REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 322/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ELK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasminka Biloš, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika EL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Pivac, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-475/2021-3 od 6. srpnja 2023., kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2116/2016 od 3. studenoga 2020., u sjednici održanoj 6. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-475/2021-3 od 6. srpnja 2023., kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2116/2016 od 3. studenoga 2020.

2. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica je podnijela iz razloga određenih čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 2. ZPP, navodeći da ga podnosi zbog pravnih pitanja koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te iz razloga što smatra da joj je osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka te pogrešnom primjenom materijalnog prava učinjenima u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, zajamčeno čl. 29. st.

1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tuženik je predložio prijedlog odbaciti kao nedopušten.

4. Odredbom čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ili 2. ZPP, uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.

5. U odnosu na postavljena pitanja, tužiteljica je u prijedlogu propustila određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi upravo navedena pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga. Naime, u prijedlogu je potrebno određeno navesti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi rješenje nekog pitanja bilo važno, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, a što je u konkretnom prijedlogu izostalo.

6. Budući da tužiteljica u prijedlogu nije naznačila razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbaciti.

7. U odnosu na u prijedlogu istaknutu povredu prava na pravično suđenje, zajamčenog odredbama čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđena navedena temeljna ljudska prava.

8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 6. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić