korisnika. Izjavio je da je račun broj 11/558/1 od 4. ožujka 2022. izdao da bi pozvao tuženika platiti obračunatu ugovornu kaznu. Tome da je prethodio obračun ugovorne kazne broj 26 od 28. veljače 2022. Ugovorna kazna da je obračunata radi zakašnjenja o isporuci naručene robe po narudžbenici broj SDD-2417/19-478 DJ od 10. svibnja 2021. kojom je tužitelj naručio energetski kabel SKS u količini od 20 000 metara, energetski kabel SKS u količini od 15 123 metra i energetski kabel SKS u količini od 10 000 metara. Primitak narudžbenice tuženik da je potvrdio 17.svibnja 2021., od kojeg je dana počeo teći rok od 60 dana za isporuku robe, koji je istekao 16. srpnja 2021. Po toj narudžbenici tuženik je izvršio isporuku robe 1. listopada 2021. kada je isporučio 11.033 metra kabela (otpremnica broj 202102857 od 1. listopada 2021. i primka broj 5000016213 od 1. listopada 2021.), potom 12. studenoga 2021. kad je isporučio 7 330 metara kabela i 8 485 metara kabela (otpremnica broj 202103174 od 12. studenoga 2021. i primka broj 5000021908 od 12. studenoga 2021.), potom 5. siječnja 2022. kada je isporučio 1475 metara kabela otpremnica broj 20220007 od 5. siječnja 2022. i primka broj 5000028718 od 5. siječnja 2022.) te 10. veljače 2022. kad je isporučio 8 745 metara kabela (otpremnica broj 202200270 od 10. veljače 2022. i primka broj 5000032794 od 10. veljače 2022.).

7. Izjavio je da je tuženiku elektroničkom poštom dostavio dopise, pregled neisporučenog materijala na dan 1. rujna 2021., potom pregled neisporučenog materijala na dan 4. listopada 2021., pregled neisporučenog materijala na dan 2. studenoga 2021. i pregled neisporučenog materijala na dan 2. prosinca 2021. Tim dopisima tužitelj da je pozivao tuženika da u roku od dva dana vrati ovjeren pregled da bi potvrdio primitak izdanih narudžbenica/dispozicija i da ga izvijesti ako neka roba neće biti isporučena sukladno roku u narudžbenici/dispoziciji. Osim toga, da mu je u dopisu napisao da će smatrati da je primio sve izdane narudžbenice ako ne vrati ovjeren pregled. Na taj dopis da se tuženik očitovao tek 7. prosinca 2021. i da je potvrdio stanje. Izjavio je tužitelj da je u ovim dopisima naslova Pregled neisporučenog materijala, obavijestio tuženika da zadržava pravo na obračun i naplatu ugovorne kazne zbog zakašnjenja u ispunjenju obveze i to za zakašnjenje u razdoblja od dana dospijeća obveze, pa do primitka urednog i cjelovitog ispunjenja tuženikove obveze.

8. Ugovorna kazna da je obračunata radi zakašnjenja u isporuci naručene robe po narudžbenici broj SDD-2417/19-481 DJ od 17. svibnja 2021. kojom je tužitelj naručio energetski kabel SKS u količini od 9000 metara, energetski kabel SKS u količini od 6010 metara i energetski kabel SKS u količini od 12897 metara. Primitak narudžbenice tuženik da je potvrdio 18. svibnja 2021., od kojeg je dana počeo teći rok od 60 dana za isporuku robe, koji je istekao 19. srpnja 2021. Po toj narudžbenici tuženik je izvršio isporuku robe 5. listopada 2021. kad je isporučio 11.897 metara kabela (otpremnica broj 202102889 od 5. listopada 2021. i primka broj 5000016524 od 5. listopada 2021.) te 12. studenoga 2021. kad je isporučio 1000 metara kabela i (otpremnica broj 202103173 od 12. studenoga 2021. i primka broj 5000022208 od 12. studenoga 2021.).

9. Izjavio je da je tuženiku elektroničkom poštom dostavio dopise, pregled neisporučenog materijala na dan 1. rujna 2021., potom pregled neisporučenog materijala na dan 4. listopada 2021., pregled neisporučenog materijala na dan 2. studenoga 2021. Tim dopisima tužitelj da je pozivao tuženika da u roku od dva dana vrati ovjeren pregled da bi potvrdio primitak izdanih narudžbenica/dispozicija i da ga izvijesti ako neka roba neće biti isporučena sukladno roku u narudžbenici/dispoziciji. Osim toga, da mu je u dopisu napisao da će smatrati da je primio sve izdane narudžbenice ako ne vrati ovjeren pregled. Na taj dopis da se tuženik očitovao tek 7. prosinca 2021. i da je potvrdio stanje. Izjavio je tužitelj da je u ovim dopisima naslova Pregled neisporučenog materijala, obavijestio tuženika da zadržava pravo na obračun i naplatu ugovorne kazne zbog zakašnjenja u ispunjenju obveze i to za zakašnjenje u razdoblja od dana dospijeća obveze, pa do primitka urednog i cjelovitog ispunjenja tuženikove obveze.

10. Izjavio je tužitelj da je tuženik naručenu robu isporučio sa zakašnjenjem pa da je sukladno članku 15. okvirnog sporazuma tuženiku obračunao ugovornu kaznu i poslao račun broj 11/558/1 od 4. ožujka 2022. koji tuženik nije platio.

11. Tužitelj je predložio izvesti dokaze čitanjem isprava računa broj 11/558/1 od 4. ožujka 2022., narudžbenice broj SDD-2417/19-481 DJ i primke broj 5000016524 od 5. listopada 2021., otpremnice broj 202102889 od 5. listopada 2021. i primke broj 500002208 od 12. studenoga 2021., otpremnice broj 202103173 od 12. studenoga 2021., narudžbenice broj SDD-2417/19-478 DJ i primke broj 5000016213 od 1. listopada 2021., otpremnice broj 202102857 od 1. listopada 2021. i primke broj 5000021908 od 12. studenoga 2021., otpremnice broj 202103174 od 12. studenoga 2021. i primke broj 5000028718 od 5. siječnja 2022., otpremnice broj 202200007 od 5. siječnja 2022. i primke broj 5000032794 od 11. veljače 2022., otpremnice broj 202200270 od 10. veljače 2022., okvirnog sporazuma o isporuci kabela od 20. siječnja 2020., ispisa poruke poslane elektroničkom poštom od 3. rujna 2021., 6. listopada 2021., 4. studenoga 2021. i 6. prosinca 2021. uz dopise od 1. rujna 2021., 4. listopada 2021., 3. studenoga 2021. i 2. prosinca 2021. o pregledu neisporučenog materijala na dan 1. rujna 2021., 4. listopada 2021., 2. studenoga 2021. i 2. prosinca 2021., saslušanjem svjedoka Krunoslava Šegovića i Dubravka Jedvaja te vještačenjem.

12. Tuženik je izjavio da tužitelj nije odmah i bez odgađanja po primitku robe dao izjavu o zadržavanju prava na naplatu ugovorne kazne. Pored toga izjavio je da nije odgovoran za nepravovremeno ispunjenje obveze zbog više sile, odnosno pandemije Covid-19, koja je utjecala na poslovanje. U vrijeme pandemije da jako veliki broj radnika nije radio ili je bio u karanteni, a osim toga da su postojala ograničenja u cestovnom i drugom prometu, što je sve otežavalo ili potpuno onemogućavalo proizvodnju robe, kao i prijevoz robe.

13. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li zakonit i pravilan platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, pa slijedom toga odlučiti i o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik plati ugovornu kaznu u iznosu od 13.475,57 EUR (101.531,69 kn) sa zateznim kamatama.

