Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-131/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. R., OIB: ..., Republika Slovenija, zastupanog po punomoćniku F. Š. odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. M. d.o.o., OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćnici A. J. odvjetnici iz S., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude na temelju priznanja i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1760/2022- 14 od 9. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e
Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda na temelju priznanja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1760/2022- 14 od 9. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je naloženo tuženiku da vrati tužitelja na rad na poslove stručnog suradnika za kontrolu i usklađenost, odnosno na druge odgovarajuće poslove koje je radio do prestanka radnog odnosa, a u nedostatku istih na druge odgovarajuće poslove, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Djelomično se uvažava žalba tuženika, pa se ukida rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1760/2022-14 od 9. siječnja 2024. i predmet se u tom dijelu vraća na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. srpnja 2022. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao (točka I. izreke).
1.1. Istom je presudom naloženo tuženiku da vrati tužitelja na rad na poslove stručnog suradnika za kontrolu i usklađenost, odnosno na druge odgovarajuće poslove koje je radio do prestanka radnog odnosa, a u nedostatku istih na druge odgovarajuće poslove, u roku od 15 dana. (točka II. izreke).
1.2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je povučen tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju plati naknadu izgubljene plaće od dana uručenja Izvanrednog otkaza ugovora o radu, tj. od 26. srpnja 2022.g., pa do vraćanja tužitelja na posao, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, i to na sve iznose prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja stopa se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, sve u roku od 8 dana."
2. Protiv točke II. izreke presude kojom je određen paricijski rok od petnaest dana, kao i protiv rješenja žali se tuženik pobijajući ih zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinače u skladu s žalbenim navodima, a tužitelja obveže na naknadu parničnog troška, podredno da se ukinu i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik je ujedno zatražio i trošak žalbenog postupka.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno
2.2. Žalba je djelomično osnovana.
3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4. Predmet ovoga spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje da odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. srpnja 2022. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao, da se naloži tuženiku vraćanje tužitelja na rad kao i da mu naknadi izgubljene plaće od dana uručenja izvanrednog otkaza ugovora o radu, od 26. srpnja 2022. pa do vraćanja tužitelja na posao,
5. Podneskom od 20. travnja 2023., a nakon toga ponovo i podneskom od 2. lipnja 2023. tuženik je priznao tužbeni zahtjev tužitelja predlažući da sud u skladu s odredbom članka 331. ZPP-a donese presudu kojom u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.
6. Tužitelj je podneskom od 21. lipnja 2023. povukao točku III. tužbenog zahtjeva, za isplatu naknade plaće.
7. Nakon toga prvostupanjski je sud donio presudu na temelju priznanja kojom je utvrđeno da odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. srpnja 2022. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao, i da je tuženik dužan vratiti vrati tužitelja na rad na posao, u roku od 15 dana.
7.1. Neosnovano tuženik pobija odluku prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je tuženiku određen paricijski rok od petnaest dana navodeći kako je isti u skladu s tužbenim zahtjevom trebao biti određen u trajanju od osam dana. Ovo iz razloga jer je odredbom članka 328. stavka 2. ZPP-a propisano da će se stranci kojoj se u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe odrediti i rok u kojem u kojemu je tu činidbu dužna izvršiti, te da je, ukoliko posebnim propisima nije drugačije određeno, rok za izvršenje činidbe petnaest dana. Kako u konkretnom slučaju posebnim propisom nije određen rok od osam dana (a niti neki drugi rok), to je pravilno prvostupanjski sud rok za izvršenje činidbe odredio u trajanju od petnaest dana, slijedom čega je ovaj žalbeni prigovor tuženika odbijen kao neosnovan.
8. Budući da je tužitelj prije donošenja presude na temelju priznanja, a nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, povukao dio tuženog zahtjeva koji se odnosilo na isplatu naknade plaće od donošenje odluke o otkazu do vraćanja na posao, to osnovano tuženik pobija rješenje prvostupanjskog suda kojim je utvrđeno da je tužitelj povukao dio tog tužbenog zahtjeva naveden pod točkom III. jer je odredbom članka 193. stavka 2. ZPP-a propisano da se tužba, nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, može povući sve do zaključenja glavne rasprave samo ako tuženik na to pristane, odnosno ako u se tuženik u roku od petnaest dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome.
8.1. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud podnesak tužitelja, kojim izjavljuje da povlači dio tužbenog zahtjeva kojim traži naknadu izgubljene plaće od dana uručenja izvanrednog otkaza ugovora o radu pa do vraćanja tužitelja na posao, nije dostavio tuženiku na očitovanje, pa se nisu ostvarili uvjeti propisani odredbom članka 193. stavka 2. ZPP-a, jer se tuženik upustio u raspravljanje i o ovom zahtjevu, zbog čega je za povlačenje istoga nakon toga, uvijek potreban pristanak tuženika.
9. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP- a odlučiti kao u izreci ove presude, a na temelju odredbi članka 380. stavka 3. ZPP-a, kao u izreci ovog rješenja.
10. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud dostaviti podnesak tužitelja kojim povlači navedeni dio tužbenog zahtjeva tuženiku na očitovanje, pa će ovisno o tome odlučiti i o ovom dijelu zahtjeva, novom, pravilnom i zakonitom odlukom, a tim i o troškovima postupka, odnosno žalbenog postupka.
U Splitu 7. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
Marija Šimičić, v. r.
