REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3200/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Eduardu Španjolu, odvjetniku u Rabu, protiv tuženika 1. OK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leo Andreis i partneri u Zagrebu, 2. EK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. ĆK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. IK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. ŽK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 6. AK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 7. RK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leo Andreis i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o prijedlogu 1.-tuženika i 7.-tuženika za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-9/2018-3 od 13. listopada 2020., kojim je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Rabu broj P-4453/2015 od 31. ožujka 2017., u sjednici održanoj 6. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog 1.-tuženika OK i 7. -tuženika RK za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Prvotuženik i sedmotuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-9/2018-3 od 13. listopada 2020., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Rabu broj P- 4453/2015 od 31. ožujka 2017.

2. Tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik novoformirane k. č. [katastarska čestica], površine 360 m2, k. o. [katastarska općina] označene plavom bojom i točkama A-B-C-D-E-F-G-H- A u skici geodetskog vještaka, kao i zahtjev na cijepanje k. č. [katastarska čestica], površine 801 m2, i formiranje k. č. [katastarska čestica], površine 360 m2, obje k. o. [katastarska općina] i provedbu prijedloga tog prijavnog lista, po dozvoli upravnog tijela za katastar, u zemljišnoj knjizi, a što su sve ti tuženici dužni priznati i trpjeti, što će u protivnom zamijeniti ta presuda, pravomoćno je prihvaćen u odnosu na 1. tuženika i 7. tuženika, a zahtjev na predaju u posjed sporne nekretnine u odnosu na 1. tuženika, jer je tužitelj stekao tu nekretninu dosjelošću (poštenim posjedovanjem u razdoblju od 45 godina), a 1. tuženik nije bio u dobroj vjeri ni u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora koji je trebao biti pravni temelj za njegovo stjecanje prava vlasništva, a niti u trenutku kada je stavio prijedlog za upis tog svojeg prava u zemljišnu knjigu.

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije 1. -tuženik i 7.-tuženik su je predložili dopustiti zbog sljedećih pravnih pitanja:

''I. Da li je općinski sud stvarno nadležan za odlučivanje o tužbenom zahtjevu kojim se zahtijeva trpljenje parcelacije i formiranje novih čestica u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama?

II. Da li sud prilikom utvrđenja postojanja pretpostavki za primjenu načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige (odredbe čl. 122. i 123. ZV-a) i postojanja dobre vjere kod stjecatelja treba u svakom pojedinačnom slučaju uzeti u obzir sve okolnosti svakog konkretnog slučaja (valjanost pravnog posla ovisno o ponašanju stranaka, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika)?

III. Da li sud prilikom donošenja odluke o dobroj vjeri stjecatelja, odnosno zaštiti povjerenja u zemljišne knjige treba cijeniti činjenicu da zemljišnoknjižno stanje djelomično odražava stvarno stanje?

IV. Da li se pravo vlasništva stečeno temeljem zakona (dosjelošću) može suprotstaviti pravu onoga koji je svoje pravo vlasništva upisao u zemljišne knjige u dobroj vjeri i postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige?

V. Da li su prvostupanjski, a potom i drugostupanjski sud, počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku u vezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP-a jer nisu ocijenili sve dokaze koji su provedeni i obrazložili razloge odbijanja dokaza koje nisu proveli, a na kojima temelje pobijane odluke?''

4. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog predložio odbaciti ga kao nedopuštenog.

5. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

7. Naime, u pogledu prvog pravnog pitanja nižestupanjske odluke su u skladu s ustaljenom praksom ovog, revizijskog suda. Drugo i peto pitanje polaze od pogrešnih postavki da nižestupanjski sudovi nisu postupili na način koji se opisuje u tim pitanjima, a četvrto pitanje polazi od pogrešne postavke da su nižestupanjski sudovi utvrdili da je 1. tuženik postupao u dobroj vjeri. Za treće pitanje nije iznesen razlog važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.

8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredaba čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 6. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek