Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 8 Kž-138/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. M., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-1252/2023 od 15. siječnja 2024., na sjednici održanoj 6. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog G. M. kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Splitu presudom poslovni broj K-1252/2023 od 15. siječnja 2024. je, na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08 – sud prvog stupnja propustio je naznačiti brojeve "Narodnih novina" u kojima je ZKP/08 objavljen zajedno sa svojim izmjenama i dopunama), optuženog G. M., zbog kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11, u svezi čega valja primijetiti da je prvostupanjski sud u uvodu pobijane presude propustio navesti i brojeve "Narodnih novina" 84/21 i 114/22 u kojima su objavljene izmjene i dopune tog zakona koje su bile na pravnoj snazi u vrijeme počinjenja djela), te ga je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu zatvorsku kaznu uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 10. listopada 2023.
1.2. Na temelju čl. 40. st. 5. KZ/11 optuženiku je izrečena novčana kazna u visini od 180 (sto osamdeset) dnevnih iznosa pri čemu se jedan dnevni iznos utvrđuje u visini od 50,00 eura (pedeset eura) odnosno 376,25 kuna (tristo sedamdeset i šest kuna i dvadeset i pet lipa) što iznosi 9.000,00 eura (devet tisuća eura) odnosno 67.810,50 kuna (šezdeset i sedam tisuća osamsto deset kuna i pedeset lipa).
1.3. Na temelju čl. 43. st. 2. KZ/11 ukoliko optuženik G. M. ne isplati novčanu kaznu u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude, novčana kazna zamijeniti će se radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjeni sa četiri sata rada. Ukoliko optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijeniti će se sukladno čl. 43. st. 3. KZ/11, kaznom zatvora.
1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 567,63 eura (petsto šezdeset i sedam eura i šezdeset i tri lipe) odnosno 4.267,81 kuna (četiri tisuće dvijesto sedamdeset i šest kuna i osamdeset i jednu lipu) od čega iznos od 8,04 kune predstavlja prijevoz svjedoka A. S., iznos od 239,23 eura trošak prevođenja, iznos od 20,00 eura trošak pristupa sudskog tumača na raspravu dok iznos od 300,00 eura predstavlja sudski prosjek.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik G. M. po branitelju D. G., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne uvjetna osuda ili djelomična uvjetna osuda.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-155/2024-3 od 4. ožujka 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Optuženik smatra da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio i pogrešno vrednovao okolnosti važne za izbor vrste i mjere kaznene sankcije, s posljedicom da mu je pobijanom presudom izrekao prestrogu kaznenu sankciju.
6.1. Premda je žalitelj u pravu kada u žalbi primjećuje da mu je prvostupanjski sud propustio kao olakotnu cijeniti činjenicu da prema vlastitoj obrani uzdržava višečlanu obitelj u Turskoj, polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera prvog stupnja) i svrhe kažnjavanja, osobito pobuda iz kojih je počinio kazneno djelo (koristoljublje, u svezi čega valja primijetiti da pritom nije relevantno to što je optuženik dogovoreni novac trebao primiti tek po uspješno izvršenom prijevozu), u povezanosti s povećanom društvenom opasnošću predmetnog kaznenog djela, koja se ogleda u učestalosti činjenja tih kaznenih djela, a što dodatno dobiva na značaju sada kada je Republika Hrvatska dio Schengenskog prostora, te iskazanom kriminalnom količinom, tada i po stavu ovog žalbenog suda, olakotne okolnosti na koje u žalbi upire optuženik (priznanje djela, neosuđivanost, izraženo kajanje, suradljivo držanje tijekom postupka, činjenica da izdržava višečlanu obitelj u Turskoj, te da se ne ukazuje kao organizator inkriminiranog prijevoza) nemaju takav značaj da bi opravdavale izricanje blaže kaznene sankcije od one na koju je osuđen prvostupanjskom presudom.
Pritom, valja posebice naglasiti da optuženik nije u pravu kada smatra da mu je prvostupanjski sud pogrešno uzeo kao otegotnu okolnost iskazanu upornost prilikom počinjenja djela, a koja se ogleda u tome da je radi počinjenja ovog kaznenog djela došao čak iz Mađarske na nepoznato područje. Konkretno, žalitelj u bitnome upire da se radi o uobičajenoj situaciji u kojoj strana osoba na teritoriju Republike Hrvatske počini ovo kazneno djelo, pri čemu ističe da se on ne ukazuje kao organizator inkriminiranog prijevoza.
Suprotno takvim žalbenim navodima, imajući u vidu da je optuženik kao stranac došao u Republiku Hrvatsku, s kojom nije ničim vezan, isključivo radi počinjenja predmetnog kaznenog djela, motiviran koristoljubljem te koristeći pritom situaciju stranih državljana koji iz egzistencijalnih razloga u potrazi za boljim životom nastoje ilegalno preći granicu Republike Hrvatske, s ciljem osiguranja donekle normalnih životnih uvjeta, prvostupanjski sud s pravom smatra da je time prilikom počinjenja kaznenog djela za koje je pobijanom presudom proglašen krivim iskazao znatnu upornost i kriminalnu količinu.
Stoga se, a suprotno žalitelju, kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen pobijanom presudom, kako u pogledu vrste tako i mjere (naime, optuženiku je izrečena minimalna kazna zatvora propisana za kazneno djelo za koje je pobijanom presudom proglašen krivim) i po stavu ovog drugostupanjskog suda ukazuje kao primjerena kaznena sankcija svim relevantnim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznenopravno sankcije, te podobna za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja (specijalne i generalne prevencije).
6.2. Isto tako, a imajući u vidu sve prethodno navedeno, posebice činjenicu da je optuženik predmetno djelo počinio iz motiva koristoljublja, koristeći pritom situaciju stranih državljana koji iz egzistencijalnih razloga u potrazi za boljim životom nastoje ilegalno preći granicu Republike Hrvatske, s ciljem osiguranja donekle normalnih životnih uvjeta, žalitelj nije u pravu niti kada smatra da mu je prvostupanjski sud izrekao novčanu kaznu u previsokom iznosu.
7. Budući da žalba optuženika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 6. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Kolenko, v.r.