14. Sud je radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu izveo dokaze čitanjem isprava računa broj 11/558/1 od 4. ožujka 2022., narudžbenice broj SDD-2417/19- 481 DJ i primke broj 5000016524 od 5. listopada 2021., otpremnice broj 202102889 od 5. listopada 2021. i primke broj 500002208 od 12. studenoga 2021., otpremnice broj 202103173 od 12. studenoga 2021., narudžbenice broj SDD-2417/19-478 DJ i primke broj 5000016213 od 1. listopada 2021., otpremnice broj 202102857 od 1. listopada 2021. i primke broj 5000021908 od 12. studenoga 2021., otpremnice broj 202103174 od 12. studenoga 2021. i primke broj 5000028718 od 5. siječnja 2022., otpremnice broj 202200007 od 5. siječnja 2022. i primke broj 5000032794 od 11. veljače 2022., otpremnice broj 202200270 od 10. veljače 2022., okvirnog sporazuma o isporuci kabela od 20. siječnja 2020., ispisa poruka poslanih elektroničkom poštom 3. rujna 2021., 6. listopada 2021., 4. studenoga 2021. i 6. prosinca 2021. uz dopise od 1. rujna 2021., 4. listopada 2021., 3. studenoga 2021. i 2. prosinca 2021. o pregledu neisporučenog materijala na dan 1. rujna 2021., 4. listopada 2021., 2. studenoga 2021. i 2. prosinca 2021.

15. Sud nije izveo dokaze saslušanjem svjedoka Krunoslava Šegovića i Dubravka Jedvaja jer je tužitelj predložio izvesti dokaz saslušanjem ovih svjedoka radi utvrđenja činjenica koje je sud mogao utvrditi iz sadržaja dostavljenih isprava, pa je izvođenje ovih dokaza bilo nepotrebno. U konačnici svjedoci su predloženi i da bi iskazivali i o činjenicama o kojima među strankama nije bilo spora. Sukladno članku 221. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP) te se činjenice ne dokazuju.

16. Sud nije izveo dokaz vještačenjem. Naime, ovaj je dokaz predložio tužitelj izvesti radi utvrđenja točnosti obračuna ugovorne kazne. S obzirom na to da je sud utvrdio da tužitelj nije zadržao pravo na naplatu ugovorne kazne, to nije bilo potrebe izvoditi dokaz vještačenjem.

17. Tužitelj je izdao račun broj 11/558/1 kojim je pozvao tuženika platiti ugovornu kaznu.

18. Prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj 73/2013., 99/2013., 148/2013., 153/2013., 143/2014., 115/2016., 106/2018., 121/2019., 138/2020., 39/2022., 113/2022, 33/2023. i 114/2023., dalje: ZPDV). račun se izdaje za isporuku roba ili pružanje usluga. Računom se ne može tražiti plaćanje ugovorne kazne. Ugovorna kazna nije poslovni događaj u smislu ZPDV-u. S obzirom na to, nije bilo zakonske osnove za izdavanje platnog naloga, pa je sukladno članku 452. stavku 1. ZPP-a sud ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, odnosno odlučio kao u izreci rješenja pod točkom I te raspravljao o glavnoj stvari, dakle o zahtjevu tužitelja da mu tuženik plati ugovornu kaznu sa zateznim kamatama i naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama.

19. Propisano je člankom 350. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO) da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni. Ako što drugo ne proizlazi iz ugovora, smatra se da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik kasni s ispunjenjem. Ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze.

