REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
Split
Pr-1400/2021-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. V. iz S., …, OIB: …., koju zastupa punomoćnica V. V., odvjetnica u S., protiv
tuženika A. d.o.o. S., …, OIB: …, kojeg zastupa
punomoćnik G. K., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 5. veljače 2024. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dne 6. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:
"I. Utvrđuje se da odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 17.12.2020.god. zbog skrivljenog ponašanja radnika nije dopuštena te da radni odnos tužiteljice nije prestao, pa se nalaže tuženiku da vrati tužiteljicu na rad na poslove „administratora centra za obuku pomoraca „ u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati naknadu za izgubljene plaće u bruto iznosu od 223.294,14 kuna / 29.738,49 eur-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose po mjesecima kako slijedi :
za 2/2021.god.na iznos od 2.779,22 kn / 369,00 eur-a počev od 1.03.2021.god. za 3/ 2021.god. na iznos od 6.948,05kn /927,70 eur-a počev od 1.04.2021.god. za 4/ 2021 .god na iznos od 6.948,05kn /927,70 eur-a počev od1.05.2021.god. za 5 /2021 .god. na iznos od 6.948,05kn /927,70 eur-a počev od 1.06.2021.god. za 6/ 2021 . god. na iznos od 6.948,05kn /927,70 eur-a počev od 1.07.2021.god. za 7 /2021 .god. na iznos od 6.948,05kn /927,70 eur-a počev od 1.08.2021.god. za 8/ 2021 .god. na iznos od 6.948,05kn /927,70 eur-a počev od 1.9.2021.god. za 9 /2021 .god. na iznos od 6.948,05kn /927,70 eur-a počev od 1.10.2021.god. za 10/2021 .god. na iznos od 6.948,05kn /927,70 eur-a počev od 1.11.2021.god. za 11 /2021.god. na iznos od 6.948,05kn /927,70 eur-a počev od 1.12.2021.god. za 12/ 2021 .god. na iznos od 6.948,05kn /927,70 eur-a počev od 1.01.2021.god. za 1 / 2022 .god. na iznos od 6.352,51kn/ 843,62 eur-a počev od 1.02.2022.god. za 2 /2022.god. na iznos od 7.013,20 kn/931,36 eur-a počev od 1 .03.2022.god. za 2/2022 .god. na iznos od 6.948,05kn /927,70 eur-a počev od 1.04.2022.god. za 4/2022.god.na iznos od 6.948,05kn /927,70 eur-a počev od 1.05.2022.god. za 5/ 2022.god.na iznos od 6.853,30kn/ 910,13 eur-a počev od 1.06.2022.god. za 6/2022.god. na iznos od 6.948,05kn /927,70 eur-a počev od 1.07.2022.god. za 7 / 2022.god. na iznos od 6.352,50kn/843,62 eur-a počev od 1.08.2022.god. za 8/2022.god. na iznos od 6.948,05kn /927,70 eur-a počev od 1.09.2022.god. za 9 /2022god. na iznos od 6.948,05kn /927,70 eur-a počev od 1.10.2022.god. za 10/ 2022.god. na iznos od 6.948,05kn /927,70 eur-a počev od 1.11.2022.god. za 11 /2022.god. na iznos od 6.758,56kn/897,55 eur-a počev od1.12.2022.god. za 12/ 2022.god. na iznos od 6.948,05kn /927,70 eur-a počev od 1.01.2023.god. za 1 / 2023.god. na iznos od 6.943,86 kn/922,16 eur-a počev od 1.02.2023.god. za 2 / 2023.god. na iznos od 6.943,86 kn/922,16 eur-a počev od 1.03.2023.god. za 3 / 2023.god. na iznos od 6.762,00 kn/898,10 eur-a počev od1. 04. 2023.god. za 4/ 2023.god. na iznos od 6.943,86 kn/922,16 eur-a počev od 1. 05. 2023.god. za 5/2023.god. na iznos od 6.943,86 kn/ 922,16 eur-a počev od 1. 06.2023.god. za 6/ 2023.god. na iznos od 6.754,48kn/897,01 eur-a počev od 1. 07. 2023.god. za 7/ 2023.god. na iznos od 6.943,86 kn/ 922,16 eur-a počev od 1.08.2023.god. za 8 / 2023.god. na iznos od 6.943,86 kn/ 922,16 eur-a počev od 1.09.2023.god. za 9 / 2023.god. na iznos od 6.943,86 kn/ 922,16 eur-a počev od 1.10.2023.god. za10/ 2023.god. na iznos od 6.943,86 kn/ 922,16 eur-a počev od 1. 11 .2023.god. sve do isplate, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III.Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka."
II. Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 eura.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je dne 18. 1. 2021. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenim otkaza. U tužbi se navodi kako je tužiteljica kod tuženika radila temeljem Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme 1. 7. 2019. za obavljanje poslova koji obuhvaćaju rado mjesto: administrator u c. z. o. p.. Odlukom tuženika od 17.12. 2020. otkazan joj je ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme i to zbog skrivljenog ponašanja radnika, a protiv odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljica je uložila zahtjev za zaštitu prava dana 29.12.2020., u zakonom propisanom roku od 15 dana, kojeg je tuženik zaprimio dana 4. 1. 2021., a na koji nije odgovorio. Otkaz ugovora o radu je nedopušten jer nisu postojali opravdani i na zakonu zasnovani razlozi za pobijani otkaz. Naime, tuženik je u konkretnom slučaju postupio mimo i protivno odredbama Zakona o radu koji izričito navode načine i proceduru otkazivanja ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika. Obrazloženje navedene pobijane odluke je opširno i detaljno, ali bez obzira na navedeno isto nije dano u skladu sa zakonskim određenjima, ne odgovara istini odnosno stvarnom činjeničnom stanju i stvarnim razlozima koji su osnova davanja ovakvog otkaza ugovor o radu. Naime , tuženik nije u postupku donošenja pobijane odluke postupao u skladu s odredbama Zakona o radu koji regulira ovu vrstu otkaza ugovora o radu tj. otkaz ugovora o radu radi skrivljenog ponašanja radni, ka jer da je doista postojao opravdani i realni razlog za ovom vrstom otkaza ugovora o radu tuženik ne bi pribjegavao pozivanju na „ prekršaje „ koje je tužiteljica počinila još prije 15-16 godina i radi kojih „ prekršaja „ nije nikada dobila opomenu s realnom „ prijetnjom „ da bi takvo postupanje moglo rezultirati otkazom . Pozivanje na opomene koje je tužiteljica dobivala prije više od 15 godina se ni u kojem slučaju ne može smatrati kontinuitetom u ponašanju tužiteljice pa da se to postupanje povezuje odnosno nadovezuje na „ novu povredu „ te se u ukupnosti istih istoj daje otkaz radi skrivljenog ponašanja. Navodi kako bi skrivljeno ponašanje radnika u realnosti trebala predstavljati grubo kršenje radne obveze od strane radnika koje ponašanje je takvog intenziteta ili značaja da bitno utječe na obavljanje radnih zadataka i u konačnici nanosi štetu Poslodavcu, a stvarni razlog koji je tuženik naveo kao osnovu ovakvog njegovog postupanja, a to je korištenje mobilnog aparata u privatne svrha u intenzitetu i vremenskom razdoblju u kojem je to ista činila ni u kom slučaju ne predstavlja tako tešku povredu radne obveze koja bi trebala realno dovesti do Odluke o otkazu ugovora o radu. Nadalje, u svom obrazloženju kao kontinuitet nedozvoljenog odnosno skrivljenog postupanja radnika – tužiteljice tuženik navodi i Upozorenje na povredu radne obveze od 24.9.2020.god. U navedenom upozorenju je u osnovi navedeno da je propust u radu od strane tužiteljice učinjen 13.11.2018.god. imao za posljedicu odbijanje zahtjeva Poslodavca – tuženika za povjeravanje programa izobrazbe pomoraca D42,a što je Ministarstvo učinilo svojim Rješenjem od 9.siječnja 2019.god., što je u razgovoru s direktorom tuženika radnica – tužiteljica i priznala, te da je ovakvim postupanjem iste nedvojbeno došlo do teške povrede radne obveze od strane tužiteljice, a što je moglo poslužiti kao valjana osnova za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu, međutim, tuženik je znao još u studenom 2018.god. za nezakonito postupanje tužiteljice i za posljedice koje je takvo postupanje proizvelo ali ne poduzima nikakve sankcije prema istoj već to čini tek 22.09.2020.god. i to upozorenjem da ukoliko nastavi s takvim ili s ličnim postupanjem da će dobiti otkaz . Tuženik nije uputio pisani poziv tužiteljici za iznošenje obrane, a što je bio dužan, jer u slučajevima kada poslodavac ima namjeru dati radniku otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika nije dovoljno samo postojanje, odnosno dokazivanje postojanja kršenja obveza iz radnog odnosa od strane radnika nego je kogentnim normama propisan postupak koji je potrebno provesti prije otkazivanja, a sukladno čl.107. i 111. Zakona o radu pa je stoga tuženik bio dužan omogućiti tužiteljici da nakon pisanog upozorenja iznese svoju obranu, a u konkretnom slučaju tuženik nije omogućio tužiteljici da iznese svoju obranu, već ju je samo usmeno pitao čiji su telefonski brojevi.
1.1.Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 17.12.2020. zbog skrivljenog ponašanja radnika nije dopuštena te da radni odnos tužiteljice nije prestao, uz nalaganje tuženiku da vrati tužiteljicu na rad na poslove „administratora centra za obuku pomoraca, te da se naloži tuženiku naknaditi tužiteljici izgubljenu plaću od dana isteka otkaznog roka pa do vraćanja tužiteljice na rad sa zateznim kamatama te troškove postupka.
2. U odgovoru na tužbu od 22. 2. 2021. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom. Navodi kako su navodi tužiteljice promašeni i pogrešni, kao što je i pogrešna argumentacija tužiteljice kada osporava ovu posljednju povredu pravdajući je iznosom njezine mjesečne pretplate mobilnog uređaja. Suština ove povrede radne obveze tužiteljice ne leži u tome kolika je cijena mjesečne pretplate na njezin mobilni broj, niti koju mobilnu tarifu ima tuženik kod mobilnog operatera, već u činjenici što je ista za vrijeme radnog vremena više od 143 puta koristila ovaj službeni mobitel u privatne svrhe i vodila privatne razgovore, umjesto da je izvršavala svoje radne zadatke i unatoč tome što je to zabranjeno internim aktom tuženika. Pri tome se ističe kako predmet ovog postupka nisu drugi radnici tuženika, već isključivo tužiteljica i njezino postupanje, odnosno njezino učestalo kršenje radnih obveza, a u odnosu na ove činjenice tužiteljica se ne očituje, niti počinjene povrede osporava. Navodi kako je netočno da je tuženik još u studenom 2018. saznao za tešku povredu radne obveze krivotvorenja potpisa na ugovorima od strane tužiteljice (zbog koje je dobila upozorenje), budući da je u siječnju 2019. odbijen zahtjev tuženika za izdavanje odobrenja za edukaciju, a tužiteljica je direktoru tuženika tada prešutjela stvarne razloge donošenja rješenja o odbijanju. Stvarne razloge donošenja rješenja o odbijanju, direktor tuženika je saznao tek kada je krajem kolovoza 2020. pozvan od strane djelatnika Službe gospodarskog kriminaliteta i korupcije na obavijesni razgovor povodom kaznene prijave Ministarstva mora, prometa i infrastrukture; netočno je da tri mjeseca (u kojima su razmatrani privatni pozivi tužiteljice) imaju 120 dana, budući da razmatrana tri mjeseca imaju 91 dan, a od tih 91 dan ima 58 radnih dana (zbog dva dana praznika u tom periodu) u kojima je tužiteljica izvršila sporna 143 poziva; netočno je da tuženik nije dao tužiteljici pravo da se očituje i iznese svoju obranu, a povodom posljednje povrede radne obveze sve budući je ista bila pozvana u ured direktora te je sam izjavila da su ova dva sporna telefonska broja, brojevi od njezinog oca i supruga; netočno je da je njezin otac zaposlenik društva i da bi pozivi prema njezinom ocu bili u službene svrhe.
