REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 156/2018-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & p. d.o.o. u Z., protiv tuženika Centar za restrukturiranje i prodaju, Z., OIB ..., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o revizijama tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 955/2017-2 od 14. studenog 2017., kojim je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-163/17-90 od 19. travnja 2017., u sjednici održanoj 6. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizije tužitelja odbijaju se kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju od 30. rujna 2004. (stavak I), naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto šefa službe prodaje i poduzetničkog upravljanja nekretninama (stavak II), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju naknadu plaće u iznosu od 2.133,451,56 kn bruto s pripadajućim zakonskim kamatama (stavak III), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (stavak IV), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju jubilarne nagrade (stavak V izreke), naloženo je tuženiku isplatiti 7.900,00 kn s osnova poklona za djecu (stavak VI izreke), uskrsnice (stavak VII), regres za godišnji odmor (stavak VIII), božićnice (stavak IX izreke), odbijen je dio tužbenog zahtjeva na ime božićnice u iznosu od 250,00 kn (stavak X izreke), te je odlučeno o troškovima postupaka (stavak XI izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama I. do III., V. do IX. i točkom XI. na način da je tužitelj odbijen sa svojim zahtjevom.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj osobno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu reviziju prihvatiti u cijelosti kao osnovanu i u cijelosti preinačiti presudu suda drugog stupnja, podredno, istu ukinuti i vratiti istom sudu na ponovno suđenje.
4. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio i tužitelj putem punomoćnika, također zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu prihvatiti reviziju u cijelosti i preinačiti odluku suda drugog stupnja.
5. Na revizije nije odgovoreno.
6. Revizije nisu osnovane.
7. Prema odredbi čl. 392.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojom se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Osim toga pozivom na odredbu čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, što tužitelj nije učinio glede revizijskog navoda u obrazloženju revizije da je u postupku počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, zbog čega taj revizijski navod nije uzet u obzir.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu klasa broj 112-02/04-01/154, ur. broj 563-05/02- 2004-1 sklopljenog 30. rujna 2004. između prednika tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika koja je donesena 29. lipnja 2007. od strane predsjednika prednika tuženika, zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužitelja kao tuženika nije prestao, kao i zahtjev za naknadu plaće i drugih beriva.
9. Među strankama nije sporno da je dana 29. lipnja 2007. tuženiku otkazan ugovor o radu koji je kod tuženika bio zaposlen na poslovima Šefa službe prodaje i poduzetničkog upravljanja nekretninama u sektoru nekretnina te da je otkaz dan budući se tuženik nalazi pod istragom i u pritvoru, zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela u vezi s radom kod poslodavca što je tuženik ocijenio kao opravdani razlog za otkaz i osobito važnu činjenicu, u smislu odredbe čl. 114. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 137/04 pročišćeni tekst- dalje: ZR) koja uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa kod poslodavca čini nemogućim.
10. U bitnome, sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev jer smatra da otkazni razlog, činjenica da je tužitelj bio pod istragom zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela u vezi s radom kod poslodavca, nije opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, jer imajući na umu presumpciju nevinosti i neizvjesnost konačnog ishoda kaznenog postupka, poslodavac nije dokazao da nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć, te da boravak tužitelja u pritvoru, u kojem se tužitelj u trenutku otkazivanja nalazio 13 dana, uz činjenicu da je kod tuženika radilo i bilo zaposleno još dvadeseta radnika, koji su mogli preuzeti poslove koje je radio tužitelj, kao i činjenice da tuženik nije tvrdio niti dokazivao da je zbog pritvora tužitelja kod njega došlo do poremećaja procesa rada.
