REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2433/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Quaestus private equity d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 52, OIB 40761904921, kojeg zastupa punomoćnik Branko Skerlev, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisen društvo za upravljanje obaveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB 14148900600, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1382/2020-3 od 15. prosinca 2021., kojima je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1966/17-25 od 20. prosinca 2019., u sjednici održanoj 6. ožujka 2024.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbacuje.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu članka 385. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).
2. U odgovoru na taj prijedlog tuženik je predložio ovome sudu da ga odbaci i tužitelja obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.
3.1. Materijalnopravna pitanja koja je tuženik u reviziji naznačio nisu važna za odluku u sporu jer iz drugostupanjske presude ne proizlaze izričita shvaćanja drugostupanjskoga suda da postojanje protupravnosti nije pretpostavka nastanka obveznopravnoga odnosa naknade štete, da ugovaranje dodatnih sankcija strani koja krši ugovorne obveze dovodi do prestanka prava na naknadu štete i da članak 342. Zakona o obveznim odnosima nije kogentne naravi što sve tužitelj problematizira naznačenim pitanjima. Preostalo pitanje tužiteljev je prigovor obrazloženju drugostupanjske presude u vezi s čim drugostupanjski sud nije izrazio nikakvo pravno shvaćanje. Dakle, niti jedno od naznačenih pitanja nije važno pravno pitanje u smislu članka 385. stavka 1. ZPP.
3.2. Zato je na temelju članka 392. stavka 6. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
4. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka II. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP).
Zagreb, 6. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
