REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-494/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika A. B., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) i zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. cit. Zakona, odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli od 12. prosinca 2022., poslovni broj: Pp-2792/2022 na sjednici vijeća održanoj 6. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e:

I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik A. B. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi dana 10. prosinca 2022. u 12,15 sati u mjestu Potomje, općina Orebić, na cesti D-414 upravljao osobnim automobilom marke „Peugeot“, tipa „206“ reg. oznake xxxx, u svojem vlasništvu, te da bi se kretao iz smjera Stona u smjeru Orebića, iako mu je od strane PP Ston rješenjem broj: 511-03-08-UP/I-28/1-22 ukinuta i oduzeta vozačka dozvola radi negativnih prekršajnih bodova i to za razdoblje od 26. rujna 2022. do 26. rujna 2024.

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston je bespredmetna glede djela pod točkom II. izreke.

III. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku A. B. za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20, 85/22, 114/22), činjenično opisanog pod točkom I. izreke pobijane presude izriče novčana kazna u iznosu od 660,00 (šestošezdeset eura), s time da se okrivljeniku na temelju članka 40. stavka 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 114/2022), u izrečenu kaznu uračunava vrijeme u kojem je okrivljenik bio uhićen u vremenu od 10. prosinca 2022. u 12,50 sati do 10. prosinca 2022. do 20,00 sati kao 39,82 (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa), tako da okrivljenik na ime novčane kazne ima za platiti iznos od 620,18 (šestodvadeset eura i osamnaest centi), koju je okrivljenik A. B. dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

IV. Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston kao neosnovana, te se potvrđuje pobijana presuda u dijelu u kojem je odlučeno o oduzimanju predmeta.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje, iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, i iz članka 286. stavka 12. tog Zakona, za koje je okrivljeniku primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 15.000,00 kuna, te je određeno da se u istu temeljem članka 40. Prekršajnog zakona ima uračunati vrijeme za koje je okrivljenik bio uhićen u iznosu od 300,00 kuna, tako da mu je ostalo za platiti na ime novčane kazne iznos od 14.700,00 kuna, a što iznosi 1.951,03 eura.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 190,00 kuna, odnosno 25,22 eura.

3. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o oduzimanju vozila.

4. Žalitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud svojoj presudom počinio propust što je rezultiralo time da se po pravomoćnosti, a nakon proteka 15 dana osobi kojoj je privremeno oduzeto vozilo sukladno članku 229. stavku 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama isto vrati, ne uvažavajući činjenice da je okrivljenik najmanje dva puta pravomoćno kažnjen za najteže prekršaje iz oblasti Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ne uvažavajući činjenice da se oduzimanjem predmetnog vozila obzirom na niz prekršaja koje je okrivljenik do sada počinio preveniraju najteži prekršaji po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba je bespredmetna glede djela pod točkom 2. izreke, te nije osnovana glede oduzimanja predmeta – osobnog vozila.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Međutim, ovaj sud je utvrdio da su pobijanom presudom povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, glede djela prekršaja iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući isto, na način kako je to činjenično opisano pod točkom 2. izreke pobijane presude, po propisu nije prekršaj.

9. Naime, okrivljenik je proglašen krivim da bi dana 10. prosinca 2022. u 12,15 sati u mjestu Potomje, općina Orebić, na cesti D-414 upravljao osobnim automobilom marke „Peugeot“, tipa „206“ reg. oznake xxxx, u svojem vlasništvu, te da bi se kretao iz smjera Stona u smjeru Orebića, iako mu je od strane PP Ston rješenjem broj: 511-03-08-UP/I-28/1-22 ukinuta i oduzeta vozačka dozvola radi negativnih prekršajnih bodova i to za razdoblje od 26. rujna 2022. do 26. rujna 2024.

10. Dakle, u činjeničnom opisu je samo naveden broj rješenja kojim je okrivljeniku ukinuta i oduzeta vozačka dozvola, dok nije navedena izvršnost rješenja kojim je ukinuta i oduzeta vozačka dozvola.

11. Naime, odredbom članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da će se osoba iz stavaka 3. do 7. ovoga članka koja upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 6. ovoga članka, a prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom, kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.

12. Slijedom navedenog, djelo činjenično opisano pod točkom 2. izreke pobijane presude po propisu nije prekršaj, jer nije navedena izvršnost rješenja, pa je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu presudu u tom dijelu na način da je okrivljenik Anđelko Barišić za to djelo, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

13. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ne postoje zakonski uvjeti za trajno oduzimanje vozila.

14. Naime, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanje osobnog automobila marke „Peugeot“, tipa „206“ reg. oznake DU 749-JA, sa pripadajućim ključem, u vlasništvu okrivljenika. Naime, budući da iz stanja prvostupanjskog predmeta ne proizlazi da bi okrivljenik do sada bio kažnjavan bezuvjetnom kaznom zatvora, odnosno da do sada još nisu iskorišteni svi oblici sankcioniranja, to je i ovaj sud mišljenja da pri takvom stanju stvari nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, a pri tome imajući na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članku 16. stavku 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14) te mjerodavnim odredbama konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.

15. Iz izloženih razloga, trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i riješiti kao pod točkom IV. izreke.

U Zagrebu, 6. ožujka 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester, v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.