2.1. Nadalje, navodi kako je prilikom uručenja otkaza tužiteljica odbila potpisati potvrdu o primitku navedene odluke, no ista joj je neposredno uručena u prisutnosti direktora tuženika i dvoje svjedoka, koji su zaposlenici tuženika i to N. R. i F. K., te je tužiteljica putem svoje punomoćnice podnijela tuženiku "Zahtjev za zaštitu prava", kojeg je isti zaprimio 4. siječnja 2021. i povodom tog Zahtjeva, dana 14. siječnja 2021. donio Odluku kojom mijenja točku 3. Odluke o otkazu (koja se tiče tijeka otkaznog roka i korištenja godišnjeg odmora za vrijeme otkaznog roka), dok je u preostalom dijelu Odluka o otkazu ostala neizmijenjena, koju odluku je punomoćnica tužiteljice zaprimila preporučenom poštom 19. siječnja 2021. Kao što je navedeno u obrazloženju Odluke o otkazu, tužiteljica je počinila cijeli niz povreda radne obveze, a koje su onda u svojoj ukupnosti uvjetovale donošenje Odluke o otkazu. Tužiteljica je prethodno još 2003., 2006. i 2009. godine u četiri navrata kažnjavana odbitkom od plaće zbog počinjenih povreda radne obveze, koje su se ogledale u nesavjesnom izvršavanju radnih obveza, ponavljanju istih grešaka, neposluhu i nemaru, a nakon toga, tužiteljica je zbog teške povrede radne obveze (tužiteljica je tuženiku priznala krivotvorenje potpisa na više Ugovora o djelu za obje stranke ugovora) Odlukom tuženika, od 22.rujna 2020. godine upozorena na povredu radne obveze, uz dodatno upozorenje na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju ponavljanja povreda, a koje upozorenje, s obrazloženjem, tužiteljica je neposredno primila dana 24. rujna 2020. godine. Zbog takvog nezakonitog postupanja tužiteljice Ministarstvo …. donijelo je rješenje kojim odbija zahtjev tuženika za povjeravanje programa izobrazbe pomoraca D42 - Osnovni program sigurnosne zaštite, čime je tuženiku nastala izravna šteta. Ističe kako direktor tuženika u vrijeme donošenja rješenja nije bio upoznat o stvarnim razlozima odbijanja njihovog zahtjeva budući da mu je tužiteljica to prešutjela navodeći kako je zbog nekih formalnih razloga, odnosno ne prilaganja sve potrebne dokumentacije, odbijen zahtjev tuženika, a zbog te povrede nadležno Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je protiv tužiteljice, kao okrivljenika, pokrenulo istragu zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela krivotvorenja službe isprave (čl. 279. Kaznenog zakona) i kaznenog djela nedozvoljene uporabe osobnih podataka (čl. 146. Kaznenog zakona). U ovom kaznenom postupku i tuženik bio predmet kaznenih izvida P. u. S.-d., Službe
gospodarskog kriminaliteta i korupcije zbog čega je bio prisiljen angažirati odvjetnika, te je direktor tuženika također bio saslušavan pred Službom gospodarskog kriminaliteta policije u Splitu, te je i tuženiku, kao pravnoj osobi, također prijetilo pokretanje kaznenog postupka protiv njega, što bi mu nanijelo milijunske štete. Protiv tužiteljice podignuta je optužnica zbog počinjenja gore navedena dva kaznena djela, te je kazneni postupak u tijeku.
2.2. Također, navodi kako je o bjavom članka, kao posljedicom teške povrede radne obveze tužiteljice, tuženiku nanesena znatna šteta, u pogledu povrede ugleda i časti, dovođenja njegove tvrtke u vezu s počiniteljem kaznenog djela, te negativnog publiciteta dostupnog široj javnosti na području na kojem tuženik u pretežitom dijelu obavlja svoju poslovnu aktivnost, zbog čega je tužitelj pretrpio i još uvijek trpi štetu, no unatoč svemu, tuženik je nakon ove povrede odlučio da neće tužiteljici dati izvanredni ili redoviti otkaz već će donijeti odluku o kršenju radne obveze i istu upozoriti ukoliko nastavi s kršenjem da će joj biti otkazan ugovor o radu, a to sve iz razloga jer je ista bila zaposlena kod tuženika dugi niz godina i jer tuženik želi investirati u svoje zaposlenike i pomoći im da se poprave odnosno unaprijede svoje radne sposobnosti, zbog čega joj je tuženik pružio dodatnu priliku i istovremeno dao do znanja da će daljnje povrede radne obveze sankcionirati sukladno Zakonu o radu. Navodi kako je izvršenom provjerom tuženik utvrdio kako je tužiteljica neuredno vodila dokumentaciju ovog C.. Naime, provjerom dokumentacije c. z.
