REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2057/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, kojega zastupa punomoćnik Ivan Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika NLB Interfinanz AG u liquidation, Zurich, Beethovenstrasse 48, Švicarska, OIB 43668676136, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1447/2022-2 od 1. veljače 2023., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-354/2020-13 od 24. veljače 2022., u sjednici održanoj 6. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjskoga rješenja, navevši da ga pobija „u odnosu na odluku o parničnim troškovima“, naznačivši u njemu četiri pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).
2. Tuženik na taj prijedlog nije odgovorio.
3.1. Prvostupanjskim rješenjem u ovome postupku je odlučeno:
„I Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u visini od 10.000,01 kuna.
II Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kuna, sve u roku od 8 dana, dok je zahtjev tužitelja za naknadom preostalog troška postupka u iznosu od 245.625,00 kuna odbijen kao neosnovan.“.
3.2. Drugostupanjskim rješenjem je odlučeno:
„Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-354/2020-13 od 24. veljače 2022. u točki I., te u točki III. izreke u dijelu kojim je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 32.600,04 EUR / 245.625,00 kn odbijen.“.
4. Pitanja koja je tužitelj u prijedlogu naznačio nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. Ona se odnose na odluke nižestupanjskih sudova o tužiteljevu zahtjevu za naknadu parničnih troškova s kojima tužitelj nije zadovoljan u pogledu visine dosuđene mu svote po toj osnovi. Tužitelj, naime, nije zadovoljan time što je prvostupanjski sud po službenoj dužnosti rješenjem odredio vrijednost predmet spora u ovoj parnici (t. I. izreke toga rješenja, kako je citirano u t. 3.1. obrazloženja ovoga rješenja), umanjivši ju u odnosu na vrijednost koju je u tužitelj u tužbi naznačio te potom, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 193/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), dio naknade troškova koji se odnosi na zastupanje tužitelja po odvjetniku odmjerio prema tako utvrđenoj vrijednosti predmeta spora. Međutim, kako je već navedeno, tužitelj je prijedlog za dopuštenje revizije podnio samo u odnosu na dio drugostupanjskoga rješenja kojim je odlučeno o parničnim troškovima. Protiv dijela toga rješenja kojim je odlučeno o dijelu prvostupanjskoga rješenja kojim je prvostupanjski sud utvrdio vrijednost predmeta spora prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen, a da je i podnesen, on ne bi bio dopušten na temelju čl. 400. st. 1. ZPP, jer se rješenjem kojim sud utvrđuje vrijednost predmeta spora postupak pravomoćno ne završava. Kada se ne može revizija dopustiti protiv dijela rješenja kojim je utvrđena vrijednost predmeta, to se rješenje povodom revizije ne može ni izmijeniti, pa u toj situaciji, pri odlučivanju o visini nagrade koja odvjetniku pripada za zastupanje stranke, a koja prema Tarifi ovisi upravo o vrijednosti predmeta spora, sud mora poći od tako utvrđene vrijednosti. Zato pitanja iz prijedloga kojima se problematizira pravilnost postupanja suda prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora ne mogu biti važna pravna pitanja u revizijskome stupnju parnice u kojemu se osporava odluka o zahtjevu stranke za naknadu parničnih troškova.
5. Stoga je na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 6. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