11. Sud drugog stupnja složio se sa zaključkom suda prvog stupnja da u postupku nije utvrđeno da je došlo do poremećaja u procesu rada kod tuženika zbog toga što mu je otkazan ugovor o radu, međutim, smatra da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir činjenicu da tuženik nije mogao niti znao koliko će točno tužitelj provesti u pritvoru, ali da je svakako, s obzirom na „ozbiljnost“ kaznenog djela za koje je tužitelj sumnjičio mogao opravdano očekivati da isti neće trajati kratko, što je u konačnici i bio slučaj, jer je tužitelj u pritvoru proveo 22 mjeseca. Kako je posljedica pritvaranja radnika nemogućnost obavljanja rada, a s druge strane i dalje ostaje obveza poslodavca radniku kojeg ima u radnom odnosu plaćati plaću i sva davanja na plaću, to prema shvaćanju suda drugog stupnja nije bilo opravdano očekivati da poslodavac radniku za kojeg opravdano očekuje da neće brzo doći na rad, izvanredno ne otkaže ugovor o radu. Osim toga, prema stavu suda drugog stupnja, sumnja na počinjenje kaznenog djela koje je vezano uz poslove koje radnik obavlja kod poslodavca i zbog čega je radnik završio u pritvoru opravdano dovodi do gubitka povjerenja u radnika bez obzira na to na koji će način kazneni postupak u odnosu na radnika u konačnici završiti.
12. Odredbom čl. 114. st. 1. ZR koji je bio na snazi u vrijeme otkazivanja, propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovoreno otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
13.1. Suprotno navodima iz revizije pravilno je sud drugog stupnja primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev. Naime, pravilna je ocjena suda drugog stupnja, da sumnja na počinjenje kaznenog djela koje je vezano uz poslove radnika koje obavlja kod poslodavca, zbog koje je radnik završio u pritvoru, polazeći od posebnih okolnosti ovog slučaja (koje u bitnome nisu podudarne stanju u revizijskim po odlukama na koje se poziva tužitelj), dovodi do gubitka povjerenja u radnika, bez obzira na način kako će biti završen kazneni postupak. Naime, radi se o poslodavcu koji je osnovan od strane Republike Hrvatske radi provođenja postupka privatizacije imovine privremeno prenesene na Fond, na temelju pretvorbe društvenih poduzeća i privatizacije imovine u vlasništvu Republike Hrvatske. Dakle, na ovog poslodavca država je prenijela svoje izvorne ovlasti iz područja od izuzetno osjetljivog gospodarskog i političkog značenja, zbog čega pravni standard gubitka povjerenja poslodavca treba ocjenjivati u okviru ovih specifičnih okolnosti.
13.2. Dakle, ne radi se o običnom radniku već o rukovodećoj osobi, koja je zaposlena na poslovima šefa službe prodaje i poduzetničkog upravljanja nekretninama u Sektoru nekretnina, čije pritvaranje za kazneno djelo protiv službene dužnosti, primanje mita iz čl. 347. Kaznenog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00) imajući u vidu svrhu, položaj i značaj poslodavca, predstavlja takvu okolnost koja je u konkretnom slučaju, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, da je nastavak radnog odnosa učinila nemogućim.
14. Pri tome, na navod iz revizije, valja odgovoriti da poslodavac nije naknadno proširivao obrazloženje ističući tijekom postupka i druge razloge za otkazivanje već je poslodavac samo pojasnio sadržaj obrazloženja, međutim, nije ga proširio. Naime, iz samog otkaza vidljivo je da se radi o radniku koji obavlja rukovodeće poslove, da je pod istragom i u pritvoru zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela u vezi s poslodavcem, te da se radi o činjenicama koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranka nastavak radnog odnosa čine nemogućim. Pri tome je naznačeno i da se poslodavac savjetovao sa sindikalnim povjerenikom te dobio mišljenje sindikalnog povjerenika koji se nije protivio odluci o otkazu.
15. Na navode iz revizije koju je tužitelj podnio osobno, valja odgovoriti, da je točno kako je u svojoj tužbi tužitelj naveo da mu nije omogućeno iznošenje obrane, međutim, tužitelj ne navodi na koji način bi davanjem svoje obrane mogao promijeniti odluku poslodavca, obzirom na gore navedene činjenice koje su objektivne i lako utvrdljive.
16. Slijedom navedenog nisu ostvareni revizijski razlozi pogrešne primjene materijalnog prava. Slijedom navedenog pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP valjalo je odbiti revizije tužitelja.
Zagreb, 6. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