o. p., popisa polaznika i izdanih odobrenja za učilište tuženika, koju dokumentaciju vodi, te je za istu odgovorna tužiteljica, utvrđeno je da među propisanom dokumentacijom, koju je tuženik dužan voditi po zakonu, nedostaje vlastoručno potpisana Izjava o privoli na obradu osobnih podataka za jednog polaznika tečaja protupožarne zaštite, zbog čega je tuženik bio izložen riziku počinjenja prekršaja i izricanja visokih novčanih kazni propisanih odredbama Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (NN 42/2018). Tuženik je držao tužiteljicu izravno odgovornom za ovaj dodatni propust, budući ista obavlja upravo poslove administratora centra za obuku pomoraca i upravo je njezina radna obveza i odgovornost uredno vođenje i kompletiranje sve po zakonu potrebne dokumentacije C. z. o. p., zbog čega drži ovakvo postupanje nemarom i daljnjom povredom radne obveze Radnice, sve sukladno Ugovoru o radu, te internim aktima poslodavca. Posljednja povreda radne obveze koja je onda i uvjetovala donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu je obavljanje privatnih poziva za vrijeme radnog vremena i nenamjensko korištenje imovine tuženika. Kao što je to navedeno tuženik je izvršio provjeru načina korištenja poslovnog mobilnog uređaja, čiju potrošnju plaća poslodavac, a kojeg koristi tužiteljica u poslovne svrhe. Provjerom ispisa utvrđeno je kako je tužiteljica u razdoblju od 3 mjeseca za vrijeme radnog vremena izvršila više od 143 privatna razgovora, koji privatni razgovori su izvršeni za vrijeme radnog vremena i takvim postupanjem tužiteljica je počinila novu povredu radne obveze budući da je povrijedila odredbe čl. 130. i 134. Pravilnika o radu tuženika, a sve kako je to detaljnije obrazloženo u Odluci o otkazu. Zbog svega navedenog, tuženik je donio odluku da tužiteljici otkaže ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika pa se tužbeni zahtjev tužiteljice ukazuje nezakonitim, te predlaže da se odbije u cijelosti uz obvezivanje tužiteljice na naknadu troškova postupka.
3. Podneskom od 29.11.2023. tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev na način da traži da se odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 17.12.2020. utvrdi nedopuštenom, da radni odnos tužiteljice nije prestao uz vraćanje tužiteljice na rad na poslove administratora c. z. o. p., te da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu za izgubljenu plaću u bruto iznosu od 29.738,49 eura/223.294,14 kn s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, uz potraživanje troškova postupka.
4. Tuženik se usprotivio i uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužiteljice od 29.11.2023. iz svih prije iznesenih razloga.
5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom zahtjeva za zaštitu prava od 29.12.2020., ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. 7. 2019., odluke o redovitom otkazu ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme od 17.12.2020., upozorenja na povredu radne obveze od 22. 9. 2020., dopisa VIP d.o.o. upućen tužiteljici 31.10.2016., ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu od 5.10.2016., povratnice-obavijesti o prijmu od 4. 1. 2021., odluke tuženika od 14. 1. 2021., obračunskih lista, potvrde tužene od 31. 5. 2016., svjedodžbe od 8. 7. 2020 na ime J. J., poziva MUP-a, PU S.-d., S. g.
k. i k. od 24. 9. 2020 upućen tužiteljici, pouke o pravima osumnjičenika MUP-a, PU S.-d., S. g. k. i
k. od 24. 9. 2020., odluke tuženika broj 001 od 14. 1. 2003., rješenja Ministarstva ……. od 9. 1. 2019., odluke tuženika broj 31/09
od 30.10.2009., i br. 1000033-09 od 17.11.2009., obračunskog listića za 10/2009, Pravilnika o radu od 16.12.2019., odluke tuženika br. 0358-06 od 29.11.2006., obračunskog listića za 11/2006, odluke tuženika br. 0293/06 od 23.10.2006., obračunskog listića za 10/2006, ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18.10.2001. za S. B., sada V., obračunskog listića plaće za 9.2020.,
dodatka I. ugovora o radu od 1.4.2020. do 30. 4. 2020., zapisnika o primopredaji stvari u vlasništvu poslodavca i preuzimanju osobnih stvari s radnog mjesta od 17.12.2020., upozorenja na povredu radne obveze od 22. 9. 2020., specifikacije poziva s pretplatničkog broja 091 377 6234 (list 121-130), izjave od 29. 6. 2020., članka objavljenog u listu S. D. od 29. 9. 2002., odluke tuženika br. 018-06 od 26. 1. 2006., obračunskih lista, saslušanjem svjedokinje A. M., te saslušanjem tužiteljice i zz tuženika kao parničnih stranaka pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.
6. Neprijeporno je između parničnih stranaka:
- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18.10.2001., odnosno od 1. 7. 2019. na radnom mjestu
Administrator u c. z. o. p.,
- da je protiv tužiteljice Općinsko državno odvjetništvo u Splitu pokrenulo istragu zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz čl. 279. Kaznenog zakona i kaznenog djela nedozvoljene uporabe osobnih podataka, čl. 146. Kaznenog zakona.
- da je tužiteljici redovno otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja dne 17.12.2020.,
- da kod tuženika nije izabrano radničko vijeće, niti postoji sindikalni povjerenik,
- da je odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljica zaprimila 17.12.2020.,
- da je protiv odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika dne 29.12.2020., kojeg je tuženik zaprimio 4. siječnja 2021.,
- da je temeljem tužiteljičinog zahtjeva za zaštitu prava tuženik odlukom od 14. siječnja 2021. izmijenio točku 3. Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 17. prosinca 2020. na način da se tužiteljica za vrijeme otkaznog roka oslobađa obveze rada, te da će za vrijeme otkaznog roka koristiti dio godišnjeg odmora za 2020 u trajanju od 7 dana, te u trajanju od 3 dana za 2021., koju odluku je tužiteljica zaprimila 19. siječnja 2021.,
- da je tužba od 18. siječnja 2021. podnesena u zakonskom roku.
5. Prijeporno je između parničnih stranaka je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu.
6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim.
7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da nije dopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 17.12.2020, da radni odnos tužiteljici nije prestao, uz nalaganje tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na poslove administratora c. z. o. p,, te uz naknadu izgubljene plaće od dana isteka otkaznog roka do
vraćanja na rad u iznosu od 29.738,49 eura/223.294,14 kn, a koji otkaz je tuženik dao tužiteljici zbog kršenja radnih obveza (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
8. Naime, odredbom članka 115. stavka 1. točka 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14,127/17, 98/19; dalje - ZR-a) određeno je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog i to u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
9. Člankom 119. st.1. ZR određeno je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a st. 2. istog članka određeno je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
10. Pravilnikom o radu i to čl. 100. određeno je kako poslodavac može otkazati ugovor o radu uz ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog i u slučaju, između ostalog, ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
11. U konkretnom slučaju, tužiteljica je bila radnica tuženika na radnom mjestu administrator u c. z. o. p., međutim, tuženik je zbog kršenja radnih obveza (zbog skrivljenog ponašanja radnika) otkazao tužiteljici ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. 7. 2019. Iz obrazloženja odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi kako je tužiteljica još 2003., 2006. i 2009. u četiri navrata kažnjavana odbitkom od plaće zbog učestalog kršenja radnih obveza, a koje su se ogledale u nesavjesnom izvršavanju radnih obveza, te da je ponovno zbog teške povrede radne obveze (tužiteljica je tuženiku priznala krivotvorenje potpisa na više Ugovora o djelu za obje stranke ugovora) Odlukom tuženika, od 22. rujna 2020. godine upozorena na povredu radne obveze, uz dodatno upozorenje na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju ponavljanja povreda. Zbog takvog nezakonitog postupanja tužiteljice Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture donijelo je rješenje kojim odbija zahtjev tuženika za povjeravanje programa izobrazbe pomoraca D42 - Osnovni program sigurnosne zaštite, čime je tuženiku nastala izravna šteta, s time da direktor tuženika u vrijeme donošenja rješenja nije bio upoznat o stvarnim razlozima odbijanja njihovog zahtjeva budući da mu je tužiteljica to prešutjela navodeći kako je zbog nekih formalnih razloga, odnosno ne prilaganja sve potrebne dokumentacije, odbijen zahtjev tuženika, a Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je protiv tužiteljice, kao okrivljenika, pokrenulo istragu zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela krivotvorenja službe isprave (čl. 279. Kaznenog zakona) i kaznenog djela nedozvoljene uporabe osobnih podataka (čl. 146. Kaznenog zakona) i u tom kaznenom postupku i tuženik bio predmet kaznenih izvida P. u. S.-
d., S. g. k. i k., te je direktor tuženika
također bio saslušavan pred S. g. k. p. u S., a
tuženiku je, kao pravnoj osobi, također prijetilo pokretanje kaznenog postupka protiv njega, što bi mu nanijelo milijunske štete. Osim toga, tuženik je izvršenom provjerom utvrdio kako je tužiteljica neuredno vodila dokumentaciju tuženika, jer je provjerom dokumentacije C. z. o. p., popisa polaznika i izdanih odobrenja za
učilište tuženika, koju dokumentaciju vodi, te je za istu odgovorna tužiteljica, utvrđeno da među propisanom dokumentacijom, koju je tuženik dužan voditi po zakonu, nedostaje vlastoručno potpisana Izjava o privoli na obradu osobnih podataka za jednog polaznika tečaja protupožarne zaštite, zbog čega je tuženik bio izložen riziku počinjenja prekršaja i izricanja visokih novčanih kazni propisanih odredbama Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka zašto je tuženik držao tužiteljicu izravno odgovornom za taj dodatni propust, budući da ista obavlja upravo poslove administratora c. z. o. p. i upravo je njezina radna obveza i odgovornost uredno vođenje i kompletiranje sve po zakonu potrebne dokumentacije C. z. o. p., zbog čega drži ovakvo postupanje nemarom i daljnjom povredom radne obveze Radnice. Posljednja povreda radne obveze koja je onda uvjetovala donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu je obavljanje privatnih poziva za vrijeme radnog vremena i nenamjensko korištenje imovine tuženika, jer je provjerom ispisa utvrđeno kako je tužiteljica u razdoblju od 3 mjeseca za vrijeme radnog vremena izvršila više od 143 privatna razgovora, i to za vrijeme radnog vremena (izuzeti su periodi dnevnog odmora, razdoblja nakon radnog vremena, neradni dani i praznici) pa smatra kako je tužiteljica takvim ponašanjem počinila daljnju povredu radne obveze, te da je i nakon što je upozorena na mogućnost otkazivanja u slučaju nastavka s kršenjem radnih obveza ponovno počinila novu povredu radne obveze nenamjenskim korištenjem službenog telefonskog aparata (mobilnog uređaja) u privatne svrhe sve za vrijeme trajanja radnog vremena.
11.1. Dakle, tuženik je redoviti otkaz ugovora o radu dao zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice – kršenja radnih obveza.
