REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: 4 Us I-1220/2023-6

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja B. K. iz G., OIB:.., kojeg zastupa opunomoćenica M. M., odvjetnica iz D. M., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., OIB:…, kojeg zastupaju opunomoćenici T. J. H. i J. K., službene osobe, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 7. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/23-01/226, URBROJ: 512- 2501-23-2 od 18. kolovoza 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/23-01/226, URBROJ: 512-2501-23-2 od 18. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I-560-01/22-01/1688, URBROJ: 512M2-76-23-8 od 10. srpnja 2023.

2. Navedenim rješenjem prvog stupnja je tužitelju utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti VP 1113 O. (3. gardijska brigada HV) za razdoblje od 9. listopada 1991. do 27. prosinca 1991., a odbijen je dio zahtjeva koji se odnosi na razdoblje pripadnosti VP 1113 O. od 1. listopada 1991. do 18. listopada 1991.

3. Tužitelj tužbom osporava rješenje tuženika navodeći da je sudjelovao u Domovinskom ratu od 1. listopada 1991. u zgradi „Obnove” u O. kada je bio mobiliziran kao djelatni vojnik, a gdje je bio do 27. prosinca 1991. Unatoč činjenici da je u Uvjerenju MORH-a, Zapovjedništva 3. brigade ZNG O. od 25. listopada 1991. navedeno da je tužitelj mobiliziran u jedinicu Zbora narodne garde od 18. listopada 1991., tužitelj ističe da podaci ne odgovaraju stvarnom stanju jer je navedeno uvjerenje tužitelju izdano kao propusnica kako bi se mogao kretati obzirom da je bio mobiliziran, pa da podaci o datumu mobilizacije iz navedenog uvjerenja nisu vjerodostojni. O datumu mobilizacije predlaže da posvjedoče Š. D. i B. N.. Tvrdi da su mu povrijeđena ustavna i zakonska prava i pravni interes, ali navedeno pobliže ne obrazlaže. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika te naknaditi mu trošak upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ponavlja u cijelosti navode iz osporavanog rješenja i citira mjerodavne zakonske odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZOHBDR). U vezi navoda tužbe i datuma mobilizacije kojeg tužitelj osporava, navodi kako prema Uvjerenju matične postrojbe Zapovjedništva 3. brigade ZN od 25. listopada 1991. potvrđeno je da je tužitelj zaveden pod imenom "B. K." (promijenio me) mobiliziran u jedinicu ZNG od 18. listopada 1991., a koja činjenica proizlazi i iz isplatnih lista VP 1113 O. za listopad, studeni i prosinac 1991., te je nesporno utvrđena podudarnost u podacima službenih evidencija. Stoga zaključuje kako je tužitelj bio pripadnik VP 113 O. (3. gardijske brigade HV) u razdoblju od 19. listopada 1991. do 27. prosinca 1991. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 28. veljače 2024. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), na kojoj je opunomoćenica tužitelja ostala pri svim do tada iznesenim navodima te dokaznim prijedlozima, te je predložila Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora pobliže određenog na raspravnom zapisniku (str. 22 spisa). Službene osobe tuženika su ostale pri navodima odgovora na tužbu te su se protivili predloženom saslušanju svjedoka budući da su tužitelj i predloženi svjedok saslušani, dok se drugi nije odazvao pozivu.

Predložili su Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja (zamolbi) od 2. ožujka 2022. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odnosno za izdavanje potvrde o tom statusu. Uz zamolbu je priložio presliku Uvjerenja Ministarstva obrane, Zapovjedništva 3 br. ZNG-a od 25. listopada 1991. iz koje proizlazi da je bio mobiliziran u jedinicu Zbora narodne garde 18. listopada 1991.

8. Nadalje, tužitelj je nepozvan pristupio prvostupanjskom tijelu 22. travnja 2022. te mu je omogućeno izjašnjavanje što je razvidno iz zapisnika KLASA: 560-01/22-01/146, URBROJ: 512M2-78-22-2 od 5. travnja 2022. To prilikom je utvrđeno da tužitelj traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja na temelju pripadnosti VP 1113 O. za razdoblje od 1. listopada 1991. do 27. prosinca 1991.. Izjavio je da se 20. lipnja 1991. prijavio u O. za vojnika na ugovor, ali je poslan kući jer nije bilo naoružanja te da je tek 1. listopada 1991. po njega došla policija te je došao na svoje "radno mjesto" u Obnovu u O. gdje je ostao do 27. prosinca 1991. Trebao je biti pripadnik oklopno-mehanizirane bojne kojoj je zapovjednik bio D. Š. kojeg predlaže za svjedoka, kao i N. B. Upoznat je i da Odsjek za poslove obrane nema podatke o njegovoj pripadnosti VP 1113.

8.1. U nastavku postupka je 22. studenoga 2022. saslušan i svjedok D. Š. (zapisnik KLASA: 560-01/22-01/1688, URBROJ: 512M2-76-22-3) iz kojeg proizlazi da je u razdoblju od 28. rujna 1991. do 27. prosinca 1992. bio pripadnik 3. gardijske brigade HV O. te je obavljao dužnost zapovjednika satnije. Izjavio je da tužitelja ne poznaje niti je on bio pripadnik njegove satnije jer da je bio, išao bi s njima na položaje. Izjavio je i da nitko od pripadnika njegove satnije nije bio u zgradi Obnove te da su svi pripadnici 3. gardijske brigade u tom razdoblju primali novčanu naknadu pa bi je primao i tužitelj ukoliko je bio pripadnik.

8.2. Uredno pozvani svjedok N. B. iako je primio poziv 10. prosinca 2022., nije se istome odazvao.

8.3. Nadalje, prvostupanjsko tijelo je izvršilo uvid u službene evidencije te utvrdilo kako je tužitelj regulirao obvezu služenja vojnog roka i imao je obvezu služenja u pričuvnom sastavu, te ima ostvaren status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti VP 2129 za razdoblje od 15. svibnja 992. do 16. srpnja 1992 i VP 8235 za razdoblje od 6. kolovoza 1995. do 22. rujna 1995.

8.4. U odnosu na zatraženo razdoblje, utvrđeno je (očitovanje VP 3468 K. KLASA: 560-01/23-01/156, URBROJ: 3468-G1-01-23-2 od 3. lipnja 2023.) kako uvidom u bazu branitelja čiji je pravni slijednik Zapovjedništvo HKoV-a, a koja se nalaz na čuvanju u O. za arhivu DZ HKoV u K., tužitelj u razdoblju od 1. listopada 1991. do 27. prosinca 1991. nije evidentiran kao pripadnik postrojbi kojima je pravni slijednik Zapovjedništvo HKoV.

8.5. Ali, s obzirom na uvid u platne liste VP 1113 O. za traženo razdoblje, utvrđeno je kako je tužitelju u mjesecu listopadu 1991. kao datum ulaska u ZNG upisan 19. listopada 1991. te je na listama za studeni i prosinac tužitelj uredno evidentiran, što proizlazi i iz Uvjerenja Zapovjedništva postrojbe 3. br. ZNG od 25. listopada 1991. da je tužitelj mobiliziran u jedinicu ZNG-a od 18. listopada 1991. pa je zaključeno kako je u tom razdoblju tužitelj bio pripadnik VP 113 O. i njegov zahtjev je u odnosu na razdoblje od 19. listopada 1991. do 27. prosinca 1991. usvojen.

8.6. Dakle, s obzirom da je zahtjev tužitelj odbijen samo za razdoblje koje je prethodilo, od 1. listopada 1991. do 18. listopada 1991., tužitelj osporava samo odluku u tom dijelu.

9. Prema članku 3. stavku 1. točki a) ZOHBDR-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga).

9.1. Stavkom 2. istog članka je propisano da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

9.2. Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je propisano da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

10. Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu citiranu odredbu članka 3. stavka 1. točke a) ZOHBDR-a, proizlazi da je pravilno zaključeno kako nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju zatraženog statusa za razdoblje od 18 dana, od 1. listopada 1991. do 18. listopada 1991. jer ne postoje materijalni dokazi niti službena evidencija koja bi potvrđivala institucionalnu pripadnost tužitelja VP 1113 O. u tom razdoblju. Pri tome niti iskaz svjedoka D. Š. ne potvrđuje navode tužitelja jer istome tužitelj nije niti poznat.

11. Stoga je Sud odbio kao nepotrebne dokazne prijedloge za saslušanjem tužitelja i predloženih svjedoka jer su isti u postupku saslušani, osim N. B. koji se nije odazvao, te njihovi iskazi nisu bili od utjecaja jer je u konkretnom slučaju sporno ne vođenje tužitelja u službenim evidencijama i nedostatak materijalnih dokaza (platne liste) o pripadnosti tužitelja u spornom razdoblju postrojbi VP 1113 O.

12. Paušalni prigovori tužitelja o povredi njegovih ustavnih prava i zakonskih nisu konkretizirani, a negativni ishod postupka po tužitelja radi nedostatka materijalnih dokaza, te ne postojanja podataka u evidenciji iz prethodno iznesenih razloga, a radi čega tužitelju nije priznat predmetni status u traženom razdoblju od 18 dana, ne znači da su mu povrijeđena Ustavom Republike Hrvatske zajamčena prava niti da je u odnosu na druge osobe diskriminiran. Upravo suprotno, podnošenjem tužbe, tužitelju je omogućeno osporavati utvrđeno po nadležnim upravnim tijelima, a koje pravo je tužitelj i iskoristio.

12.1. Neosnovan je i prigovor tužitelja da podaci iz Uvjerenja Zapovjedništva postrojbe 3. br. ZNG od 25. listopada 1991. da je tužitelj mobiliziran u jedinicu ZNG-a od 18. listopada 1991. ne odgovaraju stvarnom stanju jer da je isto služilo samo kao propusnica nisu uvjerljivi niti drugi dokazi govore u prilog takvoj tvrdnji, kao niti sam sadržaj istoga jer je uvjerenje izdano radi pravdanja odsutnosti tužitelja sa radnog mjesta i u druge svrhe se ne može koristiti.

13. S obzirom na sve izneseno, Sud je ocijenio da je predmetni postupak zakonito proveden te je tužitelju priznato traženo pravo u razdoblju za koje postoje dokazi o njegovoj pripadnosti postrojbi VP 1113 O., ali je osnovano zaključeno i obrazloženo da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema članku 3. stavku 1. točki a) ZOHBDR-a za razdoblje od 1. listopada 1991. do 18. listopada 1991., pa je u tom dijelu opravdano odbijen. Stoga je Sud osporavano rješenje kojim nije usvojena žalba tužitelja ocijenio zakonitim te je odlučio kao u izreci presude pod točkom I. u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a.

14. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 7. ožujka 2024.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).