20. Propisano je člankom 353. ZOO-a da vjerovnik može zahtijevati ili ispunjenje obveze ili ugovornu kaznu kad je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja obveze. On gubi pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako je zatražio isplatu ugovorne kazne. Kad je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja, dužnik nema pravo isplatiti ugovornu kaznu i odustati od ugovora, osim ako je to bila namjera ugovaratelja kad su kaznu ugovorili. Kad je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja, vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu. Vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

21. Nije bilo spora među strankama o tome da su sklopile okvirni sporazum o isporuci kabela.

22. Tim su sporazumom, vidjeti je iz isprave, određeni uvjeti za sklapanje ugovora o javnoj nabavi. Određeno je da učinak ugovora imaju narudžbenice koje sadrže sve bitne sastojke ugovora te da će se sporazum realizirati izdavanjem narudžbenica na temelju izvornih uvjeta i ponude broj 11/2019-SKS od 19. kolovoza 2019.

23. U članku 2. definiran je predmet sporazuma, a to je isporuka kabela.

24. U članku 7. je određeno da će se sporazum realizirati sukcesivno izdavanjem narudžbenica, koje moraju biti potvrđene od strane isporučitelja u roku od pet dana od zaprimanja narudžbenice kod isporučitelja. U slučaju da isporučitelj u roku od 5 dana od zaprimanja narudžbenice ne dostavi korisniku potvrđenu narudžbenicu ili je u tom roku ne odbije, smatrat će se da je narudžbenica prihvaćena, a rokovi teku od datuma dostave narudžbenice. Određeno je i da će korisnik u svakoj pojedinoj narudžbenici navesti robu, količinu, mjesto i rok isporuke, da se roba isporučuje na skladišta u distribucijskim područjima u roku od 60 dana od dana stupanja na narudžbenice na snagu. Osim toga, određeno je da je prilikom isporuke robe isporučitelj dužan izdati otpremnicu potpisanu od strane ovlaštene osobe isporučitelja i korisnika.

25. Člankom 15. sporazuma je određeno da će korisnik bez štete po svoja ostala prava iz sporazuma i narudžbenice obračunati ugovornu kaznu za zakašnjenje od 5 promila za svaki dan zakašnjenja za dio robe koji nije isporučen u roku, a najviše do 10% ukupne ugovorene vrijednosti narudžbenice, ako isporučitelj ne isporuči robu u ugovorenom roku. Određeno je da korisnik može u slučaju zakašnjenja isporuke robe prihvatiti isporuku naručene robe i nakon zakašnjenja, s time da zadržava pravo obračunati ugovornu kaznu, što će bez odgađanja priopćiti isporučitelju.

26. Nije bilo spora niti o tome da je tužitelj od tuženika narudžbenicom broj SDD-2417/19-478 DJ od 10. svibnja 2021. i narudžbenicom broj SDD-2417/19-481 DJ od 17. svibnja 2021. naručio kabele, niti je bilo spora o tome da je obvezu isporuke kabela tuženik ispunio u zakašnjenju, a nije bilo spora niti o tome da je isporuku kabela ispunjavao sukcesivno u nekoliko navrata.

27. No spor je nastao u odnosu na to ima li tužitelj ovlaštenje tražiti plaćanje ugovorene kazne. Naime, tuženik je tvrdio da je tužitelj izgubio pravo tražiti plaćanje ugovorne kazne jer ga nije pravovremeno obavijestio o tome da će tražiti plaćanje ugovorne kazne.

28. S druge strane tužitelj je tvrdio da je u porukama elektroničke pošte tuženika obavijestio o tome da zadržava pravo na obračun i naplatu ugovorne kazne.

29. Trebalo je stoga, uvažavajući nespornu činjenicu postojanja ugovornog odnosa stranaka u kojem je sadržana klauzula kojom je ugovorena ugovorna kazna za slučaj zakašnjenja tuženika u ispunjenju obveze isporuke kabela i nespornu činjenicu da je tuženik u zakašnjenju ispunio obvezu, odlučiti je li tužitelj postupio sukladno određenjima članka 353. ZOO-a, odnosno je li prilikom primanja ispunjenja obveze, bez odgađanja priopćio tuženiku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