12. Svjedokinja A. M. u svom iskazu navodi kako je njezina sestra S. radila u A. kao administrator (prikupljala dokumente, prijavljivala Ministarstvu,
K. popis polaznika na tečajevima i termine održavanja, uzimala podatke o idućim polaznicima, javljala kada bi se organizirao tečaj i dr.). Navodi kako su se kazne za zakašnjenje na posao i drugo od 2003. dijelile "šakom i kapom" i te kazne su dobivali i drugi zaposlenici, da njezina sestra nije davala nikakve izjave kako lažirati potpise. Njezina sestra, kao i 90% zaposlenika tuženika koristili su poslovni mobitel u privatne svrhe, uključujući i nju dok je radila kod tuženika, kao i direktora, čistačice , a u privatne svrhe koriste ga i dan danas. Što se tiče krivotvorenja potpisa na ugovorima o djelu nije vidjela da je tužiteljica krivotvorila te potpise, a u vrijeme kada je ona radila na tim ugovorima nije ni trebao potpis (zbog samog posla tih kapetana koji su ujedno bili i predavači, radilo se o ljudima koji su plovili po brodu pa bi se čekanje na njihove potpise na ugovore odugovlačilo i ne bi se organizirao posao).
13. Tužiteljica u svom stranačkom iskazu navodi kako je 2018. Ministarstvo ….. podnijelo kaznenu prijavu protiv A. zato što nema ugovore s
predavačima, što ona nije mogla dati jer nije mogla znati unaprijed kada će se održavati tečajevi i 2020. pozvana je na obavijesni razgovor na policiju u svezi te kaznene prijave, te je preuzela odgovornost za tu kaznenu prijavu na sebe. Navodi kako je, a da bi A. mogao dobiti koncesiju, krivotvorila potpise na ugovorima o djelu, ne sjeća se broja ugovora. Te ugovore je potpisivala jer je Ministarstvo to tražilo, a nije imala drugu mogućnost jer predavači nisu u S., već plove, dok direktor s njom nije uopće komunicirao vezano za pitanje škole, već je sve njoj prepustio, tako da ga nije mogla obavještavati o bilo čemu niti se imala kome obratiti, a 2018. je obaviješten o svemu, o ugovorima i o svemu drugome i da im se neće produžiti koncesija, a s njom sklapa ugovor za administratora 2019., a dva mjeseca prije nego što joj je dao otkaz uručio joj je opomenu za povredu radne obveze.
17.12.2020. dobila je otkaz zbog telefonskih poziva, bez mogućnosti davanja obrane. Što se tiče telefonskih poziva zvala je dva broja, jedan od supruga, a drugi od oca i ti pozivi trajali su 30 sek. do 2 min, a zvala ih je isključivo radi problema na poslu koje je imala.
14. ZZ tuženika u svom stranačkom iskazu navodi kako su 18. 1. 2019. došla rješenja Ministarstva …. o odbijanju njihove prijave za
obnovu ovlaštenja za izobrazbu pomoraca. U 9. mjesecu 2020. dobio je poziv od MUP-a gdje su mu pokazani ugovori i to 50-60 ugovora potpisanih njegovim potpisom i potpisom predavača, kao što mu je pokazano i rješenje Ministarstva …. iz kojeg je vidljivo da su ti predavači izjavili kako nisu
potpisali te ugovore već da su njihovi potpisi krivotvoreni, a te ugovore nije potpisivao ni on. Nakon toga daje S. opomenu u 9. mjesecu 2020. zbog krivotvorenja potpisa na ugovoru, budući da je moglo doći do ogromne štete jer je postojala opasnost da A. dobije kaznenu prijavu zbog čega se ne bi mogli javljati na natječaj za javnu nabavu, a objava članka u S. D. napravila je još dodatnu štetu
A.. Navodi kako je zapazio da kolegica S. često telefonira pa je zatražio
od operatera ispis poziva i utvrdio da od 58 radnih dana ima 143 poziva, a tužiteljica mu je rekla da su od njezinog oca i supruga. Isto tako, da je prilikom provjere dokumentacije utvrdio jednu privolu za GDPR koja nije imala potpis, a kazne za takvo nesavjesno vođenje dokumentacije su ogromne.
15. Imajući u vidu sve provedene dokaze, materijalne dokaze, iskaz svjedoka, te iskaz tužiteljice i zz tuženika saslušanih kao parnične stranke, ovaj sud smatra da je tuženik kao poslodavac, a na kojem je teret dokazivanja postojanja razloga za otkaz, dokazao postojanje opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, a što se za valjanost redovitog otkaza u smislu odredbe čl. 115. st. 1. točka 3. ZR-a traži. Opisana povreda obveza iz ugovora o radu, krivotvorenje potpisa predavača i zz tuženika na ugovorima o djelu, po ocjeni ovoga suda, opravdavaju odluku tuženika da tužiteljici otkaže ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika.
15.1. Navodi tužiteljice da joj je otkaz dan prvenstveno zbog telefonskih razloga nije točan, već, a kako proizlazi i iz odluke o otkazu ugovora o radu, otkaz joj je dan zbog teške povrede radne obveze, krivotvorenja potpisa na ugovorima o djelu, te zbog što među propisanom dokumentacijom nedostaje vlastoručno potpisana izjava o privoli na obradu osobnih podataka za jednog polaznika tečaja protupožarne zaštite, a uz to i radi počinjenja povrede radne obveze nenamjenskim korištenjem imovine poslodavca, odnosno korištenjem službenog telefonskog aparata (mobilnog uređaja) u privatne svrhe za vrijeme trajanja radnog vremena.
15.2. Naime, tužiteljica je krivotvorila potpise predavača, kao i potpis zz tuženika, na ugovorima o djelu i takve ugovore (na ukupno 7 ugovora o djelu krivotvorila potpise 7 predavača te je istovremeno krivotvorila i potpis direktora tuženika T. T. na tim istim ugovorima), što je i sama tužiteljica priznala u svom stranačkom iskazu na zapisniku od 5.10.2023., navodeći da je ugovore potpisivala jer je Ministarstvo …. to tražilo, a nije imala drugu mogućnost jer predavači
nisu u S., već plove, dok direktor s njom nije uopće komunicirao vezano za pitanje škole, već je sve njoj prepustio i te ugovore je slala u Ministarstvo … kako bi isto izdalo odobrenje za edukaciju pomoraca.
15.3. Međutim, Ministarstvo …. je zbog nezakonitog postupanja tužiteljice rješenjem klasa: UP/I-342-33/18-01/156, Urbroj: 530-04-3-1-19- 3 od 9. siječnja 2019. odbilo zahtjev tuženika za povjeravanje programa izobrazbe pomoraca D42-Osnovni program sigurnosne zaštite sukladno Pravilniku o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca, iz razloga što su u upravnom postupku u prostorijama L. k. saslušani prijavljeni predavači kao svjedoci, te je njih 7 (poimenično navedeni u rješenju) izjavilo kako ugovore o djelu nisu vlastoručno potpisali pa stoga pomorsko učilište A. d.o.o. ne ispunjava uvjete za provedbu programa izobrazbe D42-Osnovni program sigurnosne zaštite. Rješenje Ministarstva …. tužiteljica je zaprimila, a direktoru tuženika nije rekla
stvarni razlog obijanja odobrenja za učilište i edukaciju pomoraca od strane Ministarstva, već je isti za to saznao (kako proizlazi i iz njegovog iskaza, kojem iskazu kao logičnom i uvjerljivom sud poklanja vjeru) kada je od strane S. g. k. i k. krajem kolovoza 2020. pozvan na obavijesni
razgovor povodom kaznene prijave Ministarstva …..
Tuženik je nakon toga upozorio tužiteljicu na povredu radne obveze dne 22. rujna 2020. uz upozorenje na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju ponavljanja povreda.
15.4. Osim toga, protiv tužiteljice, kao okrivljenice, Općinsko državno odvjetništvo u Splitu pokrenulo je istragu zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz čl. 279. Kaznenog zakona i kaznenog djela nedozvoljene uporabe osobnih podataka iz čl. 146. Kaznenog zakona. Tužiteljica je, dakle, krivotvorila potpise predavača na ugovorima o djelu (na njih 7 utvrđenih), a da prije toga s tim predavačima nije komunicirala vezano za sklapanje ugovora o djelu (za koje ugovore ni sami predavači nisu znali, jer su se u provedenom upravnom postupku izjasnili da nisu vlastoručno potpisali ugovore o djelu), tvrdeći kako su predavači bili nedostupni jer su plovili na brodu, a osim njihovog potpisa, krivotvorila je i potpis direktora tuženika na tim ugovorima, bez opravdanog razloga (jer direktor tuženika nije plovio pa da joj je stoga bio nedostupan kao i predavači).
16. Dakle, zaključak je ovog suda kako postoji opravdani razlog za otkaz ugovora o radu već samom utvrđenom činjenicom krivotvorenja potpisa predavača na ugovorima o djelu, kao i krivotvorenja potpisa direktora tuženika na tim ugovorima, a sve radi dobivanja odobrenja Ministarstva …. za
edukaciju pomoraca, koje Ministarstvo je i tuženiku odbilo dati odobrenje za program izobrazbe pomoraca, o čemu direktor tuženika nije imao saznanja, jer ga tužiteljica o tome nije obavijestila, već je isti saznao tek kada je saslušavan pred S. g. k. p. u S. u svezi s krivotvorenjem isprava, a kako
proizlazi i iz iskaza zz tuženika.
17. Naime, utvrđene činjenice u konkretnom slučaju opravdavaju zaključak ovog suda da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice. Tuženik kao poslodavac ima pravo očekivati i zahtijevati od svojih radnika, pa tako i tužiteljice da savjesno ispunjava svoje radne obveze te da se odgovorno i profesionalno ponaša prema zadanim joj poslovima, a što je u ovom slučaju izostalo, jer ponašanje tužiteljice, krivotvorenje isprava ne može se nikako podvesti pod primjereno, profesionalno i odgovorno ponašanje radi čega isto po svojoj težini i karakteru opravdava tuženikovu odluku o otkazu ugovora o radu.
17.1. Krivotvorenje poslovne isprave, odnosno krivotvorenje potpisa predavača i direktora tuženika na više ugovora o djelu od strane tužiteljice kazneno je djelo iz čl. 279. st. 1. Kaznenog zakona. Tužiteljica je kao odgovorna osoba potpisivanjem ugovora o djelu i temeljem istih zahtijevanjem povjeravanja programa izobrazbe pomoraca ostvarila obilježje navedenog kaznenog djela, pa je, po ocjeni ovoga suda takvim postupanjem tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.
17.2. Osim toga, ovaj sud smatra kako u takvim okolnostima nije opravdano i neposredno prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljicu pismeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa - s ukazivanjem na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, kao ni mogućnost obrane glede svih povreda obveza iz radnog odnosa zbog kojih je terećena, a sukladno odredbi čl. 119. ZR-a, a sve budući da zbog opisanog ponašanja tužiteljice, a time kršenja radnih obveza, te zbog posljedica takvog ponašanja, nije niti bilo osnovano očekivati da poslodavac to učini, iako je u ovom slučaju tuženik upozorio tužiteljicu na mogućnost otkaza u slučaju ponavljanja povrede (upozorenje na povredu radne obveze od 22. rujna 2020.). Tužiteljica je krivotvorenjem isprava zloupotrijebila svoja prava iz radnog odnosa i izgubila povjerenje svog poslodavca što predstavlja tešku povredu iz radnog odnosa. Poslodavac, koji je imao povjerenje u tužiteljicu kao dugogodišnju radnicu i prepustio joj obavljanje poslova, to povjerenje ona nije mogla iznevjeriti, već je trebala u danim okolnostima iznaći način komunikacije s poslodavcem vezano za traženje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture u svezi dostave ugovora o djelu koji su bili od presudne važnosti za dobivanje odobrenja za izobrazbu pomoraca, a ne na svoju ruku odlučivati o tome i krivotvoriti isprave, a da o tom svom postupanju nije obavijestila poslodavca.
17.3. Ne može se prihvatiti kao iskren i vjerodostojan iskaz tužiteljice da je ona o svemu (o potpisivanju ugovora o djelu u ime predavača i zz tuženika, kao i odbijanju od strane Ministarstva mora, prometa i infrastrukture zahtjeva tuženika za izdavanje odobrenja za edukaciju) obavijestila poslodavca u 2018., a da je on ipak s njom u 2019. sklopio ugovor za administratora, jer kako proizlazi i iz iskaza zz tuženika svi ugovori o radu u 2019. trebali su biti ažurirani pa tako i tužiteljičin, što je i napravljeno, a da je za razlog odbijanja zahtjeva za izdavanje odobrenja za edukaciju pomoraca, s obzirom na to da je rješenje Ministarstva …od 9. siječnja 2019. preuzela tužiteljica, saznao tek dobivanjem poziva
radi davanja iskaza temeljem kaznene prijave Ministarstva …. zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela krivotvorenja
službene isprave i nedozvoljene uporabe osobnih podataka, dakle, tužiteljica poslodavca o pravim razlozima odbijanja tuženikovog zahtjeva za izdavanje odobrenja za edukaciju pomoraca nije izvijestila.
18. S obzirom na prednje, po mišljenju ovog suda nije odlučno je li tužiteljica počinila i ostale povrede koje su joj stavljene na teret otkazom ugovora o radu (nedozvoljena uporaba osobnih podataka za jednog polaznika tečaja protupožarne zaštite, te korištenje službenog mobitela u privatne svrhe). Naime, izjava J. J. o zaštiti podataka nije potpisana, dok tužiteljica otklanja svoju dogovornost za to navodeći kako je on djelomično ispunio tu izjavu, a zašto se nije potpisao ne zna, te korištenje mobilnog telefona u privatne svrhe tijekom radnog vremena razgovarajući sa suprugom i ocem, međutim, sud smatra da iz provedenih dokaza u postupku proizlazi opravdanost otkazivanja i slijedom drugih povreda opisanih u otkazu ugovora o radu.
18.1. Naime, tužiteljica, obavljajući poslove administratora c. z. o. p. je bila odgovorna za uredno vođenje dokumentacije, no ona je propustila da da izjavu o privoli na obradu osobnih podataka za jednog polaznika tečaja protupožarne zaštite kod tuženika tom polazniku na potpis, a kojim postupanjem je vršena nedozvoljena uporaba osobnih podataka tog polaznika, odnosno time je počinila kazneno djelo nedozvoljene uporabe osobnih podataka prema čl. 146. Kaznenog zakona, a još k tome i za vrijeme radnog vremena koristila je službeni mobitel za privatne svrhe (razvidno i iz ispisa poziva, a i sama tužiteljica je iskazala kako je zvala supruga i oca, ali po tužiteljici zbog potrebe posla, međutim, da je tužiteljica zvala supruga i oca zbog posla ne može se prihvatiti, jer svakodnevni pozivi svoje obitelji za vrijeme radnog vremena ukazuju samo na neizvršavanje radnih zadataka od strane tužiteljice, a ne pozivi oca ili supruga radi njihove pomoći u svezi posla pa je takovo postupanje tužiteljice bilo suprotno odredbama čl. 130. st. 2. Pravilnika o radu (prema kojoj telefonski aparat koji je u službenoj uporabi, radnik samo u iznimnim slučajevima smije koristiti za privatni razgovor i to samo u slučaju kratkog i neodgodivog privatnog razgovora, a po prethodnom odobrenju neposrednog rukovoditelja) i čl. 134. st. 1. Pravilnika o radu (prema kojoj je zabranjeno svako samovlasno otuđenje ili nenamjensko korištenje imovinom ili predmetima koji su u vlasništvu poslodavca).
19. Što se tiče naznačenih povreda radne obveze koje se spominju u odluci o otkazu ugovora o radu iz 2003., 2006. i 2009., a za koje je prema odlukama poslodavca iz tih godina tužiteljica kažnjena odbitkom plaće, iste nisu utjecale na predmetni otkaz ugovora o radu, već su u obrazloženju odluke navedene kao primjer kršenja radnih obveza od strane tužiteljice od prije, ali te naznačene povrede radne obveze sud nije ocjenjivao niti je imao potrebe izvoditi dokaze na te okolnosti.
20. Imajući u vidu prednje, ukazuje se neosnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom Odluke o otkazu ugovora o radu od 17.12.2020., da radni odnos tužiteljice nije prestao, uz vraćanje tužiteljice na rad na poslove administratora centra za obuku pomoraca, kao ni zahtjev na obvezivanje tuženika isplatiti tužiteljici naknadu izgubljene plaće u iznosu od 29.738,49 eura pa je isti valjalo odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke presude.
21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 1. i čl. 155. Zakona o parničnom
postupku
(„Narodne
novine“,
broj
53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/2023; dalje: Tarifa) te priloženom popisu troška pa je tuženiku, koji je u cijelosti uspio u sporu, priznat sljedeći trošak: za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, za pristup ročištu od 2. rujna; 5. listopada i 22. studenoga 2023., 5. veljače 2024. po 250 bodova, za sastav podneska od 19. studenoga i 2023. i 17. siječnja 2024. po 250 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 3.500,00 eura, na ime PDV-a iznos od 875,00 eura, ukupno iznos od 4.375,00 eura (točka II. izreke presude)
U Splitu 6. ožujka 2024.
S u t k i n j a
Katica Bojčić Vidović, v. r.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužiteljice
- pun. tuženika