30. Naime, vjerovnik koji je primio ispunjenje obveze može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, samo ako je bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu. Člankom 353. ZOO-a nije određeno u kojem obliku vjerovnik treba izjaviti da zadržava pravo na ugovornu kaznu, pa treba zaključiti da može biti dana u bilo kojem obliku. No, u smislu ove odredbe priopćenje (izjava) vjerovnika mora biti dana s trenutkom kada je vjerovnik u okolnostima pojedinog slučaja mogao nakon primitka ispunjenja svoje pravo na ugovornu kaznu „bez odgađanja“ priopćiti dužniku te mora biti određena i izričita, učinjena na siguran način. Pojam bez odgađanja je pravni standard koji se tumači ovisno o tome tko su ugovorne strane, zatim jesu li vjerovnik i dužnik bili prisutni prilikom ispunjenja ugovora ili nisu, ovisi i o vrsti ugovora koji se ispunjava i drugim okolnostima koje mogu biti značajne u konkretnom slučaju. Zbog pravne sigurnosti traži se vjerovnikovo izjašnjenje o tome hoće li tražiti isplatu ugovorne kazne ili će se zadovoljiti primljenim ispunjenjem, koje je bilo iza dospijeća. Šutnja vjerovnika tumači se kao odustajanje od njegovog prava na isplatu ugovorne kazne.

31. Tužitelj je tražio plaćanje ugovorne kazne zbog zakašnjenja u ispunjenju obveze isporuke kabela koje je naručio narudžbenicom broj SDD-2417/19-478 DJ od 10. svibnja 2021. i narudžbenicom broj SDD-2417/19-481 DJ od 17. svibnja 2021. Obveze isporuke kabela naručenih narudžbenicom od 10.svibnja 2021. tuženik je trebao ispuniti do 16. srpnja 2021., a obvezu isporuke kabela naručenih narudžbenicom od 17.svibnja 2021. je tuženik trebao ispuniti do 19. srpnja 2021. Međutim, tuženik je obvezu isporuke robe prema narudžbenici od 10. svibnja 2021. djelomično ispunio 1. listopada 2021., 12. studenoga 2021., 5. siječnja 2022. i 10. veljače 2022. Obvezu isporuke prema narudžbenici od 17.svibnja 2021. tuženik je djelomično ispunio 5. listopada 2021. i 12. studenoga 2021., kada mu je predao naručene kabele.

32. Iz isprava otpremnica 202102888 i primke broj 5000016524 vidljivo je da je 5. listopada 2021. tužitelj primio 11897 metara kabela, iz otpremnice 202103173 i primke broj 5000022208 vidljivo je da je 12. studenoga 2021. primio 1000 metara kabela. Iz otpremnice broj 202102857 i primke broj 5000016123 vidljivo je da je tužitelj 1. listopada 2021. primio 11033 metra kabela, iz otpremnice broj 202103174 i primke broj 5000021908 vidljivo je da je 12. studenoga 2021. primio 7330 metara kabela jedne oznake i 8485 metara druge oznake. Iz otpremnice broj 20220007 i primke broj 50000028718 vidljivo je da je tužitelj 5. siječnja 2022 primio 1475 metara kabela, a iz otpremnice broj 202200270 i primke broj 5000032794 da je 11. veljače 2022. primio 8745 metara kabela.

33. Tužitelj je izjavio da je u dopisima od 1. rujna 2021., 4. listopada 2021., 2. studenoga 2021. i 2. prosinca 2021. izjavio da zadržava pravo na naplatu ugovorne kazne.

34. Prvi dopis koji je tužitelj poslao tuženiku datiran je na 1. rujna 2021., a prva isporuka kabela, odnosno prvo ispunjenje obveze prema predmetnim narudžbenicama tuženik je dao nakon toga, i to 1. listopada 2021. Izjava sadržana u dopisu od 1. rujna 2021. ne može polučiti učinak zadržavanja prava na naplatu ugovorne kazne jer nije dana prilikom primanja ispunjenja u zakašnjenju, već prije toga. Ista izjava sadržana je i u dopisima od 4. listopada 2021., 2. studenoga 2021. i 2. prosinca 2021., pa se može zaključiti da je zapravo riječ o unaprijed formuliranom standardiziranom tekstu u dopisu. Osim toga ova posljednja tri dopisa uslijedila su nakon što je tužitelj primio ispunjenje obveze u zakašnjenju, ali ne u roku koji bi odgovarao roku postavljenom člankom 353. ZOO-a, odnosno bez odgađanja. Naime, dopis od 4. listopada 2021. koji u sadržaju ima ovaj standardizirani tekst sadržan i u dopisu koji je prethodio ispunjenju (dopisu od 1. rujna 2021.), datiran je na 4. listopada 2021. K tome dopis je adresiran na „SVI DOBAVLJAČI“, a ne isključivona tuženika. Dopisi su uostalom poslani kao prilog u poruci elektroničke pošte. Vidljivo je iz poruke elektroničke pošte pošiljatelja Dubravka Jedvaja da je e -poruka poslana tuženiku 6. listopada 2021. U e-poruci navedeno je tuženiku da mu se dostavlja u prilogu pregled neisporučenog materijala na dan 4. listopada 2021. te je zamoljen tuženik u roku od dva dana od primitka pregleda materijala vratiti ovjeren pregled neisporučenog materijala, kako bi potvrdio da je primio sve izdane narudžbenice/ dispozicije. U poruci u kojoj je u prilogu dopis u kojem je sadržan i standardizirani tekst o zadržavanju prava na naplatu ugovorne kazne, ugovorna kazna nije niti spomenuta, već je napisano da se dostavlja prilog radi potvrde količina neisporučenog materijala. Stoga je zaključiti da izjava sadržana u dopisu koji je adresiran svim dobavljačima, nije određena i izričita, učinjena na siguran način. Dakle u izjavi nije izričito navedeno na koje ispunjenje se odnosi, niti da se odnosi na tuženika. Pored toga ta izjava nije dana bez odgađanja. Izjava je sadržana u dopisu koji je poslan e porukom 6.listopada 2021., a zakašnjelo ispunjenje tužitelj je primio 1. listopada 2021. S obzirom na to da je riječ o trgovcima, stručnjacima i imajući na umu dosege komunikacijskih sredstava u poslovanju, osobito u posljednje vrijeme, ocijeniti je da je izjava dana pet dana nakon primitka ispunjenja zakašnjela. To osobito kada se ima na umu da je isporuci, odnosno ispunjenju morala biti prisutna i bila je prisutna ovlaštena osoba tužitelja koja je onda neposredno mogla izjaviti da tužitelj zadržava pravo na ugovornu kaznu. Naime, nužnost prisutnosti ovlaštene osobe tužitelja vidljiva je iz zahtjeva članka 7. kojim je određeno da je prilikom isporuke robe isporučitelj, dakle tuženik dužan izdati otpremnicu potpisanu od strane ovlaštene osobe isporučitelja, odnosno tuženika i korisnika, odnosno tužitelja. Otpremnice su, vidljivo je iz tih isprava, potpisane od obje strane.

35. Sljedeća isporuka nakon ove 1. listopada 2021. uslijedila je 5. listopada 2021., odnosno nakon 4. listopada 2021. kada je datiran prethodno spomenuti dopis, pa se onda sadržaj tog dopisa, neovisno o tome što je poslan tuženiku e porukom 6. listopada 2021. ne može odnositi na to ispunjenje.

36. Potom je Dubravko Jedvaj za tužitelja poslao tuženiku e poruku 4. studenoga 2021. u kojoj ponovno naglašeno da se šalje pregled neisporučenog materijala na dan 2. studenoga 2021. U prilogu je poslan dopis datiran 3. studenoga 2021. u kojem je ponovno sadržan isti formulirani standardizirani tekst o zadržavanju prava na naplatu ugovorne kazne, a dopis je adresiran „SVI DOBAVLJAČI“. Utoliko sve prethodno rečeno o ocjeni ove izjave, odnosno o tome da nije niti izričita, niti određena, niti učinjena na siguran način, vrijedi i za ovu izjavu. Ovaj dopis i e poruka prethode sljedećem od ispunjenja tuženika koje je učinio 12. studenoga 2021. Kao što je već rečeno, davanje izjave o zadržavanju prava na ugovornu kaznu prije negoli je ispunjenje učinjeno ne može imati anticipirajući učinak. Potom je uslijedila poruka e pošte od tužitelja tuženiku 6. prosinca 2021. ponovno s istim sadržajem, osim što je u dopisu izmijenjeno da se šalje pregled neisporučenog materijala na dan 2. prosinca 2021. Ponovno je dopis adresiran svim dobavljačima. U tom razdoblju, nakon 12. studenoga 2021. sve do 5. siječnja 2022. tuženik nije dao ispunjenje. To je još jedna posredna činjenica koja upućuje na zaključak o kvaliteti izjave o zadržavanju prava na naplatu ugovorne kazne koja je sadržana u ovom tipskom dopisu. Naime, dana je izjava o zadržavanju prava na ugovornu kaznu, iako neposredno prije toga tužitelj uopće nije primio ispunjenje, što dodatno potvrđuje zaključak da je riječ o standardiziranom tekstu koji ne predstavlja jasnu i nedvojbenu izjavu o zadržanju prava na ugovornu kaznu. Potom su slijedila zakašnjela ispunjenja obveze tuženika, odnosno isporuke kabela 5. siječnja 2022. i 11. veljače 2022. U odnosu na ta ispunjenja tužitelj nije dao bilo kakvo očitovanje, pa ni očitovanje da zadržava pravo na naplatu ugovorne kazne.

37. Stoga treba zaključiti da tužitelj nije postupio prema članku 353. ZOO-a, odnosno da nije prilikom primanja ispunjenja obveze, bez odgađanja priopćio tuženiku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu. Utoliko je izgubio pravo na ugovornu kaznu, pa je njegov zahtjev da mu tuženik plati ugovornu kaznu trebalo odbiti. S obzirom na to da nije osnovan zahtjev za plaćanje glavnice duga, nije osnovan niti zahtjev za plaćanje sporednih tražbina zateznih kamata i troškova postupka, pa je i te zahtjeve trebalo odbiti. Stoga je odlučeno kao u izreci presude te izreci rješenja pod točkom II.

38. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora te okolnost da je tuženik uspio u cijelosti u parnici.

39. Sukladno naprijed navedenim odredbama, kao i Tbr. 9. i 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023., dalje: Tarifa) sud je priznao tuženiku kao potrebne za vođenje ove parnice troškove sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 625,00 EUR (Tbr.8.t.1.Tarife), zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 25. listopada 2023. u iznosu od 312,50 EUR (Tbr.9.t.2.Tarife) te zastupanja na ročištu po punomoćniku odvjetniku koje je održano 5. veljače 2024. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr.9.t.1.Tarife), dakle u ukupnom iznosu od 1.562,50 EUR. 40. Sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi više traženi trošak zastupanja na ročištu koje je održano 25. listopada 2023. u iznosu od 312,50 EUR jer je na tom ročištu donesena tek odluka o nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, a nije raspravljano o glavnoj stvari, niti su se izvodili dokazi.

41. Stoga je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u izreci rješenja pod točkama III i IV.

U Splitu 7. ožujka 2024.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA

- HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o.

- Odvjetnik Tomislav Šiško

- U spis

Broj zapisa: 9-30864-9537c

Kontrolni broj: 0b6d6-546cd-2b4ff

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANA MISIR ŠARIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.